| VERITAS - br. 9/2006 |
>[SADRŽAJ]< |
|
BUDIMO BOŽJI KLJUČ OTVARANJU MIRA U SVAKOM NARODU! Međunarodni susret "Mladi prema Asizu" Ljeto: vrijeme odmora, opuštanja, pokušaja stavljanja u zaborav redovitih obaveza (nažalost ponekad i Boga!). No, mora li to baš uvijek biti tako? Na sreću mladima se svakog ljeta nudi sve više duhovnih sadržaja: Modrave, Oaza mira, Taize, Asiz. Svako je od njih posebno, a opet s istom porukom: odmor u zajedništvu s Bogom. MARIJA BELOŠEVIĆ
Poučeni da samo pomireni s Bogom mogu širiti mir i dobro u svijetu, u danu koji je obilježila tema "Franjo, čovjek pomirenja" pohodili su baziliku sv. Marija Anđeoske gdje je održano pokorničko bogoslužje. Slijedeći stope sv. Franje, mladi su došli i do La Verne, razmatrali temu "Franjo, drugi Krist", te pohodili samotište Carceri i iskusili "osobnu pustinju". Susret je završio svečanim misnim slavljem u gornjoj bazilici sv. Franje u Asizu, pod predsjedanjem ministra generala Reda manje braće konventualaca fra Joachima Giermeka. On je u propovijedi naglasio kako je sv. Franjo bio čovjek mira, svjedok i pokazatelj načina na koji najbolje možemo realizirati taj mir. Stoga i poruka ovoga tjedna proživljenog zajedno mogu biti riječi Svetoga pisma koje je puno puta izgovorio i sam papa Ivan Pavao II: "Ne bojte se, nemojte se obeshrabriti." Sa susreta mladi su uputili poruku državnicima svijeta u kojoj ih pozivaju na zajedničku gradnju mostova mira i susreta kultura. Od njih traže prekid financiranja naoružavanja, a investiranje u ljude i u nove generacije. Kao uspomenu na susret mladi su dobili privjesak za ključeve kojeg su izradili mladi oboljeli od Aidsa iz Gane. Koordinator susreta fra Giuseppe de Stefano je zaželio da taj skromni dar bude podsjećanje da budemo Božji ključ otvaranju mira u svakom narodu. Susret je osim duhovnog obogaćenja bio prilika za upoznavanje drugih kultura i običaja. Bila je to izvanredna prigoda susresti i čuti iskustva mladih i iz Bjelorusije, Rusije, Koreje, Kostarike, Hondurasa... Bogatstvo te razlikolisti je posebno do izražaja došlo tijekom dviju međunarodnih večeri kada su se sudionici predstavili glazbeno-scenskim programom. Na ovom susretu je pod vodstvom fra Miljenka Hontića bilo i četrdesetak mladih iz Hrvatske. Hrvatska skupina bila je zapažena, kako u liturgijskom dijelu susreta, tako i u zabavnom. Naši su mladi iskoristili ovaj međunarodni skup za promidžbu Hrvatske podjelom turističko-promidžbenih materijala, te licitarska srca kao znaka "otvorenosti i zajedništva".
Blagopokojni papa Ivan Pavao II. se u više navrata obraćao hrvatskoj mladeži. Podsjećamo na riječi izgovorene za prvog pohoda Hrvatskoj na "hodočašću mira i zajedništva" 10. i 11. rujna 1994. godine. Tom prigodom, po završetku svete mise na zagrebačkom hipodromu, Papa je podsjetio da su mladi pozvani u prve redove izgradnje mira. A da bi se postigao mir "postoji samo jedan put: slušati Isusa Krista, dopustiti da vas prožme njegova milost. Predragi, Isus Krist je istina koja može dati smisao vašem životu i nadu vašoj budućnosti. On danas ponavlja vama, vašim obiteljima, vašem narodu, svoju uskrsnu poruku: "Mir vama" (Iv 20, 19). Mir je veliki Gospodnji dar. Da bismo ga primili, potrebno je promijeniti srca, dopustiti da Bog u našem životu bude uvijek na prvom mjestu. Kad čovjek odbacuje ili zapostavlja Boga, skoro se neminovno počinje klanjati ispraznim idolima. Počinje čak i obožavati idole jedne nacije, jedne rase, jedne stranke, da bi potom, u njihovo ime, opravdao mržnju, diskriminaciju i silu. Samo je Bog siguran temelj života i nepovredivog dostojanstva svakog čovjeka. Predragi, Krist od vas danas traži da odbacite te napasti. Dapače, on vas zove da budete svjedoci i graditelji mira. Prihvatite ovo teško, ali i uzvišeno poslanje. Zato vas poziva da ga sretnete i da ga upoznate, da biste, nakon što uspostavite s njim prisno prijateljstvo, uzmogli navijestiti svima čudesna djela njegove ljubavi." U svojoj poruci mladima za XXI. Svjetski dan mladih (Cvjetnica 2006.) Papa Benedikt XVI. Podsjeća mlade upravo na riječi sv. Jeronima: "Nepoznavanje Pisma, nepoznavanje je Krista" (PL 24, 17; usp. Dei Verbum, 25). Stoga Papa potiče mlade da usvoje "prisan odnos s Biblijom, te je imate uvijek pri ruci, kako bi ona za vas bila poput kompasa koji pokazuje put kojim je ići. Čitajući je, naučit ćete poznavati Krista." SVECI I MLADI
Sv. Jeronim, svećenik i crkveni naučitelj Jeronim se rodio između 340. i 345. godine u gradu Stridonu, na granici Dalmacije i Panonije (najvjerojatnije negdje oko današnjeg Duvna). Bio je sin kršćanskih roditelja, no krštenje je primio kasnije u Rimu, gdje je proveo neko vrijeme, možda od 358. do 364. godine nadopunjavajući svoj studij retorike. Bio je nadaren, ali teške naravi, nediscipliniran, obijestan. Posjedovao je živahnu inteligenciju, dobro pamćenje te izvanredno osjetljiv, strastven, nepovjerljiv i ljubomoran karakter. Za studija u Rimu u njegovu životu očituju se dvije težnje. S jedne strane rado zalazi u katakombe i u crkve svetih mučenika - što je dobro - a s druge strane zalazi u lakoumno i grešno društvo - što je zlo. Kod Jeronima je pobijedio dobri duh i on se uz milost izgradio u sveca.
Vraća se u Rim sa svojim dragocjenim knjigama i rukopisima. Papa Damaz i sam visoko izobražen čovjek te nadasve pjesnik, veoma je cijenio Jeronima, u mnogim ga stvarima pitao za savjet, pa ga je uzeo i za svoga tajnika. Tada mu je povjerio reviziju latinskoga prijevoda Evanđelja, tzv. Itale. No Jeronim je stvorio novi latinski prijevod cijele Biblije, slavnu Vulgatu. Radio je više od 20 godina, stavivši tako u službu Crkve svoje veliko znanje i svoju izvanrednu kritičnost i radnu sposobnost. Tako je silno došao na glas, dobio na ugledu, da su neki u njemu već gledali budućega papu. No to se predviđanje nije ispunilo. Nakon smrti pape Damaza Jeronim je otputovao ponovno na Istok. U Betlehemu je osnovao jedan muški samostan, koji je sam vodio, te nastavio književni rad. Dao se na prevođenje svetih knjiga s hebrejskog izvornika, a onda na pisanje komentara pojedinim knjigama. Ti su komentari veoma vrijedni zbog mnoštva povijesnih i arheoloških podataka. Njegovi su povijesni spisi puni dragocjenih podataka. Zadnje su Jeronimove godine bile u sjeni mnogih patnja. Zdravlje mu se pogoršalo, a počeo ga sve više ostavljati i vid. Iscrpljen, slijep i osamljen, Jeronim je nakon tolikih borbi što ih je vodio cijeli život, 30. rujna 419. ili 420. napokon našao svoj mir u Gospodinu. Jeronimova ljubav prema Svetom pismu, ljubav prema Crkvi i nepokolebljivo nastojanje oko pravovjernosti zaslužuju poštovanje. A svoje slabosti iskupio je pokorničkim životom i mnogim patnjama. Crkva s pravom ubraja Jeronima među četvoricu velikih zapadnih svetih Otaca. Svakako je među njima on ipak najosebujnija ličnost. |
||
>[SADRŽAJ]<