O sv. Antunu u proteklih četrdesetak godina samo u ovom "Glasniku" i "Veritasu" pisalo se doista puno i opširno. Mnoštvo različitih članaka i razmišljanja objavljeno je na ovim stranicama o štovanju Sveca svega svijeta i o njegovim čudesima. Brojna su svjedočanstva vjernika o uslišanjima i o zagovornoj snazi sv. Antuna našla svoje mjesto i u njegovoj reviji. U nastavcima smo objavljivali čak i njegove životopise, bilo one najstarije, bilo one suvremenih autora. Ostalo je malo toga što bi povjesničari i životopisci eventualno još mogli otkriti posve novo o njegovu životu i djelovanju. Imajući ukupno znanje na umu, ipak se može reći da je sve to još uvijek razmjerno malo, u odnosu prema štovanju koje sv. Antun uživa u svijetu, a i u našem narodu. Obični vjernici štuju ga svim srcem, iako ga premalo poznaju. Nije tome razlog nedostatak životopisa, bilo onih posve sažetih, bilo opširnih i ozbiljnih, nego prije svega slaba želja vjernika da pobliže upoznaju život sv. Antuna i ono što on svima poručuje. Mogla bi se ovdje izreći i pokoja utemeljena kritika onima koji su nemarni kada je u pitanju čitanje katoličkog tiska ili knjiga, ali niti nepoznavanje, očito, mnogim štovateljima nije zapreka za istinsko štovanje i za veliko povjerenje koje sv. Antun kod njih uživa.

Iako je sv. Antun živio prije osam stoljeća, on je još uvijek i suvremen i aktualan. Ima nešto u njegovu životu što vjernike privlači na poseban način. Nezamisliva je pučka pobožnost Božjeg naroda u Bosni, Hercegovini, u Dalmaciji i u drugim krajevima, bez štovanja sv. Antuna. Brojne naše crkve posvećene su ovom Svecu, a na njegov blagdan su dupkom pune vjernika. Mnogi vjernici nose Antunovo ime, što je još jedan od dokaza posebnog štovanja koje Svetac uživa u našem narodu. On je svetac za sve uzraste i za sva zvanja, a svojom dobrotom je očito i zaslužio toliko povjerenje.

Ali sveci nisu samo objekt divljenja, nego prije svega osobe koje potiču na nasljedovanje. O tome Drugi vatikanski sabor jasno govori da, dok promatramo život onih koji su vjerno slijedili Krista, dobivamo nove poticaje za traženje Božjeg Kraljevstva i za učenje koji je najsigurniji put po kojemu ćemo stići do savršenog jedinstva s Kristom, odnosno do svetosti, svatko prema svom posebnom stanju i položaju. U životu onih koji su se, iako ljudi kao i mi, savršenije preobrazili u Kristovu sliku, Bog ljudima živo očituje svoju prisutnost i svoje lice. "U njima nam On sam govori, i daje nam znak svoga Kraljevstva, prema kojemu nas snažno privlači to što imamo pred sobom toliko mnoštvo svjedoka i takvu potvrdu istine Evanđelja." (Svjetlo naroda, 49) Primjeri privlače, stara je narodna mudrost, a ne same riječi - bilo napisane, bilo izgovorene. Ali to vrijedi i za nas vjernike, a ne samo za sv. Antuna. Neka i naši životni primjeri budu svima privlačni i poticajni!