Po ovoj svetoj redovnici Krist Gospodin je dao čovječanstvu jednu od najljepših poruka: svaka osoba neka se posveti Srcu Isusovu. Svatko tko štuje Srce Isusovo, zna koliko je korisna i važna ta pobožnost. A papa Leon XIII. naredio je posvetu cijelog svijeta Srcu Isusovu!

Margareta Alacoque proglašena je blaženom 1864. od pape Pia IX. dok ju je svetom proglasio papa Benedikt XV., tek 1920. godine (13. svibnja). Rođena je 22. srpnja 1647. godine u Lautecouru, u Francuskoj. U dobi od osam godina, dana je u zavod klarisa-urbanistica u Charollesu. U mladosti bila je četiri godine teško bolesna, gotovo uzeta. Kad je jednom zgodom došla posjetiti samostan sestara od Pohođenja u Paray-le-Monialu, čula je jasno u sebi slijedeće riječi: "Hoću da budeš ovdje!" Tada su joj bile 24 godine. Međutim, za Margaretu nije bilo dvoumice. Ona je znala da joj je progovorio Gospodin i da joj je mjesto u tom samostanu. Margareta je u tom samostanu obavljala službu asistentice majke M. Kristine Malin, koja je tada bila kućna poglavarica, a dvije godine (od 1685. do 1687.) bila je učiteljica novakinja. U svom kratkom ovozemaljskom životu (umrla je s 43 godine), postigla je veoma visok stupanj svetosti.

Sv. Margareta Alacoque je po zapovijedi svoje majke poglavarice, zapisivala svoja mistična iskustva i objave od Gospodina. U jednom viđenju koje je imala na blagdan sv. Ivana Evanđelista, 27. prosinca 1673., Isus joj je rekao ove riječi: "Moje božansko Srce tako je raspaljeno ljubavlju prema ljudima da više ne može u sebi zadržavati plamenove svoje žarke ljubavi, već ih mora razasuti. Tebe sam kao ponor nevrijednosti i neznanja odabrao da ispuniš taj veliki naum, da tako sve bude učinjeno od mene."

Tajne Srca Isusova nitko ne može znati, nego ih On sam objavljuje. A Tajna je u tome da je Božja narav ljubav, i to beskrajna, i stoga je ljudski um ne može shvatiti. Božju ljubav možemo samo doživjeti po Njegovom milosrđu i prihvatiti je vjerom. Upravo srce najbolje simbolizira tu Božju ljubav, odnosno njegovu narav. Božja je ljubav izvor života. Ali ta neopisiva i neshvatljiva Božja ljubav toliko je vrijeđana od ljudi. Jedno od viđenja sv. Margarete objavljuje upravo to: neizmjernu Božju ljubav i uvrede koje Bogu nanosi nezahvalno čovječanstvo. A sv. Margareta je to vidjela ovako: na prijestolju od plamenova sjajnijih od sunca, stajao je Isus sa Srcem koje je bilo okrunjeno trnovom krunom, a nad Srcem se nalazio križ. Taj križ je bio ondje od prvih trenutaka njegova utjelovljenja. Dakle, gorčina patnje tj. križa, što je Bogu bila sposobna zadati čovjekova nezahvalnost, bila je "usađena" u Presveto Srce Isusovo od časa kad je postao čovjekom, tj. od njegova utjelovljenja.

U jednoj objavi 1674. Isus se potužio Margareti na nezahvalnost i hladnoću ljudi, te je tražio od nje naknadu za uvrede i hladnoću kojom ljudi vrijeđaju njegovu neizmjernu ljubav. Tada je zatražio da se pričesti svakog prvog petka u mjesecu, i da se na to pripravi tako da u četvrtak navečer od 11 sati do ponoći, obavlja svetu uru - prostrta na zemlji. U toj objavi Isus joj se ukazao sav u sjaju slave, s pet rana koje su sjale poput pet sunaca, a njegove grudi bile su poput ognjišta. Iz Isusovog svetog čovještva izlazili su plamenovi sa svih strana. Presveto Srce Isusovo je naše ognjište, tj. naš dom. Njegovu ljubav nitko ne može nadomjestiti.

A kad se za vrijeme tijelovske osmine 1675. godine, Isus Margareti ponovno potužio na ljudsku nezahvalnost, zatražio je da se u petak po tijelovskoj osmini uvede blagdan Srca Isusova koji će u stvari biti blagdan naknade i zadovoljštine za nezahvalnost i grijehe ljudi, te za grijehe svetogrđa prema sakramentu Euharistije.