"Iz godine u godinu sve agresivnije norijade, neki smatraju slikom našeg društva. Postavljaju se pitanja: Je li razbijanje toga dana, uglavnom legalizirano i blagonaklono gledano, odraz nezadovoljstva zbog nezaposlenosti njihovih roditelja, neizvjesne budućnosti nakon škole ili nakon fakulteta, samo slika mentaliteta 'razbijmo čaše' od kojeg pokušavamo pobjeći, ali nam nikako ne uspijeva, ili posljedice nasilja kojim nas hrane mediji? Istina je uvijek negdje na pola puta. No, budimo iskreni - nije krivica samo na maturantima, koji vjerojatno misle da se tako moraju ponašati. Jer, ako im je već neslužbeno dopušteno da jedan dan u životu nekažnjeno mogu raditi gotovo sve što požele, zašto to ne bi i iskoristili?" Norenje, vjerovali ili ne, može biti i drukčije, kreativno i zdravo, a veselje je ipak najbolje kad se s nama vesele i drugi…

Tako smo u povodu tradicionalnih maturalnih proslava i veselica pisali u jednom od ranijih brojeva "Veritasa". Ovih smo dana suočeni s novom generacijom i s novim norijadama. Do zaključenja ovog teksta nisu još sve proslave doslavljene, ali iz onoga što smo do sada imali prilike vidjeti, za razliku od nekih prijašnjih godina, radosno možemo izdvojiti i puno pozitivnih primjera i zanimljivih načina slavljenja. I većina se gradskih uprava potrudila i organizirala prigodne programe, koji su ujedno bili i prilično zabavni, te su bili dobra alternativa nekontroliranim "izljevima radosti" skupina i pojedinaca.

Jedan od hvalevrijednih primjera je svakako i onaj maturanata Prve riječke hrvatske gimnazije. Oni su, naime, kraj svojega srednjoškolskog obrazovanja odlučili obilježiti humanitarnom akcijom. U organizaciji molitveno-karitativne zajednice "Agape", u kojoj se učenici okupljaju izvan obvezne nastave, u gimnaziji je 22. svibnja predstavljena inicijativa prikupljanja brašna, ali i ostalih namirnica i odjeće za riječki Caritas. U svom proglasu učenici su istaknuli kako se posljednji dan nastave maturanata tradicionalno proslavlja bacanjem brašna, no ove godine to brašno neće završiti na ulici, nego u Caritasovoj kuhinji. "Voljeli bismo da na zadnji dan škole donesete kilogram ili dva brašna u školsku knjižnicu, a mi ćemo ga odnijeti u kuhinju za beskućnike i siromašne gdje će oni jesti svježi kruh i zahvaljivati vama koji ste im to omogućili. Radost u duši zbog dobra koje ćete učiniti bit će vam trajno zapisana, a potvrdit ćete da osim puno znanja imate i plemenito srce", istaknuto je bilo u proglasu članova zajednice "Agape".

Zajednica koja redovito okuplja dvadesetak učenika, pod vodstvom vjeroučitelja Miroslava Radića, u Prvoj riječkoj gimnaziji djeluje već osmu godinu. Pod geslom "Što ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili" učenici potvrđuju radost sudjelovanja u humanitarnim akcijama, posjetu domovima starih i bolesnih, karitativnim inicijativama, molitvenim susretima, ekumenskom i međureligijskom dijalogu.

Maturanti šest požeških srednjih škola zajedno sa svojim ravnateljima, vjeroučiteljima te nastavnicima sudjelovali su 19. svibnja na misi zahvalnici u drevnoj požeškoj crkvi Sv. Lovre, koja je kroz svoju povijest upravo okupljala mlade. Predvoditelj mise generalni vikar biskupije, mons. Josip Krpeljević, izrazio je nadu da će ovogodišnji maturanti biti ponosni na sve ono što su do sada i što sada čine i kada iza sebe budu imali mnogo obljetnica mature. "Ne treba zaboraviti", dodao je, "da nas je Isus Krist sve poslao da donosimo rod. Zbog toga, znanja i vještine koje budete stekli nemojte zadržati za sebe, nego stavite na raspolaganje drugima, jer to će vam donijeti sreću."

I maturanti dubrovačkih srednjih škola slavili su koji dan ranije misu zahvalnicu, u dubrovačkoj katedrali. Euharistijsko slavlje predvodio je dubrovački biskup Želimir Puljić, koji je istaknuo uloge roditelja, profesora, vjeroučitelja i odgojitelja u procesu odrastanja mladih ljudi. Kraj školske godine jest prigoda zahvaliti najprije Bogu za dar života i škole; za dar roditelja, učitelja, vjeroučitelja i odgojitelja.

Što reći na kraju? Negativnih će se primjera i "slavljeničkih demonstracija sile" vjerojatno uvijek naći (nadajmo se u sve manjem broju), ali zajedničkim trudom iz godine u godinu, očito napredujemo i u otkrivanju puno boljih, kreativnijih i zanimljivijih načina proslave ovoga važnog i svečanog dana u životu mlade osobe. Važno je da dobra alternativa uvijek postoji. A tko se ne bi onda za nju odlučio i, istinski, proveselio?

U povodu priprave za Europski susret mladih – Taiz`e 2006., koji će se od 28. prosinca 2006. do 1. siječnja 2007. godine održati u Zagrebu, početkom svibnja u Zagrebu i Zagrebačkoj nadbiskupiji boravila su braća iz zajednice u Taizeu, brat Richard, brat Ulrich i brat Georg. Cilj njihova dolaska, kako piše IKA, bio je susret s mladima koji će ove godine biti domaćini "Hodočašća povjerenja na zemlji", a osobito onima koji se aktivnije žele uključiti u pripravu toga susreta. Posljednji u nizu molitvenih susreta tijekom njihova boravka u Hrvatskoj održan je 12. svibnja u zagrebačkoj katedrali, a uz braću Rogera, Ulricha i Georga, molitvi je nazočio i zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić, koji je okupljene mlade pozdravio na samom početku. Mladima se obratio i brat Ulrich, koji je, među ostalim, istaknuo kako biti Isusov učenik ne znači biti obožavatelj neke osobe, već darovati mu svoje povjerenje, jer po tome će nas prepoznati. Ljubeći jedni druge, naše zajedništvo s Kristom se širi.

Molitva u duhu Taizea, koja među ostalim obuhvaća osobnu i zajedničku molitvu, čitanje ulomaka iz Svetoga pisma, prigodna razmatranja i molitvene zazive te pjevanje pjesama iz Taizea na različitim jezicima, završila je tradicionalnim klanjanjem oko križa, koje se tijekom cijele godine, svakoga petka nakon večernje molitve održava u Taizeu.

Ekipa Gimnazije Vukovar pobjednica je Druge državne srednjoškolske vjeronaučne olimpijade, koja je 15. i 16. svibnja održana u Vukovaru. Vjeroučenici iz Vukovara osvojili su 128 bodova. Ujedno je Gimnazija Vukovar bila i domaćin ovogodišnjega državnog natjecanja iz vjeronauka za srednje škole na temu "Crkva mjesto dijaloga i oprosta". Drugo mjesto zauzela je ekipa Klasične gimnazije "Don Frane Bulić" iz Splita sa 125 bodova dok treće mjesto dijele dvije ekipe s ukupno 123 osvojena boda - Srednja škola Ivanec iz Ivanca i Gimnazija Pula.

Pobjednici Vjeronaučne olimpijade osnovnoškolaca, održane u Dubrovniku na temu "S velikim Ivanom Pavlom II. kroz XX. stoljeće", ove je godine ekipa Osnovne škole "Josip Kozarac" iz Vinkovaca. Drugo mjesto osvojili su učenici Osnovne škole "Đuro Deželić" iz Ivanić Grada, a treće mjesto zauzela je ekipa Osnovne škole "Vladimir Nazor" iz Svetog Ilije. Čestitamo pobjednicima, ali i svim sudionicima!

"Nažalost, mladi ljudi često teško pronalaze svoje mjesto u društvu koje je previše usmjereno na materijalna dobra i na pojedinačno traženje blagostanja… Ako se mladim Europljanima dade ohrabrenje i potpora, oni bi svojim idealizmom i duhovnim vrijednostima mogli pomoći u obnovi Europe."

Antun Marija Gianelli, budući biskup i svetac svjetlo svijeta ugledao je na sam Uskrs, 12. travnja 1789. u Cereti, u pokrajini Liguriji. Već od malena pokazivao je znakove duhovnoga zvanja, a u 19. godini života stupio je u bogoslovno sjemenište. Pokazivao je naročit smisao te izrazitu sposobnost za propovijedanje. Stoga mu je bilo dopušteno propovijedati čim je primio red podđakonata. Antun je u cvijetu mladosti, u dobi od samo 23 godine, primio svećeničko ređenje. Kako je bio zagrijan za svoj poziv, počeo je odmah velikom revnošću obavljati razne svećeničke službe. Marno je poučavao vjernike u kršćanskom nauku, svjestan da je vjersko neznanje velik neprijatelj rasta u vjeri. U kolegiju pijarista obavljao je službu profesora književnosti, no nije bio samo profesor već i odgojitelj. Zalagao se za preventivnu odgojnu metodu, poticanjem mladih na prakticiranje sakramentalnog života. Kasnije je u bogoslovnom sjemeništu postao profesorom govorništva. Uz to se bavio i karitativnim radom, osobito za oskudnih i gladnih godina 1816-1817. U pastoralnom radu Gianelli se služio posve modernim metodama. Tako je sastavio župnu kartoteku, koja mu je bila pokazatelj stanja u njegovoj župi. Godine 1829. osnovao je žensku redovničku družbu Marijinih kćeri, kojima je poslanje baviti se odgojem ženske mladeži i karitativnim radom po bolnicama i gostinjcima. Njegove su redovnice postale slavne kad su za vrijeme pošasti kolere herojskom hrabrošću i ustrajnošću dvorile bolesnike uz rizik i opasnost vlastitoga života. Umro je 7. lipnja 1846., još relativno mlad. Pio XI. proglasio ga je godine 1925. blaženim, a Pio XII. godine 1951. svetim.