Hrvati danas uglavnom samo pokazuju neke nacionalne karakterne negativnosti ili, bolje reći, neke negativne karakteristike koje su nam zajedničke, tvrdi se prečesto u našoj javnosti. Da se te tvrdnje odnose na vodeće, nazovi elite svih smjerova u hrvatskom društvu, apsolutno bih se složila s njima. No, kako se to tvrdi za hrvatski narod u cjelini, nikako to ne mogu prihvatiti!

Naime, što može narod, kao jedna amorfna masa, u kojoj se pojedinci i obitelji, u uvjetima koje su im nametnuli vladajući, bore za vlastito svakodnevno preživljavanje, i kad zbog mračnog amorala vodećih ne vide, ljudski gledajući, nikakva izlaza? Jedina nada koja je pomogla hrvatskom narodu preživjeti sva teška vremena, jest katolička vjera u Boga i u našu Svetu Majku. Vjera će nam pomoći i u ovim sadašnjim vremenima.

Po toj vjeri i nadi mi jesmo najkatoličkija nacija. U našem narodu sigurno ima više pravoga ljudskog i Božjeg Duha, nego u bilo kojem drugom narodu koji nije prolazio poteškoće kakve smo mi prolazili kroz svoju mukotrpnu povijest. Što može sam obični narod, ako su se udružile pokvarene političke strukture u zemlji i u svijetu, s pokvarenim najmoćnijim medijima, koji svakodnevno ispiru mozgove i u srži truju narod, a najviše mladež našeg naroda.

Poznata je psihološka činjenica da je sigurno bar oko 50% svakoga naroda sklono sugestijama, jer ljudi u većini nemaju izgrađene svoje čvrste stavove. Oko 25% ljudi ima čvrste, uglavnom pozitivne stavove, i na njih je vrlo teško utjecati u negativnom smislu, kao što ima po prilici isto toliko onih s negativnim stavovima, na koje je vrlo teško utjecati u pozitivnom smislu. Dakle, ona većina od 50% je svakako najinteresantnija za pozitivnu ili negativnu promidžbu, to jest za one snage u društvu s jednim ili drugim čvršćim stavovima.

Kod nas je najveći problem da upravo oni s negativnim čvrstim stavovima i neprijateljskim odnosom prema hrvatskom narodu, imaju u svojim rukama sve najmoćnije medije. Oni idu na ono najniže u čovjeku, to jest na interes za senzacije, podilazeći raznim strastima i požudama, kako bi naivne pridobili na svoju stranu.

Primjera radi, što se u nas događalo u tek proteklim izborima za lokalnu upravu? Na njima gube hrvatski branitelji i oni koji nisu napravili nikakvo nepošteno djelo, a svim svojim silama se zauzimao za razotkrivanje kriminala i nezakonitosti u lokalnoj upravi, dok, s druge strane, pobjeđuju oni kandidati koje se argumentirano optužuje za razne kriminalne radnje i milijunske pronevjere narodnoga novca. O korupciji i raznom drugom kriminalu, te masovnim igrama na sreću, bogaćenjem bez rada, da i ne govorimo!

Dakle, što u svemu tome može običan narod? Također, što može običan narod u cjelini, ili najdobronamjerniji pojedinci, glede smišljene i planirane kriminalizacije Domovinskog rata i cijeloga hrvatskog naroda? Utjecajni licemjeri, u dogovoru s medijima, vade trun iz oka hrvatskih branitelja i hrvatskoga naroda, uz odobravanje vlasti, pozivajući se tobože na moral i na pravnu državu, a zanemaruju užasnu gredu u oku agresora. Toliki branitelji u očaju se ubijaju, a bijedne vodeće garniture svih smjerova šute i idu u kompromise radi svojih vlastitih interesa i pozicija.

Svi kršćani, kojih nas je daleko najviše u državi Hrvatskoj, trebali bi biti aktivniji i autentičniji, te više živjeti vjeru i više se boriti za prave vrijednosti, ali u ovakvim uvjetima to malo vrijedi na općem planu i u sadašnjoj situaciji. Vjerujem da ima priličan broj onih koji se bore, ali ne mogu doći do izražaja, niti u medijima, niti u društvenom životu.

Mislim da bi u svemu daleko više mogla učiniti organizirana hijerarhijska snaga, kao što je Katolička Crkva u Hrvata, posebice u Republici Hrvatskoj. Zašto, primjerice, ne bi HBK osnovala jedno povjerenstvo, na čelu s jednim neustrašivim biskupom, pravim vjernikom i rodoljubom, koje bi pratilo svekolika zbivanja u državi glede vjerske, općemoralne, političke, kulturne, demografske i gospodarske situacije, te odmah odlučno reagiralo na sve povrede vjerskih i općeljudskih prava i sloboda pojedinaca i naroda. Ako treba, Crkva bi mogla pozvati narod i na prosvjede, ako je u pitanju pravda i sloboda ili vjerske i moralne vrijednosti.

No, ja svakako vjerujem da hrvatski narod neće do u nedogled trpjeti nasilje nepravde, te da će uz molitvu i uz pojedinačno najodlučnije zauzimanje za prave vrijednosti Bog providjeti čovjeka i vodstvo koje će ponovno povesti narod prema svjetlu slobode, pravde i općeg prosperiteta.

Dr. Ružica Ćavar,
predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj