| VERITAS - br. 1/2006 |
>[SADRŽAJ]< |
|
UZ PREDSTOJEĆI SVJETSKI DAN BOLESNIKA Kako moliti? Josipe, moliti zapravo znači razgovarati s Isusom. Predlažem ti da učiniš sljedeće: Sjedni na jednu sjedalicu, a drugu, praznu, postavi ispred sebe. Zatim s vjerom pogledaj Isusa koji sjedi pred tobom i razgovaraj s njime. U nekom španjolskom selu kći zamoli svećenika da dođe u njezin dom kako bi se kratko pomolio s njezinim jako bolesnim ocem. Ušavši u siromašnu kuću, svećenik ugleda muškarca u krevetu kako leži, glave uzdignute na dva jastuka. Pored kreveta nalazila se sjedalica. Svećenik pomisli da je tu postavljena zbog njegovog posjeta, pa da nekako zaobilazno započne razgovor, reče:
- Ne, tko ste Vi? - upita ga bolesnik.
- Ah, sjedalica - reče muškaraca, a pošto ih je kći ostavila same, nastavi govoriti: - Biste li bili tako ljubazni da zatvorite vrata? Svećenik, iznenađen, zatvori vrata, a bolesnik mu zatim reče: - Ovo nikada nikome nisam rekao. Čitav sam život proveo ne znajući kako moliti. Dolazeći u crkvu uvijek bih slušao kako mi se govori o potrebi molitve, kako valja moliti i o blagodatima koje sa sobom molitva donosi... Međutim, sve su mi te riječi, ni sam ne znam zašto, samo ulazile na jedno, a izlazile na drugo uho. Jednostavno i jasno rečeno, nisam znao kako moliti. Onda sam postupno posve prestao ići i u crkvu. Tako sam nastavio sve do prije oko četiri godine. Jednog sam dana o tome razgovarao sa svojim najboljim prijateljem, a on mi reče: - Josipe, moliti zapravo znači razgovarati s Isusom. Predlažem ti da učiniš sljedeće: Sjedni na jednu sjedalicu, a drugu, praznu, postavi ispred sebe. Zatim s vjerom pogledaj Isusa koji sjedi pred tobom. Nije to nikakva glupost, jer nam je on sam rekao:
Zatim mu govori i slušaj ga - isto kao što to sada činiš sa mnom. - Pokušao sam jedanput, zatim drugi puta... i toliko mi se to svidjelo da odonda s Isusom razgovaram bar nekoliko puta dnevno. Uvijek dobro pazim da me moja kći ne vidi... Inače bi me možda poslala u ludnicu. Svećenik je na te riječi bio vrlo ganut. Zatim objasni Josipu kako je ono što čini jako dobro i savjetova mu da to nikada ne prestane činiti. Potom se pomolio s njim, ispovjedio ga i blagoslovio te se vratio u crkvu. Dva dana kasnije nazvala ga je Josipova kći da mu kaže da je njezin otac umro ubrzo nakon njegova odlaska. Svećenik je upita:
- Da. Kad ste izašli iz kuće, pozvao me u svoju sobu u dva sata popodne. Došla sam k njemu, a on je, kao i obično, ležao u krevetu. Rekao mi je da me puno voli i poljubio me. Izašla sam obaviti kupovinu, a kad sam se nakon sat vremena vratila - pronašla sam ga mrtvoga. Ima tu, međutim, još nešto čudno. Izgleda da se malo prije nego je umro pridigao i približio sjedalici koja je bila pored kreveta. Naime, vrativši se, našla sam ga kako je glavu naslonio na sjedalicu i kao da je lijepo zaspao. Što Vi mislite o tome, velečasni? Svećenik, duboko ganut, obrisa suzne oči i odgovori:
[Neka Isus koji je uvijek uz nas ispuni blagoslovom i mirom tebe i sve tvoje! Predlažemo ti jednu jednostavnu molitvu, koju možeš moliti na svakom mjestu i u svako vrijeme, kad god osjetiš potrebu za Božjom pomoću. Jednostavno mu reci: "Ostani s nama, Gospodine!"] Guillermo Hernández |
||
>[SADRŽAJ]<