Mariju možemo promatrati uz Isusa Krista. Njen je udio u našemu spasenju uslijedio odmah nakon njegova. Po Mariji Isus Krist je bio ponuđen svijetu i po Njoj svijet će se vratiti k Isusu Kristu. Božansko Marijino majčinstvo je bezdan veličanstva koji ljudska svijest ne može nikada istražiti. Ono je duboko otajstvo uzvišenosti iz kojega proizlaze sve veličajnosti i povlastice. Marija je Majka Kristova i Majka naša, jer nam je dala božanskog Otkupitelja i jer se sjedinila s njegovom žrtvom za naše spasenje.

"Blažena Djevica, zajedno s utjelovljenom božanskom Riječju, predodređena od vječnosti kao Božja Majka, po odluci božanske Providnosti bila je na ovoj Zemlji slavna Majka božanskog Otkupitelja, i posebno ispred drugih plemenita drugarica i ponizna službenica Gospodinova. Time što je Isusa Krista začela, rodila, hranila, u hramu ga Ocu prikazala, i sa svojim Sinom dok je na križu umirao, trpjela, na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu, poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Radi toga nam je postala majkom u redu milosti" (LG 61).

Radosni pozdrav arkanđela Gabriela kod navještenja, "milosti puna", otkriva bogatstvo kojim ju je Bog napunio svim darovima, krepostima, savršenostima koje je moglo primiti jedno stvorenje. Postavio ju je kao svoje svetohranište. U nju je unio svoje milosti, kao rijeku nabujalu koju spominje psalmist: "Nabujala rijeka razveseljuje grad Božji" (Ps 45, 5). Ona je puna milosti, jer nikada nije osjetila ni najmanju ljagu grijeha. Ona je puna milosti, jer je neprestano i savršeno odgovarala na milost koja se svakog trenutka umnažala u njezinu životu.

Poznato nam je kako Bog Mariju učini posrednicom svih milosti. Uistinu, nitko se ne obraća, niti se posvećuje, bez milosti Božje. Budući da je milost Božja uzrokom obraćenja i posvećenja, stoga duša s takvom milošću teži i surađuje te se ne može govoriti, niti o obraćenju, niti o posvećenju, bez pomoći Bezgrešne, Majke božanske milosti. U tom smislu, što se više netko približi Djeliteljici božanskih milosti, to će više milosti primati i tako će se lakše posvetiti, i sudjelovati u posvećenju svoga bližnjega. Očito je da djelo obraćenja i posvećenja duše započinje pod zaštitom i uz posredništvo Bezgrešne.

Marijino majčinstvo u ekonomiji milosti traje neprekidno od trenutka njena vjernog pristanka u času navještenja, održano bez ikakvog dvoumljenja pod križem, sve do trajnoga okrunjenja svih izabranih. Čak niti nakon njena uznesenja na nebo, ona nije prekinula tu svoju spasonosnu zadaću, već nam svojim višestrukim posredovanjem nastavlja pribavljati darove koji nam jamče vječno spasenje. Svojom se majčinskom ljubavlju brine za braću svoga Sina, koja još uvijek hodočaste, te se nalaze u raznim pogibeljima i nevoljama, sve do njihova dolaska u blagoslovljenu domovinu.

Zbog toga Crkva Blaženu Djevicu naziva Zagovornicom, Pomoćnicom, Posrednicom. Razumije se da sve to ni na koji način niti dodaje, niti oduzima išta od dostojanstva i zasluga Kristovih, koji je naš jedini Posrednik (LG 62-63).

Život je kratak! Nakon smrti se ne stječu zasluge. Ovo je vrijeme posvećenja (SK 1562). Onaj tko želi sebe darovati u djelu žrtvovanja za druge mora početi od sebe. On se sâm treba uvijek sve više približavati Bezgrešnoj, kako bi od nje zadobio milosti koje će mu pomoći ljubiti Boga na sve savršeniji i stvarniji način u svakom trenutku svog svakodnevnog života. Najsavršeniji oblik približavanja potpuno je predanje. Posveta sebe kao predmeta i kao vlasništva. Marijin primjer za nas je dragocjen jer nas čeka kušnja vjere na hodočasničkom putovanju prema vječnom cilju.

Blažena Djevica, darom i ulogom božanskog materinstva, koje ju sjedinjuje sa Sinom Otkupiteljem, i svojim osobitim milostima i ulogama tijesno je spojena i s Crkvom. Bogorodica je slika Crkve, kako je učio već sv. Ambrozije, tj. u redu vjere, ljubavi i savršenog sjedinjenja s Kristom. Dok je Crkva u Blaženoj Djevici već došla do savršenosti, po kojoj je bez ljage i nabora (usp. Ef 5, 27), kršćani se trude rasti u svetosti, pobjeđujući grijeh i zato dižu svoje oči prema Mariji, koja sja kao uzor kreposti pred čitavom zajednicom. Marija u svom tijesnom sudjelovanju u povijesti spasenja, u sebi na neki način sjedinjuje najveće istine vjere. Dok se o njoj propovijeda i iskazuje joj se štovanje, ona vjernike zove svome Sinu, njegovoj žrtvi i ljubavi Oca. U svom apostolskom radu Crkva gleda na onu koja je rodila Krista, začetog po Duhu Svetom i rođenog od Djevice da se on po Crkvi rađa i raste u srcima vjernika (LG 65). Posveta Bezgrešnoj postaje tako dodatnim sredstvom trajnog oživljavanja krsne milosti kako bi ju se ostvarilo u trajnom ozračju obraćenja i sebedarja. Cilj je posvete Mariji postati "drugi Krist", odnosno, svoje srce postaviti tik uz Srce Gospodina Isusa, kako bi nas on preobrazio.

Posveta ne zahtjeva napuštanje svijeta, obitelji ili ulazak u samostan. Ne! Moguće je nastaviti život odgovorno nastavljajući svoj posao. Ono novo je da nismo više mi sami ti koji prikazujemo svoj svakodnevni posao Bogu, već to čini ona, Bezgrešna, čijim smo postali vlasništvom. Marija prikazuje sve, ne kao nešto naše, manjkavo i puno nesavršenosti, već kao svoje osobno vlasništvo, budući da mi, zajedno sa svime što posjedujemo, pripadamo njoj. Shodno tome i svaki naš rad pripada njoj. Bezgrešna ne može Bogu prikazati ništa što bi na sebi imalo i najmanju mrljicu grijeha. Ovako u njenim bezgrešnim rukama naši nesavršeni čini postaju čisti i tako neizmjerno dragocjeniji.

Sv. Maksimilijan Marija Kolbe promatrajući veličinu milosti koju je primio od Gospodina s udivljenjem kliče: "Tko bi se usudio pretpostaviti da si me ti, o Bože beskrajni i vječni, ljubio kroz sva stoljeća, pa i prije njih? Ti me, zapravo, ljubiš od trenutka kada postojiš kao Bog, što znači da me oduvijek ljubiš i da ćeš me uvijek ljubiti!… Iako još nisam postojao, Ti si me već ljubio, te upravo stoga što si me ljubio, o dobri Bože, pozvao si me iz ništavila u život!…

Zbog mene si stvorio nebesa obasjana zvijezdama, zemlju, mora, planine, rijeke i još tolike divne stvari koje na svijetu postoje… Ali to nije dovoljno. Da bi mi izbliza pokazao kako me s velikom nježnošću ljubiš, sišao si iz čistih milina raja na ovu zemlju bijednu i punu suza, proveo si život u siromaštvu, umoru i trpljenju, te si naposljetku, prezren i odbačen želio biti raspet između dvojice razbojnika na sramotnom drvetu križa… O Bože ljubavi, otkupio si me na takav mukotrpan, a toliko velikodušan način!…

Tko bi se usudio pretpostaviti?

Ti se, međutim, niti time nisi zadovoljio, već uvidjevši kako će proći 19. stoljeća od trenutka kada su se dogodili darovi tvoje ljubavi i trenutka moga pojavka na ovoj zemlji, htio si se čak i za to pobrinuti! Tvoje Srce nije pristalo na to da bih se morao hraniti isključivo sjećanjima na tvoju neizmjernu ljubav. Ostao si na ovoj bijednoj zemlji u Presvetom i nadasve divnom oltarskom Sakramentu te mi i sada dolaziš, blisko se sjedinjujući sa mnom kao hrana… Već sada tvoja Krv utječe u moju krv. Tvoja duša, o utjelovljeni Bože, prodire u moju dušu, daje joj snagu i hrani je… Kakva čudesa! Tko bi se usudio pretpostaviti?" (SK 1145).

Ispunjeni ovih dana milinom i blizinom Božića zagovorom Blažene Djevice Marije, njegove i naše Majke, neka se rađa novi život svetosti i milosti u našim srcima. U povezanosti s Marijom, poučeni njenom poniznošću, budimo dar jedni drugima poticaj na slavu Božju i na bratsku ljubav. Blagoslovljen Božić svima!