Mi katolici trebamo poštivati svakoga čovjeka, ali se moramo odlučno protiviti pogrešnim stavovima i ponašanjima u vezi odnosa prema ljudskom životu, zdravlju i spolnosti. Takve pogrešne stavove ne smije se poštivati niti tolerirati, a ne smije im se dopustiti niti pristup u obrazovni sustav. Ovdje se radi ne samo o štetnim posljedicama za dušu, kada netko prihvaća grijeh kao svoj stil života, nego kao rezultat ostaju mrtva nerođena djece, nastaju rastave brakova s posljedicama za supružnike i za djecu, dolazi do širenja spolno prenosivih bolesti koje ugrožavaju ne samo pojedince, nego i narodnu opstojnost, kao što se to već dogodilo u brojnim zemljama gdje se uglavnom preko predbračnih i izvanbračnih odnosa AIDS-om već zarazilo mnoštvo ljudi, a u nekim zemljama i preko polovice mlađeg pučanstva.

Predbračni seksualni život je doveo do strahovitog porasta neplodnosti, npr. zbog zaraze Chlamydiom Trachomatis, a također i Humanim Papiloma Virusom, koji izaziva rak maternice. Zbog raka materice brojnim djevojkama, a i udanim ženama, maternica je odstranjena. Obje ove zaraze se prenose jednako s prezervativom, kao i bez prezervativa. Preko prezervativa i mimo njega se često prenosi i AIDS.

Zaista bi bilo vrlo nepošteno i skandalozno kada bi katolici podržavali one koji žele odgajati učenike, podržavajući predbračni seksualni život ili bilo koji drugi grijeh, pa makar to bilo u skladu s nečijim stajalištima i sustavima vrijednosti.

Brojni roditelji također imaju pogrešne stavove. Ako su njihovi stavovi pogrešni, npr. za ubojstvo nerođene djece ili za neki drugi grijeh, mi ne možemo podržavati školske programe koji bi učenike na to poticali, čak kada bi to i njihovi roditelji htjeli!

Svi učenici osnovnih škola, a i većina učenika srednjih škola su čak i po državnom zakonu maloljetni. Njihova maloljetnost govori na poseban način o njihovoj nezrelosti. Ne smijemo dopustiti zloupotrebu škole za promicanje pogrešnog odgoja, čak niti nad onima koji bi htjeli da ih se pogrešno odgaja, pa niti onda ako bi takav pogrešni odgoj tražili punoljetni učenici, studenti ili ostali.

Papinsko vijeće za obitelj u dokumentu "Ljudska spolnost - istina i značenje", konkretno, detaljno i nedvosmisleno objašnjavalo kako treba, a kako se ne smije odgajati o spolnosti. U skladu s tim dokumentom katoličke udruge, roditelji, biskupi i ostali dobronamjerni ljudi u komunikaciji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa bi se trebali odlučno usprotiviti programima koji podržavaju predbračni ili izvanbračni seksualni život, kontracepciju, sterilizaciju, umjetnu oplodnju, ubojstvo nerođenih i homoseksualnost, protiveći se i onim programima koji erotiziraju polaznike.

Čak da ovo sadašnje ministarstvo stvori novi prostor za spolni odgoj i da sadržaj toga odgoja bude prihvatljiv i bez greške, već bi u sljedećim ministarskim mandatima bila realna opasnost da se ta satnica ispuni neprihvatljivim sadržajima. Tada bi nam bilo jako teško izbaciti satnicu koju upotrebljavaju za teme o spolnosti, a teško bi bilo vratiti na pravi put i brojne nastavnike koji se namjeravaju uključiti u besramnu, neprihvatljivu edukaciju. Lakše je sada spriječiti uvođenje programa o spolnosti, nego ih naknadno izbacivati iz škola.

Kako se onda katoličke udruge mogu zalagati za uvođenje programa o spolnom odgoju, kada nema nikakve garancije da bi takav program bio prihvatljiv?

Umjesto "teen stara" i umjesto raznih drugih "seksualnih edukacija" u školama, nama treba kvalitetniji školski i župni vjeronauk, koji bi još više nego do sada, pa i češće, tj. svake školske godine nakon određene starosti, pružao prostor za objašnjenje moralnih, psiholoških i bioloških razloga za predbračnu suzdržanost, koji bi još više izgrađivao pozitivne stavove prema braku, djeci i roditeljstvu i s još više argumenata objašnjavao neprihvatljivost kontracepcije, sterilizacije, umjetne oplodnje i ubijanja nerođenog djeteta.