Zagovaraju nas oni što odoše pred nama, posvećuju nas oni što umriješe za nas. Gledaju nas iz onostranog, a tako bliskog i blizog, jer s nama su umreženi, istim svjetlom prožeti, istom ljubavlju ispunjeni. Putuju s nama prema kraju vremena, bodre nas u uzletima vjere i podižu dok padamo pod teretima i kušnjama svakodnevlja. Okupljeni smo u općinstvu svetih pod vodstvom Marijinim i dobrotom Gospodinovom. Oslikavamo se u tami i svjetlosti križnoga puta, zrcalimo se u zjenicama raspela iz kojih se rasipa zora uskrsnuća.

Dok nas nebeska vojska ohrabruje i vraća sa stranputica, putujuća Crkva, omamljena i zaslijepljena opsjenarstvom kneza svijeta, uspavana slatkorječivošću i zasuta obećanjima lukavih emisara, gubi svjedočki žar i prepušta se prividu istine, koja izokreće Isusovu radosnu vijest i pokušava utrnuti plamen Božjih zapovijedi.

Na takozvanom demokratskom i uljuđenom Zapadu, zahvaljujući medijima i reklami, umrtvljivanjem razuma, zagađenog pohlepnim i uživalačkim ponudama, čovjek gotovo i ne zna zdravo misliti, ne razlikuje crno od bijelog, laž od istine.

U svijetu, u kojem od Adamovog pada smisao življenja i života bijaše materijalno bogaćenje i užitak tijela, u protoku vremena sve je više rasla ljudska nezajažljivost, gomilale se opačine i povećavala bijeda srca.

Pokušajmo u svjetlu istine promotriti nekoliko listopadskih događaja, koji su itekako bitni za budućnost države i naroda. U ulazu u šator klaun na semaforu pali zeleno svjetlo i poziva ljude da dođu pred široka vrata europskog cirkusa. Unutra su artisti i akrobati, a nedostaju im komedijaši i čistači. Ako želimo, prije nego drugi navale na ulaz koji možda vodi i u propast, možemo otpočeti s dogovorima i natjecati se za nepopunjena radna mjesta. Prigovaračima, zanovijetalima i sumnjčavcima pristup je strogo zabranjen. Suvisla i zdravorazumska pitanja ne dolaze u obzir.

Političke elite ujedinjenih naroda starog kontinenta tvorit će marionetski apostolat kneza laži, koji sa svog, još uvijek nevidljivog prijestolja, vuče konce. Bog odlazi u ropotarnicu povijesti, a narod će postati jeftina radna snaga, služinčad strojeva i robovi umotvoraca, poslušne, ovisne i izmanipulirane neosobnosti. Na dnevno svjetlo treba isploviti sva zapretana tama, svi mračni porivi i nenaravne sklonosti, sva naprasitost, mržnja i zloba. Savjest će se proglasiti izmišljotinom slabića koji stoje na putu ljudske slobode, koji priječe rasplamsaj neograničene destruktivnosti na koju nuka neprijatelj od početka.

No, s druge strane, u maloj Hrvatskoj, dogodio se nesvakidašnji događaj, koji je u Europi neshvatljiv i nepojmljiv. Običan, mali čovjek, zadojen poštenjem i pravdom, hrvatski branitelj Dragutin Golik, goloruk je pokušao spriječiti bijeg dvojice pljačkaša banke u zagrebačkom naselju Drivinje. Tom je prigodom teško ranjen i životno ugrožen. Mediji, koji nas savjetuju da se ne odupiremo zlu, kurtuazno su objavili vijest o njegovu ranjavanju, ali o daljnjoj sudbini hrabroga građanina nigdje ne pročitah niti redak.

Zato su se do raspamećenja, umjesto pobijenih kokošiju, uskokodakali o ptičjoj gripi, obavještavali nas do iznemoglosti o virusu koji se može i ne mora prenijeti na ljude i zasipali nas snimkama punim uskovitlanog perja. Lijepe, zdrave i vitalne kokoši i pijetlovi što bude zoru - završiše u kontejnerima, a naši uglednici odoše u varaždinsku "Koku", tamo gdje sabijeni kao srdele u konzervama rastu pilići, daleko od sunčevog svjetla i pod strogo kontroliranim uvjetima jedu hranu koja to nije i piju tekućinu koja i nije voda.

U Engleskoj se dogodio još jedan susret europskih birokrata i to, što je vrlo znakovito, u dvorcu kralja Henrika VIII., raskolnika koji je živio u šesnaestom stoljeću, pogazio nauk Katoličke Crkve i dao pogubiti Thomasa Morea, mučenika i autora poznatog djela "Utopija", knjige u kojoj opisuje kako bi trebao izgledati društveni život na zemlji i odnos među ljudima koji žive po Isusovu nauku. Uči nas u kakvom ritmu pulsiraju srca općinstva svetih i kako se izopačenost nikada ne nastanjuje u zajednicama koje vežu sloga i ljubav.