Kao što je Mojsije uzdigao zmiju u pustinji (usp. Iv 3, 14). Evo što čitamo u Knjizi brojeva: "Gospodin pošalje na narod zmije otrovnice", jer je narod gunđao protiv Gospodina. Pa Gospodin reče Mojsiju: "Načini brončanu zmiju i postavi je kao znak: svatko tko je nakon ugriza pogleda ostat će na životu" (usp. Br 21, 6-8).

Brončana zmija lik je Krista, Boga i čovjeka: bronca koja se unatoč protoku vremena ne troši, simbolizira njegovo božanstvo, a zmija njegovo čovještvo, uzdignuto na drvo križa kao znak našega spasenja.

Uzdignimo dakle svoj pogled i "pogledajmo tvorca našega spasenja Isusa Krista" (usp. Heb 12, 2). Promotrimo Gospodina našega kako visi na križu, pribijen čavlima. Ali jao! "Tvoj život kao da će visjeti pred tobom... a ti nećeš vjerovati u njega?" (Pnz 28, 66). Ne govori se o "životu što živi", nego o "životu što visi". A što je čovjeku draže od života? Život tijela je duša; život duše je Krist. Evo dakle kako tvoj život visi: zašto ne patiš, zašto ne patiš zajedno s njim?

Ako je to tvoj život, što u stvarnosti jest, kako se još možeš susprezati, a ne, naprotiv, biti "spreman s Petrom i Tomom otići u zatvor i pretrpjeti smrt zajedno s njim?" (usp. Lk 22, 33). On visi pred tobom da bi te pozvao da patiš zajedno s njim, kao što piše u Tužaljkama: "O vi svi što prolazite putem, pogledajte i vidite da li ima boli slične mojoj" (Tuž 1, 12). Doista nema boli slične njegovoj. Naime one koje je otkupio s tolikom boli, gleda kako s isto tolikom lakoćom propadaju. Njegova muka bila je dovoljna za otkupljenje svih: a evo kako, naprotiv, gotovo svi teže k propasti. I koja bi bol mogla biti kao ova? Toj boli nitko ne obraća pažnju, tim više za nju se ni ne zna. Zato se i mi moramo jako bojati, kao što je u početku rekao: "Kajem se što sam stvorio čovjeka" (Post 6, 7), da tako ne bi rekao i sada: Kajem se što sam ga otkupio.

Kad bi se netko ustrajno mučio cijele godine na svom polju i u svom vinogradu, a zatim ne bi polučio nikakva ploda, zar se možda ne bi zbog toga žalostio? Ne bi li se možda kajao što se toliko mučio? Bog sam kaže kroz Izaijina usta: "Što sam još trebao učiniti u svom vinogradu, a da nisam učinio? Zašto je, dok sam se nadao da će uroditi dobrim grožđem, urodio divljim?" (Iz 5, 4). Eto to je bol! "Ja sam očekivao da će izreći osudu protiv sebe", tj. da će se dati na pokoru, "a evo umjesto toga nepravičnosti; očekivao sam pravdu" prema bližnjemu, "a evo umjesto toga krikova" (Iz 5, 7) potlačenih. Evo kakav plod pružaš svome Uzgajivaču, prokleti vinograde, vinograde, dostojan da te iskorijeni i spali u vatri! I ne samo da se nepravično ponašaju u nutrini pred Bogom, nego i vani viču protiv bližnjega, tj. griješe i javno.