U ozračju priprava za Svjetski dan mladeži u Kölnu, organiziraju se i brojni susreti sjemeništaraca i bogoslova diljem svijeta, kao i susreti kojima se mladima želi pomoći u pravilnome odabiru životnog zvanja. Tako je u Slovačkoj održan sastanak Odbora europskih biskupskih konferencija o zvanjima, na kojemu je šezdesetak sudionika podijelilo vlastita iskustva te raspravljalo o izazovima koji se danas susreću na putu ostvarivanja duhovnog zvanja. O stanju svećeničkih i redovničkih zvanja Crkve u Aziji govorio je pročelnik Kongregacije za katolički odgoj kardinal Zenon Grocholewski. Govoreći o izazovima koji stoje pred mladima Azije, kardinal je na prvo mjesto stavio snažnu sekularizaciju. Mladi su odveć rastreseni raznim zabavama, obvezama i imperativom uspjeha i napretka, pa je jasno da nedostaje vremena za susret s Bogom, koji je nužan za cjelovit čovjekov rast i za njegovo ostvarenje. Naime, bez molitve sve stvari počinjemo promatrati samo u svjetlu ovoga života, gubeći iz vida dimenziju vječnosti, upozorio je kardinal Grocholewski

Za 20. Svjetski dan mladeži u Kölnu već je predbilježeno 350.000 mladih, izvijestio je na tiskovnoj konferenciji u Vatikanu kölnski nadbiskup kardinal Joachim Meisner. "Svjetski dani mladeži su zapravo znak traženja istine od strane mladih koji ne žele biti poimani samo kao ekonomski subjekti. To su potvrdili svojim osobnim iskustvom brojni mladi čiji su životi upravo na tim susretima doživjeli velike unutarnje promjene, pa čak i potpuna obraćenja. To se očekuje i od ovog susreta. Ja im želim da se vrate sretniji nego što su bili, u smislu da budu bliži Bogu, Bogu koji nas nikada ne napušta. Svjetski dan mladeži nije cilj, nego put", ustvrdio je kardinal Meisner, napomenuvši kako ono što će nam se darovati u Kölnu trebamo podijeliti s drugima. "Radost, ljubav i sreća ne mogu se držati za sebe, treba ih podijeliti, tako da se i u meni umnože."

Već nakon samo nekoliko dana od početka projekta izrade mozaika zahvale papi Ivanu Pavlu II. pod nazivom "Thank You JPII", više od 10.000 ljudi iz stotinjak zemalja poslalo je svoju sliku koja je ugrađena u mozaik s likom Ivana Pavla II. Iz Poljske, Brazila, Meksika i Njemačke je stigao najveći broj fotografija. Od mnoštva pristiglih slika bit će napravljen veliki mozaik s likom blagopokojnog pape Ivana Pavla II. Taj golemi mozaik će biti postavljen na katedrali u Kölnu prigodom otvorenja XX. Svjetskog dana mladih. Svi koji pošalju svoju digitalnu fotografiju putem e-maila dobit će link koji ih povezuje s točnim mjestom na kojem je njihova fotografija ugrađena u mozaik. Više o projektu može se doznati na web stranici www.thank-you-jpii.net.

Augustin je rođen 13. studenoga 354. u Tagasti, gradiću u Numidiji (Afrika). Danas je to mjesto u Alžiru, a zove se Souk Ahras. Njegov otac bijaše mali posjednik, ali imanje je zbog velikih poreza donosilo sve manje prihoda. Zato će Augustin moći na školovanje samo uz obilnu pomoć jednoga svog zaštitnika. To je za njega bilo ponižavajuće i on je tu milostinju doduše primio, ali je ipak bio ranjen u svojem ponosu. Neki misle da mu je ta okolnost utisnula u dušu onu silnu osjetljivost, koja će za njega biti karakteristična kroz cijeli život. Dok je njegov otac, Patricije, bio poganin, majka Monika bila je gorljiva kršćanka, prava vjernica. Augustin je bio veoma živahna duha, iznimno temperamentan, prekomjerno osjetljiv, slabo discipliniran učenik, odviše svjestan da mu učenje ide lako i da se uopće ne treba truditi. Kad mu je bilo 16 godina, ponestalo mu je novca pa se sa školovanja iz Madaure morao vratiti kući. Taj prisilni povratak na njega nije dobro djelovao i ubrzo se pridružio jednoj bandi mladih izgrednika, razbijača. Na sreću, to nije dugo potrajalo. Zahvaljujući svome dobrotvoru, mogao je nastaviti školovanje, i to u Kartagi, gdje je bujao razvratan i pokvaren život, a u tu je močvaru i on ubrzo uronio. Našao si je "prijateljicu", s njom podržavao nezakonite veze te imao sina Adeodata. Uz Kartagu ga je držala ne samo želja za znanošću, već i žarka ljubav prema djevojci. Kako mu studij nije zadavao posebne brige, lako je postizao dobre rezultate. Zabavljajući se i uživajući ugled blistava studenta, u duši je ipak bio nemiran. Tada je čitao Ciceronova djela i u nutrini mu se poče buditi "ljubav prema mudrosti". Čitao je i Bibliju, no njezin hrapavi jezik, prema blještavu Ciceronovu stilu, činio ju je u njegovim očima bijednom knjigom...

Sv. Monika, Augustinova majka, puno je molila za njegovo obraćenje, no molitva ostade dugo neuslišana. Augustin se, međutim, polako okreće pravome putu, a Božja ga milost, koju za njega ustrajno moli majka, prati ukorak. Prizor konačnog obraćenja sam je Augustin ovjekovječio u Ispovijestima. U to je vrijeme upadno tražio samoću. Tako se bio povukao u osamljenost vrta svoje kuće u Milanu. Tamo je plakao od boli nad svojim bijednim stanjem, razapet između ideala i nagona. U svom je bezizlaznom stanju molio za pomoć odozgor. Vapio je: "A što sada, Gospodine, i kako će dugo potrajati ovakvo stanje?" Tada je čuo kako netko dječjim glasom viče: "Tolle - lege, tolle - lege! - Uzmi i čitaj!" Uzeo je Sveto pismo i oči mu se zaustaviše na ovome tekstu: "Svucimo sa sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetlosti! Hodimo pristojno kao po danu; ne u razuzdanim gozbama i pijankama, ne u bludnosti i raspuštenosti, ne u svađi i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista i ne brinite se oko tjelesnoga da ugađate pohotama!" (Rim 13, 12-14).

Taj je nadahnuti tekst bio savršen odgovor na njegov zov i vapaj iz dubina. On je iz Augustina protjerao svu tamu nesigurnosti, ispunivši mu srce snažnim svjetlom. U 32. godini života Augustinova duša napokon pronalazi Gospodina. Za tu je milost bio cijeli život zahvalan Bogu, a njegove Ispovijesti jedinstvena su himna zahvalnica Gospodinu.