ANTI/MADONA U SLUŽBI ANTI/KRISTA

Poštovano i cijenjeno uredništvo. Rado čitam vas list i doista uvijek nađem i zanimljivih i poučnih članaka. Hvala vam zbog truda. Vjernik sam i stalo mi je do toga da svoju vjeru sve više izgrađujem. Jednako tako mi je stalo da i drugi nađu put do Boga. Čini se, međutim, da će ih ponuda ovoga svijeta sa nevjerojatno jakom i nasilnom reklamom povesti nekim drugim putem. Jako sam se razočarao kada sam vidio kako se naše svetinje i simboli profaniraju i koriste kao sredstva za ukrašavanje bina i pozornica na nastupima svjetskih pjevačkih zvijezda. Tako je ovo ljeto bilo sa pjevačicom Madona, koja je, osim sto koristi ovo sveto ime i profanira ga, na nedavnom koncertu, ili možda više njih, pjevala "raspeta na križu" (tako je barem bila scenografija na pozornici). Nije li to velika uvreda za nas Kršćane? Kako se suprotstaviti tome, ili bolje reći, kako se postaviti pred takvim sve češćim pojavama? Toliki mladi je slijede i uživaju u njezinoj glazbi, ali i tolike poruke prime preko nje. Molim vas za vaše mišljenje.

Hrvoje

Dragi Hrvoje!

Hvala na Vašem javljanju, a zabrinutost s obzirom na mlade dijelimo zajedno s Vama. Isus je nazvao blaženima one koji odabiru djevičanstvo radi Kraljevstva Božjega. Na temelju Isusovih riječi Crkva je, kroz svoju dugu povijest, ponosna na red djevica koje se Kristu posvetiše dušom i tijelom. Među svima njima prvo i najuzvišenije mjesto pripada jedinstvenoj Gospođi (tal. madonna = "gospođa"), Majci Isusovoj - koja je prototip savršenog djevičanstva i kršćanski arhetip Bogu vjerne službenice, ogledalo savršenog predanja u volju Božju. Svojom nogom ona gazi sve sile protivne Bogu, označene u liku Zmije, Đavla, zavodnika svega svijeta. U kolektivnoj svijesti kršćana aureola njezina svijetlog lika pohranjena je kao najuzvišenija svetinja, a od doba renesanse talijanska riječ "Madonna", koja se koristila u profanoj kurtoaziji, primijenjena je isključivo na Bogorodicu kao jedinstvenu "Gospođu", prvu Damu Neba, kojoj nema ravne. Nisu li svi ovi atributi već po sebi dovoljno rječiti da izazovu Đavlov gnjev i da on pokrene paklene sile kako bi napadale i oskvrnjivale najviše Bogorodicu i njezin Presveti lik? Ova Gospođa nije po mjeri svijeta, njezino plodno djevičanstvo koje rađa Boga u svijetu najveći je Antikristov protivnik!

Na predstavljanju filma "Gospa" njegov režiser J. Sedlar istaknuo je kako to i nije film prvenstveno religiozne naravi posvećen "Gospi" nego da mu je Gospino ime, zbog Međugorja već rasprostranjeno po cijelome svijetu i prisutno u svijesti milijuna ljudi, poslužilo kao pandan, kao metafora ispaćene Hrvatske u svrhu promidžbe istine o Hrvatskoj. Dosjetljivo, zar ne? I Đavao, daleko lukaviji od ljudi, znao je da lik Presvete Djevice neće biti moguće jednostavno ukloniti iz svijesti tolike njezine djece a da ne izazove njihovu pobunu i razotkrije svoje upropastiteljske namjere, pa se odlučio na stvaranje njezinog pandana, Antimadonne, svećenice bluda, u liku estradne zvijezde, čija je misija blasfemizirati presveti lik kršćanske Madonne, a mediji su od lascivne službenice Antikrista napravili "sveticu" po mjeri ovoga svijeta.

Novu godinu 2000., koju su kršćani slavili kao Godinu Velikog Jubileja od rođenja Isusa Krista, prema riječima hrvatskih medija, jedna "pornodiva" dočekala je orgijaški s 2.000 muškaraca. Broj njezinih "klijenata" nije slučajan, nego kao prostitutka, iz Reda bludnica (da, i Antikrist ima svoje antidjevice koje se bore za Sotonino kraljevstvo na zemlji!), kako bi blasfemizirala slavlje Kristova djevičanskog rođenja.

Slično i popularni brazilski pisac Paulo Coelho u usta svoga glavnog junaka, "sjemeništarca", u romanu Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala, obezvrjeđuje djevičanstvo Presvete Djevice, nakon čega dodaje da je sjemeništarac bludničio s djevojkom i to - neobične li koincidencije - upravo na blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije!

U tom miljeu bluda i blasfemije svoje mjesto zauzima i Anti/madonna, estradna zvijezda, svećenica bluda, koja svoj posao obavlja profesionalno! Svojim imenom i kršćanskim simbolima povješanima po sebi, ili obješena na njih (na križ), ona u svijest kršćana priziva njima najsvjetliji lik Presvete Djevice po čijem se djevičanstvu Bog spustio na Zemlju, a svojim bludnim imageom ona ga oskvrnjuje i blasfemizira u svijesti svojih obožavatelja, pripravljajući tako teren Antikristu. Čak i ime Marija-Lourdes koje je dala svojoj kćerki (u Lourdesu se, podsjetimo na to, Djevica Marija objavila sv. Bernardici kao "Bezgrešno Začeće") ova se sirota žena, za čije spasenje treba puno postiti i moliti, htjela narugati Marijinom Začeću i najaviti nastavak bitke protiv Boga kroz svoju kćer.

Na jednom zidu u Njemačkoj dugo je stajao grafitom ispisan poznati pamflet glasovitog nihiliste Nietzschea s njegovim potpisom: "Bog je mrtav!". Kad je Nitezsche umro, netko je duhovito dodao: "Nietszche je mrtav!", i potpisao: Bog. Tako će uminuti i blještavilo žene koja sebe suprotstavlja Presvetoj Bogorodici i oskvrnjuje njezino Bezgrešno Začeće. Molimo Presvetu Bogorodicu da joj kod svoga Sina isprosi milost da se barem prije smrti pokaje za svoja bogohulstva. Ovaj svijet je bitka za duše. Molimo i za našu mladež da ju Bog oslobodi duha bludnosti i robovanju mentalitetu ovoga svijeta a mi se, sa svoje strane, dajmo u odgoj mladeži za glazbu koja izgrađuje i uzdiže čovjekov duh prema Bogu, i smjelo dižimo svoj glas u obranu naših svetinja.

O svemu više možeš pročitati i u knjizi Zorana Vukmana: "Propast svijeta ili novo doba poganstva", koju je izdao Verbum iz Splita.

(Odgovorio: Josip Blažević)

OSVJEŽENJE I POMLAĐIVANJE VERITASA

Predlažem da otvorite novu rubriku, od dvije stranice, o školskim, pedagoškim i sličnim sadržajima; o politici, udžbenicima, osobama, ponašanju učenika i sl. O školama se piše kada izbije neki skandal, kad je riječ o norijadi ili kada netko donese kolajnu za uspjeh na natjecanju. U javnosti ako to uopće postoji u današnjoj Hrvatskoj, nema predodžbe gdje smo sa školom.

To treba pratiti i o tome pisati, upozoravati na pozitivne i negativne trendove te biti savjest društva u tom području.

U vaše područje ide i pitanje zaposlenosti, plaća i neplaćanja, rad u nedjelju i blagdane i sl. Pišite i o tome, ako imate hrabrosti. Crkvena glasila izbjegavaju to područje da se ne zamjere nekome. Kome?

Uz pozdrav, mir i dobro.

Vlado

Poštovani gospodine, ponajprije vam zahvaljujem za vaše iskreno i dobronamjerno pismo, kao i za prijedloge koje ste naveli. Novo Uredništvo Veritasa je na svojim sjednicama dugo i detaljno razmatralo teme o kojima bismo trebali pisati. Svakako je na istaknutom i važnom mjestu i popisu tema bila i ova (ili ove teme) koje vi navodite. Stoga, vjerujem da ćemo ako ne prije, onda sigurno u prosincu, kada izlazi jubilarni petstoti broj Veritasa, započeti i s takvom jednom rubrikom. Svjesni smo da je ovo Veritas, te da će nas samo Istina osloboditi. Imamo hrabrosti i volje govoriti o svim gorućim problemima te zajedno s vama tražiti i odgovore. Ipak, još jedanput pozivamo sve čitatelje da nam se jave sa svojim pitanjima, prijedlozima, temama. Uz iskrenu zahvalu, želim vam mir i dobro.

(Odgovorio: Ivan Bradarić)

ŠTO ZNAČI "AD LIMINA"

Poštovano Uredništvo, upućujem vam jedno pitanje za koje vas molim objašnjenje i odgovor. Naime, naši su mediji, i vjerski i svjetovni, izvještavali da su naši biskupi bili u posjetu papi "ad limina". Što znači ovaj izraz? O kakvom se posjetu radi?

Slavko

"Ad limina" latinski je izraz, a osnovica mu je riječ "limen", za koju u nedavno izdanom (2000.) Marevićevu Latinsko-hrvatskom enciklopedijskom rječniku nalazimo da znači 1. prag, ulazak, početak; 2. kuća, dom, boravište; 3. granica, međa. Pun izraz glasi: "ad limina apostolorum", što bi se prevelo: "na pragu apostola", ili kako isti Marević riječi "limina apostolorum visitare", u slobodnom prijevodu, tumači: "ići u posjet papi". Može se u neku ruku reći da "ad limina", koje se god značenje latinske riječi "limen" uzme u hrvatskom prijevodu, to jednostavno i znači.

Suvremena katolička enciklopedija (LAUS, Split 1998.) pod natuknicom "Ad limina apostolorum" kaže: "U prvoj Crkvi nastao je pobožni običaj hodočašćenja na pragove apostola, tj. na grobove Petra i Pavla u Rim. Kanonski propisi danas traže od svakog biskupa nastanjenog u Europi da pohodi Rim svakih pet godina da bi se pomolio u bazilici sv. Petra i Pavla, zatim osobno se susreo s papom i dao detaljno izvješće o stanju u svojoj biskupiji, usmeno papi i pismeno Konzistorijalnoj kongregaciji. Biskupi nastanjeni izvan Europe trebaju samo obaviti pohod ad limina svakih deset godina, ali i oni moraju dostavljati pismeno izvješće svakih pet godina."

(Odgovorio: Zvonimir Zlodi)