VERITAS - br. 9/2006

>[SADRŽAJ]<

U Jeruzalemu je 335. godine (13. rujna) bila posvećena bazilika – Anastasis i Martyrium, tj. uskrsnuća i raspeća, a slijedećeg je dana relikvija svetog Križa bila dana na štovanje narodu. Križ je bio podignut kako bi mu se narod poklonio, štovao ga. Ovo štovanje počelo se s vremenom pretvarati u blagdan koji je gotovo potpuno nadmašio blagdan posvete bazilike – uskrsnuća i raspeća.

Carica Jelena je dala razrušiti poganski hram koji je bio sagrađen na Golgoti po nalogu cara Hadrijana, u drugom stoljeću poslije Krista. Zahtijevala je da počnu iskapanja kako bi se pronašla relikvija Kristova Križa. Poganski hram je tada temeljito razrušen, tako da su ostali samo ostaci zidina. U blizini Golgote nađen je zaista novi grob o kojemu govori evanđelje po Ivanu. S druge strane Golgote nađene su poprečne grede križeva. Također nađena su tri čavla i drvena pločica s natpisom Isus Nazarećanin Kralj Židovski, na hebrejskom, latinskom i grčkom jeziku.

Euzebije iz Cezareje koji je napisao životopis o caru Konstantinu u tom životopisu donosi jedno Konstantinovo pismo jeruzalemskom biskupu Makariosu. U njemu Konstantin spominje kako je otkriveno svjedočanstvo Kristove presvete muke koje je bilo dugo pokopano pod zemljom. Ovaj pronalazak spominje i Ćiril Jeruzalemski. Prema predaji pločica sa Kristova Križa je pronađena 325. godine u Jeruzalemu. Carica Jelena je jedan dio ove relikvije zadržala, a drugi je poslala svome sinu Konstantinu koji je tada boravio u Nikomediji (današnja sjeverozapadna Turska). Taj se dio relikvije koji je poslala Konstantinu čuvao u Jeruzalemu. Tako su hodočasnici u Jeruzalemu od 4. stoljeća nadalje opisivali kako je ova pločica od orahovine i da su na njoj napisane riječi Kralj Židovski na tri jezika – hebrejskom, grčkom i latinskom. Ta je jeruzalemska relikvija naravno dio cijele i potpune relikvije jer kao što znamo iz evanđelja: "Napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano:'Isus Nazarećanin, kralj židovski'.“ (Iv 19, 19)

A u Bazilici Svetog Križa Jeruzalemskog u Rimu 1492. g., pronađena je kutija u kojoj je bila također jedna pločica od orahovine, a na njoj je pisalo I. Nazarinus isto tako na hebrejskom, grčkom i latinskom. Dakle na pločici nađenoj u Bazilici u Rimu je dio natpisa koji je nedostajao na onoj u Jeruzalemu na kojoj piše samo Kralj Židovski. Pomoću znanosti koja se zove paleografija uspoređivanja može se otkriti kojemu vremenskom razdoblju pripadaju određeni pisani povijesni izvori.

Tako su znanstvenici koji su proučavali ovu relikviju tj. natpis na njoj (ovdje nije neophodno potrebno navoditi njihova imena), ustanovili da pločica potječe iz prvog stoljeća poslije Krista, i to iz razdoblja između 25. i 36. godine. Dakle, slučajnost se može u potpunosti isključiti. Upravo tih godina taj natpis na hebrejskom, grčkom i latinskom jeziku mogao je imati jedino Isus iz Nazareta jer „za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.“ ( Iz 53, 5)

Vječna je Mudrost bila osuđena od ljudskog zakona. Isus je bio prezren i ostavljen od ljudi, da bi ponio naše patnje i bolesti, prikovan na drvo križa da nas oslobodi. "Uklonio je zadušnicu koja propisima bijaše protiv nas, pribivši je na križ." (Kol 2,14) Dopustio je da ga zovu grješnikom i da se prolije njegova krv kako bi mogli imati vječni život. Ali vječni život za nas počinje već ovdje i sada ako prihvatimo Isusa kao jedinog Spasitelja i Gospodina. Naravno da vjerovati u Isusa Krista znači i prihvatiti križ koji nam on daje.

Nama je naš križ često suviše težak, nekako zaboravljamo da Boga na poseban način proslavljamo upravo kroz patnju koja proizlazi iz našeg križa. Međutim ono što je sigurno, a što ne smijemo zaboraviti – tko prihvaća križ, taj će svakako doživjeti i Uskrs.