Onaj koji drži svjetove, postao je bespomoćan, iz prevelike ljubavi prema ljudima. Bog, po kome i za koga je sve stvoreno - dolazi u liku stvorenja, u liku djeteta.

Iako je i za Djevicu Mariju Božji plan bio neshvatljiv, ona je ipak povjerovala i Bogu se potpuno "stavila na raspolaganje". Sin Božji nije došao bučno, ni s velikom proslavom. Dapače, o Njegovom se začeću i rođenju nije ni smjelo previše znati. Tako, za njega nije bilo mjesta u gostinjcu, jer nije bilo mjesta za njegovu Majku, koja je bila pred porođajem. Trideset i tri godine nakon Njegovog rođenja, mnogi članovi izabranog naroda ponovno nisu prepoznali trenutak Božjeg "pohoda", te u njihovim srcima ni onda nije bilo mjesta za Sina Božjega. Međutim, Bog je došao u "lakom povjetarcu", u malome djetetu. Kao da čujemo kako već u tom malome djetetu Isus govori: "Dođite k meni svi koji ste opterećeni i ja ću vas odmoriti... Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim". (Mt 11, 28- 29)

Ipak, oni koji su živjeli za Boga, po Božjoj dobroti prepoznali su posebni trenutak neizrecivoga Božjeg milosrđa. To su bili pastiri koji nisu odbacili znak od Boga, te su našli "novorođenče povijeno gdje leži u jaslama" (Lk 2, 12). To su bili i mudraci s Istoka, što su donijeli zlato, tamjan i smirnu. Oni su pratili zvijezdu koja "iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete" (Mt 2, 9).

Zvijezda simbolizira kraljevsko, ali i božansko dostojanstvo. Isus je iz loze kralja Davida. Ali zvijezda označava ne samo kraljevsku, nego i božansku Osobu. Isus je kralj kraljeva, jer je Sin Božji. Zvijezda je pokazivala mudracima put, a zaustavila se povrh mjesta gdje bijaše Dijete. Ovdje njena simbolika završava. To je zvijezda novorođenoga kralja židovskog. To dijete je i Bog, Spasitelj. Upravo zato će jednog dana natpis na njegovu križu biti: Isus Nazarećanin Kralj židovski.

Već u srednjem vijeku su neku znanstvenici (osobito Kepler) smatrali da se u doba Isusova rođenja radilo zapravo o konjunkciji Jupitera i Saturna koja stvara dojam Nove (zvijezde). U doba rimskog carstva Jupiter je bio simbol vladara svijeta, do je Saturn bio simbol Palestine. Zviježđe Ribe pak simbolizira posljednja vremena. Dakle, rođenjem Gospodara, Vladara svijeta iz Palestine počinju tzv. posljednja vremena za koja nitko ne zna koliko će točno trajati.

Čovjek bez Boga ne može učiniti ništa, a pogotovo ne može bez Boga zadobiti vječni život, zato Bog dolazi kao Isus, kao Spasitelj. Međutim, da bi darovao spasenje dolazi kao maleno dijete, kojemu je potrebna ljubav i briga njegovih stvorenja. Zacijelo je nježnost Djevice Majke prema Spasitelju bila neopisiva. Briga za Majku i Dijete, sv. Josipu je svakako davala posebnu radost. U nježnosti malog djeteta Bog objavljuje da Njegova ljubav ne poznaje granice, a na čovjeku je samo da je prihvati. Ljudska je ljubav uvijek nesavršena, ali Božja savršena ljubav objavljuje nam da Bog ljude toliko ljubi da je za njih dao svoga jedinorođenog Sina, kako ne bi propao ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni. (usp. Iv 3, 16) Od rođenja, dapače od utjelovljenja Sina Božjega, Bog je postao čovjeku bliži nego što je čovjek ikad mogao zamisliti. Postao je Emanuel: S nama Bog. Tako od vremena Isusovog života na zemlji čovjekova patnja može imati sasvim drugačiji smisao nego što je čovjek sposoban shvatiti.

Bezvremeniti postaje čovjekom i tako vrijeme zauvijek biva podijeljeno na prije i poslije Krista. Poslije Krista više ne može biti isto kao prije Njegova dolaska u ljudskom tijelu, jer Krist sklapa Novi i vječni savez Boga s čovjekom. Onaj "u kome je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo" (usp. Kol 1, 16) postaje dodirljiv ljudskoj bijedi. Nevidljivi uzima čovječje lice da bi izvršio ono što je objavio po prorocima. Tako se u Djetetu Isusu objavljuje neograničeno Božje milosrđe. Bog kojemu su podložni prostor, vrijeme, materija, uzima tijelo, materiju, i postaje "podložan" vremenu. A sve to čini iz samilosti prema ljudskoj bijedi, iz prevelike ljubavi prema ljudima. I budući da čovjek sam ne može "steći" vječni život, i jer Bog želi da radost naša bude potpuna, kao što Isus i kaže kroz Ivanovo evanđelje, bilo je potrebno da se Gospodar života i smrti utjelovi u krilu Djevice i da postane Dijete.