U uskrsno vrijeme, više nego inače, slavimo i razmatramo Kristovo uskrsnuće. Uvijek fascinirajuće djelo nevidljivog, ali svugdje prisutnog Boga. Uskrsni Krist, svakome tko mu otvori vrata i svakome koji za Njega ima vremena, daruje svoj mir "koji nadilazi svaki razum" (usp. Fil 4, 7), i nadu koja je potrebna da čovjek izdrži i najteže situacije, nadu iznad svake nade. Nada pak nikad ne postiđuje. Uskrsnuća nema ni u jednoj religiji. Kao i Kristova nazočnost u euharistiji, tako je i njegovo uskrsnuće djelo koje mogu "shvatiti" samo oni koji vjeruju u Gospodina čija je vrhunska objava Krist. Ta dva čudesna djela ne može izmisliti ni jedan ljudski duh i nikada se ni u jednoj religiji ovakva čudesa nisu dogodila, niti se mogu dogoditi. Uskrsli Krist je s nama ljudima u sve dane, do svršetka svijeta, iz Božje dimenzije i na Božji način.

U svibnju mjesecu, osim što radosno slavimo slavno Kristovo uskrsnuće, na osobiti način častimo i Isusovu svetu Majku. Sam Isus je nju, Mariju, dao nama za majku. Štujući Mariju osjećamo potrebu zahvaliti Bogu što je stvorio jedno ovakvo biće kao što je ona - "puna milosti", da bi mogla donijeti na svijet Otkupitelja. Vjerujemo da je čitav Marijin život na zemlji bio hvalospjev Bogu, budući da se Marija sva stavila Bogu na raspolaganje. Njezina nas poslušnost zadivljuje. Znamo da je ona naša zagovornica pred Bogom. Ona naše molbe uslišava upravo onako kako je to najbolje za nas i za naše spasenje.

Kad je Isus na svadbi u Kani Galilejskoj pretvorio vodu u vino, i time navijestio mesijansko vrijeme, Marija je napomenula nazočnima: "Što god vam rekne, učinite!" Ovo je kratka, jednostavna i jasna poruka za sve kršćane, a naravno i za sve ljude dobre volje. Najjednostavniji i najbolji put za život jest - slušati što nam Isus kaže. I ono što nam kaže - učiniti. Nemamo što razmišljati, ono što nam Isus govori jest svakako za naše dobro, za spasenje naše duše. Njegove su riječi duh i život. Njegove su riječi istina, jer ih je rekao on koji je jedini u povijesti za sebe mogao reći: "Ja sam Istina!"

Marija, "svibnja kraljica", ima u mjesecu svibnju nekoliko spomendana. Jedan od njih je Gospa Fatimska, koji slavimo 13. svibnja. Ukazavši se u Fatimi, Marija je između ostalog objavila kako Bog želi da nju kršćanski svijet časti kao Bezgrešno srce. Po štovanju Bezgrešnog srca Marijina, Bogorodica "privodi" duše k Bogu. Štujući Bezgrešno srce Marijino, slavimo i Božju ljubav, što je u punini vremena postala čovjekom. Jedna od zadaća koje je Bog povjerio Mariji jest upravo ta, da ona moli, da nas zagovara. Marija "Majka Crkve" i "Pomoćnica kršćana", nikada ne odbija naše molbe koje joj upućujemo. Njezina je želja spasenje naših duša za vječnost i olakšavanje jada u našem životu. Bez obzira koliko je tko grešan, može doći k Mariji i moliti je za njezin zagovor. "Puna milosti" uvijek će znati izmoliti milosrđe za onoga tko je zaglibio u grijeh, kod Onoga koji je Kralj milosrđa. Ona koja je stajala pod Križem svog Sina i našeg Spasitelja, svog i našeg Boga, zna kako je čudesna moć Kristove krvi. Zna da je Božja narav ljubav i da se Božja veličina najviše očituje u praštanju grijeha ljudima.

Bogorodica - "Majka Božje milosti" voli svu svoju djecu i želi da svako njezino dijete raste u vjeri, ufanju i ljubavi, želi da svako njezino dijete ljubi Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. Marija je uz nas na našim križnim putovima. Njena je ljubav prema Bogu i čovjeku savršena. Pomoćnica kršćana - "puna milosti" uči nas i kako vjerovati u ono što je za nas ljude nemoguće, uči nas kako se uvijek isplati vjerovati Bogu i u njega se pouzdati. Božja je zasluga, a ne Marijina, što je ona puna milosti, ali kad je prilikom anđelova navještenja da će postati majka Sina Svevišnjeg, povjerovala u ono što je za svakog čovjeka nemoguće, i rekla: "Neka mi bude po tvojoj riječi", to je njezina zasluga. U tome je Gospina veličina. Njezin je "kruh svagdašnji" bio - činiti Božju volju iz ljubavi prema Bogu.

Svojim zagovorom pred Bogom, Marija neprestano proslavlja Presveto Trojstvo kroz vjekove. Pomoćnica kršćana pokazuje nam put do Spasiteljevog srca, srca iz kojega se ne može izgubiti i od Boga zalutati. Srca po kojemu se izlijevaju na ljude rijeke milosti kroz vjekove.