Dragi mladi!

1. ..."Dođosmo pokloniti mu se " (Mt 2, 2): to je tema sljedećega svjetskog susreta mladeži. Radi se o temi koja mladima sa svih kontinenata dopušta da mišlju prijeđu put koji su prešli mudraci, čije se relikvije, prema pobožnoj predaji, časte upravo u tome gradu, te da poput njih susretnu Mesiju sviju naroda.

2. "I gle, zvijezda... iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete" (Mt 2, 9). Mudraci su stigli u Betlehem jer su se, poučljivi, prepustili vodstvu zvijezde. Još i više, "kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom" (Mt 2, 10). Važno je, predragi, naučiti raspoznavati znakove kojima nas Bog poziva i vodi. Kada smo svjesni da nas On vodi, srce kuša istinsku i duboku radost, koju prati živa želja da ga sretnemo, i trajni napor da ga poučljivo slijedimo.

"Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom" (Mt 2, 11). Na prvi pogled ništa čudnoga. Pa ipak, to je dijete drukčije od drugih: ono je jedinorođeni Sin Božji koji se lišio svoje slave (usp. 2, 7) te je došao na zemlju da umre na križu. Sišao je među nas i postao siromašan kako bi nam objavio božansku slavu, koju ćemo vječno motriti u nebu, u našoj blaženoj domovini.

Tko bi mogao izmisliti veći znak ljubavi?...

3. Mudraci su sreli Isusa u "Bet-lehemu", što znaci "dom kruha". U poniznoj betlehemskoj špilji, na malo slame, leži "pšenično zrno" koje će umrijevši donijeti "obilat rod" (usp. Iv 12, 24). Govoreći o sebi samome i o svome spasenjskome poslanju, Isus će se, za svoga javnoga djelovanja, uteći slici kruha. Reći će: "Ja sam kruh života", "Ja sam kruh koji je sišao s neba", "Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta" (Iv 6, 35. 41. 51).

Vjerom prolazeći Otkupiteljevim putem, od siromaštva jaslica do prepuštenosti križu, bolje možemo razumjeti otajstvo njegove ljubavi koja otkupljuje čovječanstvo. ... Sveta misa tako postaje pravi ljubavni sastanak s Onime koji je dao svega sebe za nas. Ne oklijevajte, dragi mladi, da mu odgovorite kad vas pozove "na svadbenu gozbu Jaganjčevu" (usp. Otk 19, 9). Poslušajte ga, prikladno se pripravite i pristupite Oltarskome sakramentu, osobito u ovoj Godini Euharistije (listopad 2004.-2005.) koju sam odredio za cijelu Crkvu.

4. "Padnu ničice i poklone mu se" (Mt 2, 11). Ako u djetetu što ga Marija grli svojim rukama mudraci prepoznaju i štuju onoga kojega iščekuju narodi, naviještenoga od proroka, mi mu se danas možemo klanjati u Euharistiji i prepoznati ga kao svoga Stvoritelja, jedinoga Gospodina i Spasitelja.

"Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu" (Mt 2, 11). Darovi što ih mudraci prinose Mesiji predstavljaju pravo klanjanje... Dragi mladi, prinesite i vi Gospodinu zlato svoga življenja, odnosno slobodu da ga slijedite poradi ljubavi, odgovarajući tako vjerno njegovu pozivu...

5. Budite klanjatelji jedinoga pravoga Boga, dajući mu prvo mjesto u svome životu! Idolopoklonstvo je čovjekova trajna napast. Ima, nažalost, ljudi koji traže rješenje svojih problema u religioznim činima nespojivima s kršćanskom vjerom. Snažni su poticaji da se vjeruje laganim mitovima o uspjehu i moći; opasno je pristati uz maglovite ideje o svetome, koje prikazuju Boga pod oblikom kozmičke energije ili na druge načine koji nisu u skladu s katoličkim učenjem.

Mladi, ne popuštajte lažljivim varkama i prolaznim modama koje nerijetko ostavljaju tragičnu duhovnu prazninu! Odbacite zavodljivost novca, potrošačkog mentaliteta i podmukloga nasilja, što ponekad dolazi iz medija.

Klanjanje pravome Bogu predstavlja istinski čin otpora protiv svakog oblika idolopoklonstva. Klanjajte se Kristu: On je Stijena na kojoj trebate sagraditi svoju budućnost te pravedniji i solidarniji svijet. Isus je Knez mira, izvor praštanja i pomirenja, koji može sve članove ljudske obitelji učiniti braćom.

6. "Otiđoše drugim putem u svoju zemlju" (Mt 2, 12). Evanđelje naglašava da su se mudraci, nakon što su susreli Krista, vratili u svoju zemlju "drugim putem". Ta izmjena puta može označiti obraćenje na koje su pozvani oni koji susreću Krista kako bi postali pravi klanjatelji kakve On želi (usp. Iv 4, 23-24). To podrazumijeva oponašanje njegovoga načina djelovanja postajući, kako to piše apostol Pavao, "žrtva živa, sveta, Bogu mila". Apostol zatim dodaje da se ne smijemo suobličiti mentalitetu ovoga svijeta, nego se moramo preobraziti obnavljanjem svoje pameti, "da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno" (Rim 12, 1-2).

Slušati Krista i klanjati mu se vodi prema hrabrom izboru, prema donošenju ponekad i junačkih odluka. Isus je zahtjevan, jer želi našu istinsku sreću. Poziva neke da ostave sve kako bi ga slijedili u svećeničkom ili posvećenom životu. Tko spozna ovaj poziv neka se ne straši odgovoriti "da" i neka ga velikodušno slijedi. No, i bez obzira na pozive posebnoga posvećenja, postoji i osobni poziv svakoga krštenoga: i to je poziv na onu "visoku mjeru" redovitoga kršćanskoga života koja se očituje u svetosti (usp. Novo millennio ineunte, 31). Kad se susretne Krist i prihvati njegovo Evanđelje, život se mijenja te smo potaknuti da drugima prenesemo svoje iskustvo.

Toliki su naši suvremenici koji još ne poznaju ljubavi Božje ili nastoje ispuniti svoje srce beznačajnim nadomjescima. Hitno je, stoga, potrebno da budemo svjedoci ljubavi koju motrimo u Kristu. Poziv na sudjelovanje na Svjetskom danu mladih upućen je i vama, dragi prijatelji koji niste kršteni ili ne nalazite svoje mjesto u Crkvi. Zar i vi ne žeđate za Apsolutnim i zar niste u potrazi za "nečim" što daje smisao vašem postojanju? Obratite se Kristu i nećete se razočarati.

7. Dragi mladi, Crkvi su potrebni istinski svjedoci za novu evangelizaciju: muškarci i žene čiji je život promijenjen susretom s Kristom; muškarci i žene sposobni prenijeti to iskustvo drugima. Crkvi su potrebni sveci. Svi smo pozvani na svetost, a samo sveci mogu obnoviti čovječanstvo. Na tome putu evanđeoskoga junaštva toliki su nam prethodili. Potičem vas da se često utječete njihovu zagovoru. Kad se nađete u Kölnu, bolje ćete upoznati neke od njih, poput svetoga Bonifacija, apostola Njemačke, te svece iz Kölna, osobito Uršulu, Alberta Velikoga, Tereziju Benediktu od Križa (Edith Stein) i blaženoga Adolfa Kolpinga. Među njima osobito bih htio izdvojiti svetoga Alberta Velikoga i svetu Tereziju Benediktu od Križa koji su, istim nutarnjim stavom kakvoga su imali i mudraci, strastveno tražili istinu. Nisu oklijevali da u službu vjere stave svoje umne sposobnosti, svjedočeći tako da su vjera i razum povezani i da se međusobno dopunjuju.