|
U MALO GODINA PUNO ŽIVOTA
Život u Bogu - put do svetost
Tko govori o nebeskim stvarima, mora nebeski i živjeti; ako želi, i mora, u srce grješnika uliti i u njemu gajiti skrušenost, prije mora sam u sebi gajiti prijezir prema svjetovnim i suvišnim stvarima, mrtviti čuvstva, čuvati osjetila, prakticirati kreposti, živjeti čisto, biti milosrdan i očinski. Život se svetaca pismeno prenosi kasnijim vjernicima da bi se… uvijek i u svemu slavio Gospodin i da bi im se pružio primjer kršćanskog ponašanja i poticaj da napreduju u žaru pobožnosti.
Životni put sv. Antuna Padovanskog bio je prilično kratak. Po općem mnijenju rođen je 1195. godine, prema prastaroj tradiciji 15. kolovoza, na dan Velike Gospe, i posve sigurno u portugalskom gradu Lisabonu. Umro je u Padovi, zapravo u tadašnjem mjestancu Arcelli pokraj Padove, danas njezinu predgrađu, 1231., u predvečerje 13. lipnja. Pokopan je u Padovi, na mjestu gdje je s vremenom njemu u čast podignuta velebna bazilika. Kako je pri koncu svoga života u Padovi boravio, djelovao i bio pokopan, a osim toga se od tamo širila i njegova slava i štovanje nakon njegova proglašenja svetim već 1232. god., dobio je i naziv "Padovanski".
 Budući da nije poznat točan datum njegova rođenja, ne znamo je li umro s navršenih trideset i šest godina života ili tijekom trideset i šeste godine. Svakako, dosta brzo, tako da je njegov životni put bio doista, pa i za ondašnje prilike, vrlo kratak.
A ipak, kakvu je i koliku svetost u tako kratkom životu postigao i kakvu i koliku djelatnost razvio!
Teško je - ako ne i nemoguće, bar u potpunosti - prodrijeti u tajne čovjekove duše. "Tko od ljudi zna čovjekove tajne, osim čovječjega duha koji je u njemu?", pita sv. Pavao (1 Kor 2, 11). Tako je i sa svecima, ako ne još i teže. Tko će znati nutarnji, duhovni život sv. Antuna Padovanskog? Njegov život s Bogom i u Bogu? Njegovo predanje njemu i njegovo sjedinjenje s njime? Njegovu prisnost s Isusom, koji mu se pred kraj života ukazao i kojega je primio na svoje ruke? Njegovo stalno odricanje sebe da bi živio samo za Boga? Njegove žrtve, molitve i uzdahe, u prvom redu za sebe a onda i za sve, naročito za siromahe, bijednike i obraćenje grješnika? To više što je bio, kao uostalom i svi istinski sveti ljudi, duboko ponizan, pa nije isticao, nego je štoviše prikrivao svoje vrline i milosti Božje? Može se sigurno reći da se, kao duhovni sin sv. Franje i u njegovu duhu, smatrao "najvećim grješnikom na svijetu".
Dakako, svoju svetost ipak nije mogao sakriti, ona je bila očita, te su i sama padovanska djeca prigodom njegove smrti počela uzvikivati po ulicama: "Umro je svetac, umro je svetac!"
Danas je ta njegova svetost poznata i priznata u svekolikom Božjem narodu, u sveopćoj Katoličkoj crkvi, a donekle i izvan nje. Na temelju čega je poznajemo i priznajemo? Njegovi suvremenici mogli su je vidjeti svojim očima, a nama je to, naravno, moguće tek po zapisima koje nam ostaviše razni biografi nakon njegove smrti. Jedan je od njih bio i njegov suvremenik, po svoj prilici i očevidac njegova života, a njegov je životopis napisao samo godinu-dvije poslije njegova svetog preminuća. Na žalost, iako znamo da je to bio franjevac, Antunov redovnički subrat, ne znamo za njegovo ime niti išta drugo. Njegovo se djelo, životopis, po prvoj svojoj riječi jednostavno naziva "Assidua" (ta riječ ima više značenja, no ovdje je možemo prevesti sa "uporno" odnosno "upornim": "Upornim molbama moje subraće bio sam potaknut…"). Kao prvi životopis i pisan od Antunova subrata uskoro nakon njegove smrti, izvorni je i temeljni životopis svim kasnijim biografijama, u prvom redu onima koje su pisane do XIV. stoljeća. Potrebno je uzeti u obzir i te životopise, pogotovo jer tu i tamo nadopunjuju "Assiduu". Pisani su, uostalom, prema još uvijek živoj predaji i, kako ističu sami autori, nakon savjesnog istraživanja i proučavanja Antunova života.
Ovima se može nadodati i "Knjiga čudesa" ili "Cvjetići sv. Antuna", djelce objavljeno oko 1350. (prevedeno i na hrvatski 1995. god.), jer i ono može nešto kazati o karakteru i vrlinama Antunova svetačkog života (moćni njegov zagovor kod Boga, ljubav prema potrebnima, suosjećaj sa siromašnima i nevoljnima…).
Napokon, moraju se uzeti u obzir i Antunove "Nedjeljne i blagdanske propovijedi". Prve je pisao 1229-1230., a druge završio 1231. Budući da u njima govori i o raznim krepostima i načinima evanđeoskoga, svetačkog života, može se i iz njih mnogo toga zaključiti o njegovu evanđeoskom, svetačkom životu. Sam on, uostalom, kaže u svojim propovijedima: "Tko govori o nebeskim stvarima, mora nebeski i živjeti; ako želi, i mora, u srce grješnika uliti i u njemu gajiti skrušenost, prije mora sam u sebi gajiti prijezir prema svjetovnim i suvišnim stvarima, mrtviti čuvstva, čuvati osjetila, prakticirati kreposti, živjeti čisto, biti milosrdan i očinski." Ne pada nam ni na pamet da on nije tako živio i radio. No o tome, o njegovim propovijedima, više u 2. dijelu, kada bude govor o njemu kao "evanđeoskom naučitelju".
Prvi životopis o sv. Antunu, "Assidua", već u prologu kaže: "Život se svetaca pismeno prenosi kasnijim vjernicima da bi se… uvijek i u svemu slavio Gospodin i da bi im se pružio primjer kršćanskog ponašanja i poticaj da napreduju u žaru pobožnosti."
Na početku svoga javnog djelovanja Isus kaže, gotovo uzvikuje: "Obratite se i vjerujte Evanđelju!" (Mt 1, 15). Drugim riječima, napustite svoj dosadašnji grješni život, pokajte se, i činite sve što vam navješćujem, a to, u biti, znači: posvetite se i spasite se! Ne živite za ovaj prolazni život, nego za vječni život u nebu, kod Gospodina i s Gospodinom!
To je srž Radosne vijesti (naravno, uz Isusov otkupiteljski čin na križu i njegovo uskrsnuće) radi koje je Isus, Sin Božji, došao na ovaj svijet i koju je objavio i navijestio svim ljudima na ovoj našoj Zemlji. Sv. Antun Padovanski jedan je od onih koji je tu Radosnu vijest svim srcem prihvatio, po njoj savršeno živio, i ne samo sam postigao vječno spasenje nego je i mnoge svojom svetošću i djelima doveo do istoga vječnog spasenja.
Sv. Antun je doista "evanđeoski čovjek". O tome svjedoči njegov sveti život, što i ne znači drugo nego savršeno živjeti po Evanđelju, po Isusovoj Radosnoj vijesti. O tome i želimo govoriti u ovom prikazu njegova svetačkog života.aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaZvonimir Zlodi |
