Svoju vjeru u Isusa Krista kao Otkupitelja, kao jedinog Spasitelja i Gospodina, mnogi sveci posvjedočili su krvlju, odnosno mučeništvom. Takvih ljudi ima i bilo ih je u svim narodima u kojima ima kršćana, pa tako i u našem hrvatskom narodu. Jedan od njih je i sveti Nikola Tavelić, franjevac, svećenik i mučenik, čiji je spomendan 14. studenoga.

Sv. Nikola je prvi hrvatski svetac koji je proglašen svetim po suvremenim crkvenim propisima. Rođen je oko 1340. godine u plemićkoj obitelji Tavelić, u Šibeniku. Još kao mladić postao je franjevac, a za svećenika je zaređen oko 1365. godine. Od 1372. godine djeluje kao misionar u Bosni, u kojoj je proveo 12 godina. Nakon pogoršanja političkih prilika u Bosni, fra Nikola 1383. godine, u jesen, kao misionar s trojicom subraće - fra Deodatom iz Ruticinija (Francuska), fra Petrom iz Narbone (Francuska) i fra Stjepanom iz Cunea (Italija) - kreće u Palestinu. Biti misionar u zemlji u kojoj je nekad Isus propovijedao i činio tolika čudesa, te ustanovio Novi i vječni savez Boga i ljudi u svojoj krvi, svakako je za fra Nikolu i za njegovu subraću bilo od životne važnosti.

Neko vrijeme su povučeno živjeli u Palestini, pripremajući se za javno djelovanje. Počeli su učiti i arapski jezik. Ono što su u sebi željeli i zbog čega su došli u Palestinu, bilo je naviještanje Krista. Nakon što su dugo molili i razmišljali, zamolili su dopuštenje od poglavara za svoj naum. A taj naum bio je: iznijeti Kristov nauk muslimanskim vlastima i njihovim predstavnicima. I ne samo to, nego i pozvati ih da priznaju Isusa Krista kao pravoga Boga, te da prime sakrament krštenja.

Dopuštenje za taj pothvat su dobili, a 11. studenog 1391. godine svoj su naum i ostvarili. Međutim, posve suprotno njihovom očekivanju, kod predstavnika muslimanskih vlasti su naišli na žestok otpor. Oni ne samo da nisu prihvatili Kristov nauk i Krista kao utjelovljenog Boga, već su im zaprijetili smrću, ukoliko oni ne prihvate islam i ne odreknu se kršćanstva.

Fra Nikola i njegova subraća došli su u Palestinu kao misionari, kao navjestitelji Krista i Radosne vijesti, Krista i njegove milosti i nipošto se nisu htjeli odreći vjere - ni pod koju cijenu. Znali su da je život na zemlji prolazan, da vrijedi jedino život u Božjoj milosti. Znali su da je sam Isus rekao: "Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga." (Mt 10, 38-39)

Tako su radije bili spremni prihvatiti mučeničku smrt za Krista, nego ga se odreći. Mučeništvo je izraz vrhunske ljubavi prema Bogu i vrhunac je kršćanske savršenosti. Nema zamjene za Kristovu ljubav koju on pruža nama, svojim stvorenjima.

Nakon što su fra Nikola i subraća tri dana mučeni po nalogu muslimanskih vlasti, njihova tijela javno su spaljena 14. studenog 1391. godine, na trgu ispred Vrata Jafe. Fra Gerard Chalvet, tadašnji gvardijan Samostana Sv. Spasa u Jeruzalemu, bio je nazočan izvršenju smrtne kazne, pa je napisao izvještaj o mučeništvu, i poslao ga u Šibenik (gdje se i danas čuva jedan primjerak) i u neke druge gradove u Europi.

Nakon što je izvještaj o mučeničkoj smrti stigao u Šibenik, fra Nikolu su počeli slaviti kao mučenika. Fra Artur iz Münstera je fra Nikolu i njegovu subraću uvrstio u svoje hagiografsko djelo "Martyrologium franciscanum" 1638. godine. Štovanje Nikole Tavelića, kao blaženika, odobrio je papa Leon XIII., 6. lipnja 1889. godine. Iako se za njegovu kanonizaciju zauzimao bl. Alojzije Stepinac, Drugi svjetski rat je omeo taj, kao i druge njegove pothvate. Tako je tek papa Pavao VI. u bazilici sv. Petra u Vatikanu, 21. lipnja 1970. godine, svečano proglasio svecima bl. Nikolu Tavelića i njegove drugove mučenike. Na tom je slavlju bilo nazočno više od 20.000 Hrvata iz Hrvatske i iz inozemstva. Nikola Tavelić je tom prigodom nazvan "pročelnik hrvatskih svetaca".

Mučenici su najvjerniji svjedoci Kristovog nauka, moćni zagovornici pred Bogom i pouzdani zaštitnici - osobito u vrijeme ovozemaljskih nevolja. Sv. Nikoli, kao i drugim mučenicima, na osobit način odgovaraju riječi sv. Pavla: "Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi." ( Rim 8, 29- 30)