Ovaj blagdan nastao je zapravo zbog posvećenja jedne bazilike. Naime 13. rujna 335. godine u Jeruzalemu je bila posvećena dvostruka bazilika - uskrsnuća i raspeća, a već sutradan je na štovanje narodu bila podignuta relikvija svetoga Križa. To štovanje svetog Križa preobrazilo se u blagdan koji se ubrzo počeo širiti, te je čak nadmašio blagdan posvete crkve.

I u Rimu, gdje se relikvija Križa čuvala, blagdan se slavio 14. rujna, iako je razlog bio drugačiji, jer se u zapadnoj liturgiji tog datuma slavio povratak relikvije Križa od cara Heraklija u 7. stoljeću (jer su je bili oteli Perzijanci). Od druge polovice prošlog stoljeća blagdanom Uzvišenja svetog Križa slavi se upravo pronalazak relikvije Križa po carici Jeleni.

Relikvija svetog Križa čuva se i danas u Bazilici svetog Križa Jeruzalemskog u Rimu, koja je i nastala zbog pronalaska relikvije, tj. drvene ploče na kojoj piše Isus Nazarećanin na tri jezika: na hebrejskom, grčkom i latinskom. Natpis na Isusovu Križu spominju sva četiri Evanđelja, a o autentičnosti ove relikvije izjasnili su se mnogi znanstvenici. Istraživanja su pokazala da potječe iz prvog stoljeća, i to od 25. do 37. godine. Taj natpis na Križu mogao je imati samo Isus Nazarećanin, utjelovljeni Bog, koji se dao raspeti zbog grešnika. Isusova krivnja glasila je: "Kralj židovski". Kralj kraljeva i gospodar svemira proglašen je buntovnikom i zločincem jer je, da "nas otkupi od prokletstva Zakona postao za nas prokletstvom". ( usp. Gal 3, 13)

Zašto patnja, odnosno križ, ne može nikoga mimoići? Zašto Bog nije izabrao lakši put spasenja? Sam Božji Sin nas uči da drugog puta nema, do puta križa. Međutim, mnogi su sveti ljudi tijekom povijesti ne samo hrabro, već i herojski nosili svoje križeve - neki i do mučeničke smrti. Sv. Marko Križevčanin jedan je od takvih svetaca. Njegov spomendan je 7. rujna. Kao svećenik zagrebačke biskupije, djelovao je i u Mađarskoj. Katoličku je vjeru branio od onih koji su je željeli iskriviti, od raznih hereza, a osobito od kalvinista. Upravo od kalvinista je umro mučeničkom smrću u Košicama 7. rujna 1619. godine. Već nekoliko godina nakon njegove smrti, vjernici su mu se utjecali za pomoć i molili njegov zagovor.

Samo dan nakon spomendana sv. Marka Križevčanina, 8. rujna, slavi se Mala Gospa, tj. Rođenje BDM. Blažena Djevica Marija je osobito hrabro nosila svoj križ i slijedila Boga. Od onog dana kada je prihvatila ono što je za nju bila Božja volja i rekla "neka mi bude po Tvojoj riječi", pa do onog dana kad je zacijelo prežalosno, ali junački, stajala uz Kristov Križ. Uz križ Božjeg i njenog Sina, uz križ njenog i našeg Boga. Da, Marija, naša sveta Majka stoji i uz naš križ. Ona rado sluša naše "tužaljke" i uvijek voljno "priskače" u pomoć. Ona moli za nas sada, kad je zamolimo za pomoć, i molit će za nas u času smrti naše.

Htjela bih još spomenuti sveca koji zadivljuje načinom na koji je podnosio patnju iz ljubavi prema Kristu. To je sv. Pio iz Pietrelcine, čiji je spomendan 23. rujna. Ovaj je sveti fratar kapucin punih 50 godina nosio stigme na rukama, nogama i na boku. Prema riječima samog oca Pia, rana u srcu krvarila je osobito od četvrtka navečer do subote. Osim stigmi otac Pio je imao mnoge posebne milosti (mnoštva viđenja, dar bilokacije itd.). Bio je veliki ispovjednik i često je on osobi koju je ispovijedao prvi kazao koje su njene slabosti i grijesi, i kako dugo vremena nije bila na ispovjedi. Osim što je hrabro podnosio boli koje su mu prouzročile stigme, hrabro je podnosio i periode izolacije nametnute od Vatikana. Kad su oca Pia vjernici pitali kako će doći do njega u tom vremenu izolacije, on je odgovorio: "Pošaljite anđela čuvara!" Tako je jedan vjernik posvjedočio kako ga je otac Pio "pozvao na red" i rekao mu sve grijehe koje je počinio, upozorivši ga da je time uvrijedio Boga. Samo Bog i taj vjernik znali su za te grijehe, pa je taj vjernik pitao oca Pia kako to zna kad mu nitko nije rekao, niti je tko mogao vidjeti. A otac Pio je odgovorio da zna od anđela čuvara, te da mu je anđeo čuvar prenio sve što mu je taj vjernik po njemu poručio, jer je poslušan, a ne neposlušan poput njega (tog vjernika).

Iz života ovih svetih ljudi, a osobito BDM, proizlazi da prihvatiti križ od Boga (ne ono što smo si sami nametnuli, nego križ od Boga), znači izići iz nevolje i patnje kao pobjednik.