Početak mjeseca prosinca obilježen je blagdanom Gospina Bezgrešnog začeća. Taj blagdan osobito je drag franjevcima koji su i prije proglašenja same dogme stoljećima vjerovali, tvrdili i obrazlagali ono što je Crkva na kraju i svečano proglasila kao istinu vjere. Gospino očuvanje od ljage istočnoga grijeha Bog je predvidio već od postanka svijeta. Tu svoju namjeru objavio je u Svetom pismu, odmah nakon grijeha prvih roditelja, a na osobit način je očitovao Gospinu uzvišenost kada je anđeo Gabriel Mariju nazvao: "milosti puna". Iako se Marija nalazila u prezrenoj Galileji, u poganskoj zemlji, u gradu Nazaretu, u mjestu na zlu glasu, u gradu iz kojeg ne može ništa dobra doći (Iv 1, 46), u siromašnoj i trošnoj kućici, Bog ipak bira upravo nju za Majku svoga Sina. Njezina je odlika to što je Djevica, što je ponizna službenica Božja i nadasve što je poslušna i podložna Božjoj volji. Izvor njezine svetosti je Sin Božji, onaj kojega je slobodnom voljom prihvatila, nosila u svom krilu, rodila i odgojila.

Blagdan Bezgrešne uvodi nas postupno u ono što slijedi krajem prosinca. Uvodi nas u otajstvo Božje konkretne objave ljudima, u otajstvo maloga Boga, novorođenčeta Božića, kojega je Bezgrešna rodila i položila u jasle. Taj blagdan, i sve ono što je uz njega vezano, a postalo je i dio kulture i običaja u mnogim krajevima, na osobit je način drag svim ljudima dobre volje, a franjevci su pridonijeli njegovu širenju i popularizaciji. Iako se obično smatra da je prve žive jaslice napravio sv. Franjo Asiški, to i nije baš najtočnije, jer su već i prije njega nastala razna dramska skazanja s motivima Isusova rođenja, a sam običaj zornog postavljanja likova, koji predstavljaju osobe vezane uz Isusovo rođenje, pripisuje se inicijativi i drugih pobožnih osoba prije njega. Ipak, nesumnjiva zasluga za širenje ovoga predivnoga božićnog ozračja, koje u ovakvom obliku poznaje jedino Katolička Crkva, pripada sv. Franji Asiškom.

Nije suvišno podsjetiti da je on u blizini mjesta Greccio u noći pred Božić 1223. postavio žive jaslice. Uz pomoć mjesnog puka izradio je jaslice od slame i kraj njih postavio domaće životinje: vola i magarca. O ponoći je u jasle postavio živo dijete koje je predstavljalo malog Isusa. Greccio te noći kao da je postao novi Betlehem. Narod se radovao, a fratri su pjevali i klicali, dajući dužnu hvalu Gospodinu. Sv. Franjo je, kako spominje njegov prvi životopisac Toma Čelanski, stajao pred jaslama i silno ganut uzdisao, "ranjen pobožnošću, ispunjen čudesnom radošću. Jasle su oltar gdje se služi svečana misa, u neočekivanoj utjesi uživa svećenik." Od tih dana franjevački red je stalno promicao ovaj lijepi božićni ugađaj, koji je danas ušao i u većinu katoličkih domova.

U tom ozračju živih jaslica i Božića prisutnog među nama neka svim našim čitateljima proteknu božićni blagdani, a novorođeni Bog neka nam svima ispuni blagoslovom i mirom cijelu iduću godinu. Svima neka je sretan i blagoslovljen blagdan Isusova rođenja!