Ne ustručava se priznati da se kao mladić pribojavao svećeništva, jer je bio stidljiv, nekomunikativan, neorganiziran, nikada se nije bavio sportom, a uz to nije imao ni viđenja, niti ikakva mistična iskustva: "Ja sam normalan kršćanin!", mogu ga zamisliti kako se slijeganjem ramena i širenjem ruku ispričava novinaru što mu ne može ponuditi nikakvu ekskluzivnu informaciju iz svoga života. Eto, takav Benedikt XVI. me jednostavno oborio s nogu. "Razgovor o vjeri", "Sol zemlje", "U službi istine", "Bog s nama" i "Bog i svijet" bila mi je najzanimljivija literatura ovog ljeta, a upravo čitam knjigu "Vjera-Istina-Tolerancija" i - osjećam se blistavo! Pa ja mislim isto što i Papa, samo što on to tako učeno i uvjerljivo kaže da mu se mora vjerovati, a uz to - odgovorio je na sva moja pitanja - koja se nikome nisam ni usudila postaviti. Njegova rečenica: "Uspjeh nije jedno od Božjih imena!", sad je moje životno geslo; proživljeno i potvrđeno vlastitim iskustvom.

Jedva sam čekala da sve to kažem svom patru kad sam ga srela, i u dahu, kako sam sve te knjige i čitala, izrecitirala sam mu sve naslove i mnoge lijepe i poticajne rečenice. A kad je on uspio doći do riječi, uz smiješak je jednostavno pitao:

- A bi li ti išla u Njemačku ovog ljeta?

- A tko ne bi? - uzdahnula sam.

- Dobro, pokupi tridesetak mladih ljudi koje ćeš povesti i pridruži se meni i o. Željku u Geisu i na susretu mladih u Fuldu. Nažalost, ne možemo ići u Köln, tamo je već odavno sve popunjeno, ali u Fuldi će biti ozračje vrlo slično, rekli bismo - "generalna proba".

Nije me trebalo nagovarati. Već istog dana sam kao dobra vila nazivala svoje bivše učenike i nudila im besplatan boravak u Njemačkoj - od 10. do 15. kolovoza, i prisustvovanje na susretu u Fuldi, gdje će biti biskupijska proslava Dana mladih i festival "Najprije Isus" ("Jesus First!"). Na susretu sa Svetim Ocem nećemo biti, ali ćemo ga, kad se vratimo, pažljivije gledati na televiziji. Nitko od nas sedamdesetak (toliko nas se organiziralo, uz o. Peru i o. Željka i krenulo u avanturu dugu 1.200 km, u trajanju od pet dana) nije znao kakvo nam je bogatstvo Božja providnost pripravila.

Naši domaćini, vjernici gradića Geisa, koji je do ujedinjena Njemačke bio s "krive", istočne strane, granice, ali doslovce na granici, s puno emocija, bolnih uspomena i tako prepoznatljive "moralno-političke nepodobnosti" u vrijeme komunizma, pričali su nam kako je to bilo biti katolikom u sjeni zida visokog više od tri metra i dugog 1.400 kilometara, sa žicama pod naponom. Daleko od očiju svijeta - svoju su vjernost Papi i katoličkom identitetu proživljavali iskustvom Isusa na križu - napuštenog od svih. Zato danas blješte oduševljenjem, ne samo slobodom, nego i Božjom duhovitošću da je upravo Nijemac postao - Papa! Vode nas do Pointa Alpha, do skupa nekoliko niskih zgrada s jedne i s druge strane bivše žičane ograde (po nekim elementima podsjeća na srednjovjekovne opkope oko gradova) i tek kad se nađemo na licu mjesta, čujemo i vidimo što se tu zbivalo. Da te oblije hladan znoj. Upravo tu, s jedne strane je bila "nadzorna točka" DDR-a i komunističkog imperija, a s druge američka vojna baza "u službi demokracije i mira", kako se tu laskalo opremi, naoružanju i nadzoru nad neprijateljskim teritorijem koji izgleda kao mjesto snimanja serije M.A.S.H. Helikopteri, tenkovi, osmatračnica, samo su dio pejzaža, to je bila "najvruća točka hladnog rata", gdje su se oči u oči, "preko nišana" gledali pripadnici NATO-pakta i Varšavskog ugovora. Vodič, mlada i ljupka Njemica iz obližnje Fulde, kaže da ni oni nisu znali da je tijekom sedamdesetih ovdje začas mogla zaiskriti vatra atomskog rata…

Srećom, danas je sve to muzej. Ali - upravo zato što je muzej - mladim posjetiteljima, hodočasnicima u Köln, koji su na proputovanju htjeli vidjeti u kakvom su to strahu živjeli njihovi roditelji - zorno se pokazuje kako je Isus Krist, uskrsnuli Učitelj iz Nazareta, jedini pobjednik i povijesti i vječnosti. Tu vide da je "svaka sila za vremena", a jedino je Isus - zauvijek. I oni su upravo na putu za Svjetski dan mladih da to posvjedoče, a dolaze iz Paragvaja, Ekvadora, Ukrajine, Rumunjske, Italije, Slovačke, Ugande, Kameruna, Austrije… Rođeni osamdeset i neke, žele sve ovo vidjeti, ali je sve ovo prošlost, a njih zanima - sadašnjost i budućnost, i zato hodočaste u Köln i žele čuti što im želi reći Benedikt XVI. u ime Isusa Krista . To što će ih on dočekati kao domaćin u svojoj domovini - baš mi je "cool"!

Nedjelja, 14. kolovoza: Fulda, barokni grad koji čuva zemne ostatke misionara Njemačke, sv. Bonifacija, nikada nije bio ovako pun mladog svijeta i s toliko strana kugle zemaljske. Središnji događaj, "generalna proba za Köln", misa je koju pred 12.000 mladih katolika iz 27 zemalja služi mjesni biskup. Ozračje neodoljivo podsjeća na Svjetski dan mladih, proslavljen u Rimu s Ivanom Pavlom II. jubilejske 2000. godine. Poseban ton daju mladi vjernici iz Ugande, koji svojim plesom, ritmom, pjesmom i šarenilom sve - čak i starije časne sestre - oduševljavaju. Biskup u svojoj propovjedi naglašava kako u Katoličkoj Crkvi nitko nije stranac i kako se nikada više ne smije ponoviti rat, a činjenica je da su upravo u Njemačkoj počela - dva svjetska rata. Još ih poziva da svojim životom osvježe vjeru Europe, koja je već vrlo, vrlo umorna!

Nakon mise - cijeli grad - parkovi, trgovine, kavane, trgovi, postaju mjesta proslave Isusa. Fulda je danas u znaku Isusa Krista i biti katolikom ovdje danas - vrlo je, vrlo ugodno!

Ipak, u cijelom spektru ponuda jedna je specifična: klanjanje pred Presvetim u crkvi koja je u samom srcu grada. Tu je samo tišina, samo molitva na koljenima i meditacija uz tihu, klasičnu glazbu… Mir i tišina, očito u Isusovu društvu, najdraži je izbor neočekivano mnogih, pogotovo mladića, što je još jedno ugodno iznenađenje. "Isus je predivan" - čuje se pjevanje negdje s ulice. "U sebi", tiho, ponavljam te poznate riječi. I s tolikima se slažemo: I njegov nasljednik Benedikt XVI., baš zato što je tako jednostavno - normalan kršćanin!