Kraj crkvene godine, kao što je vjernicima već dobro poznato, redovito je u drugoj polovici studenoga, kada Crkva slavi blagdan Krista Kralja svih stvorenja. Potom započinje nova liturgijska ili crkvena godina, a njezin početak obilježava vrijeme iščekivanja dolaska Kristova - došašće. Da je također i kraj građanske godine veoma blizu, naše čitatelje podsjetili smo već u prošlom broju lista priloženim zidnim katoličkim kalendarom za 2006. godinu. Kalendar je, kao i prethodnih godina, dar udruge "Vojska Bezgrešne", koju vam toplo preporučamo, a našem i vašem darovatelju od srca zahvaljujemo. Ujedno zahvaljujući toj našoj suradnji i suradnicima koji su angažirani u "Vojsci Bezgrešne" i mi smo svoje sadržaje obogatili s nekoliko stranica priloga o Gospi, o Bezgrešnoj Djevici Mariji.

Na kraju jednoga i na početku novog razdoblja Crkva svakog vjernika na osobit način podsjeća na vječnost. Doziva mu u pamet da za kršćanina život ne završava smrću, nego da onda tek započinje - i to vječni život. Svi sveti i Dušni dan, te Krist Kralj godišnji su podsjetnici i pozivi na praktično življenje onoga što vjerujemo. To je ujedno i prigoda za ispit savjesti svjedočimo li svoju vjeru u uskrsnuće mrtvih u sredini u kojoj živimo, ili i na nas pogubno utječu razna vjerovanja i praznovjerni običaji, koji s Kristom i s kršćanstvom nemaju ništa zajedničko.

Pred nama je advent. Vrijeme došašća je četverotjedni vremenski period radosnog iščekivanje dolaska Gospodnjeg u našu sredinu, u našu povijest. Kristov dolazak među nas je trostruk: rođenjem u Betlehemu - činom kojim ulazi u našu povijest, silazi i dolazi na našu zemlju - Bog je postao pravim čovjekom; na kraju povijesti Bog će doći u sjaju i slavi nebeskoj; Bog nam dolazi i po sakramentima, kad ulazi u naša tijela i u naše duše. Upravo ovaj treći dolazak za sve nas osobno je najvažniji. Ne kaže se uzalud da nam ne bi ništa koristilo to što se Krist rodio u Betlehemu, da se svakodnevno ne rađa i u našim dušama, u našim srcima. Dani došašća su prigoda da se unutarnjim i izvanjskim obraćenjem očistimo od svojih grijeha, da se ispunimo ljubavlju prema Bogu, koju ćemo konkretno očitovati kroz ljubav prema bližnjemu. Tako čovjek u svom okruženju stvara svijet ljubavi i dobrote, odnosno najavljuje doba ostvarenja onih stvarnosti koje je Krist najavio kao buduća vremena.