| VERITAS - br. 5/2005 |
>[SADRŽAJ]< |
|
Nadahnuća i poticaji VEZANO I NEVEZANO Humor i glazba za bolje raspoloženje Ljudima koji pate od stresa njihove će omiljene humoristične serije ili glazba prije poboljšati raspoloženje, nego tjelovježba, otkriveno je u najnovijem istraživanju provedenom na Sveučilištu Notthingham Trent. Studije o povezanosti fizičkog kretanja i mentalnog zdravlja su iznimno popularne. Ovo istraživanje pokazuje da se mentalne beneficije tjelovježbe mogu proizvesti i fizički manje zahtjevnim intervencijama, kao što su humor i glazba - tvrdi istraživački tim. Usamljenost je nezdrava Niski stupanj društvene povezanosti može imati neželjeni utjecaj na tijelo osoba koje se osjećaju usamljenima: smanjuje im se imunološka reakcija, a ni srce im ne ostaje zdravo. Jedna studija pokazuje da studenti prve godine, koji se ne druže s previše ljudi i koji se općenito osjećaju usamljenima, imaju sporiju imunološku reakciju na cjepivo protiv gripe od društvenijih kolega s godine. Istraživači napominju kako nema lakog ili očitog načina liječenja nečijeg osjećaja usamljenosti. Ali dodaju da bi jednostavno "ostajanje u vezi" s obitelji ili s prijateljima trebalo imati "zaštitni učinak".
Mladi, budite novost Crkve! Susret mladih Zagrebačke nadbiskupije, pod geslom "Evo, mene pošalji!", održan je 30. travnja i 1. svibnja u Sisku, u organizaciji Povjerenstva za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije i Tajništva Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije te u suradnji sa župama grada Siska. Susretu mladih pridružio se i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U školskoj dvorani mladi su kardinala dočekali pjesmom i pljeskom, a on im je u prigodnom obraćanju uzvratio kako su oni "konkretna nada Crkve i Nadbiskupije". Prisjećajući se riječi Ivana Pavla II. kardinal je mlade pozvao da otvore vrata Kristu. "Krist nam nudi alternativu života koja je sadržana u Evanđelju, a kršćanin je pozvan da danas bude ta alternativa", ustvrdio je kardinal Bozanić, istaknuvši kako je uvjeren da su baš mladi danas tu alternativu uspjeli predstaviti čitavom svijetu. Zaželio im je pritom da budu prava alternativa u nadbiskupijskoj Crkvi, ali ne privatna i u zatvorenim krugovima, nego glasna, jer to je potrebno današnjoj Crkvi: "Budite ta novost Crkve! Ponudite to onima s kojima se susrećete! Iziđite iz zatvorenih crkava i pođite čovjeku te mu približite Krista! … Ne bojte se Krista! Idite s Kristom naprijed i bit ćete sretni".
Bl. Ivan Merz, sluga Božji Ivan Merz rođen je 16. prosinca 1896. u Banjoj Luci. Godine 1914., nakon mature, Ivan bez vojničkog zvanja za volju roditelja polazi u Vojnu akademiju u Bečko Novo Mjesto, gdje ostaje samo tri mjeseca. Poslije te neuspjele avanture na Bečkom sveučilištu upisuje studij prava. No, već u ljetu iste godine, u punom jeku I. svjetskog rata, pozvan je u vojsku. Kasnije polazi na talijansku frontu te ostaje ondje sve do kraja rata. Godine 1919., po završetku rata, dolazi u Beč te na tamošnjem sveučilištu započinje studij književnosti. Godinu dana kasnije dobiva stipendiju iz Francuske, odlazi u Pariz, gdje nastavlja isti studij na Sorboni i Institut Catholique. Završivši studij dolazi u Zagreb i postaje profesor francuskog jezika na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, koja se tada nalazila na Kaptolu. 1923. doktorirao je na Zagrebačkom sveučilištu. Kroz posljednjih šest godina svoga života i boravka u Zagrebu razvija veliku apostolsku djelatnost u katoličkim organizacijama za mladež, unoseći u njih Kristov duh Evanđelja. Širi ideje o Katoličkoj akciji, budi ljubav i odanost prema papi i Crkvi. Jedan je od osnivača Hrvatskog orlovskog saveza, u kojem vrši dužnost tajnika ili potpredsjednika sve do konca života. Ubraja se među najveće pobornike liturgijske obnove i euharistijskoga života u hrvatskom narodu. Umro je 10. svibnja 1928. u 32. godini života. Svjestan da će umrijeti mlad, Ivan Merz prikazuje na samrti svoj život kao žrtvu Bogu za hrvatsku mladež. Koliko je ova žrtva bila draga i Bogu ugodna pokazale su godine koje su slijedile: tisućama mladih postao je uzor i ideal kršćanskog života. Na tridesetu obljetnicu njegove smrti pokrenut je u Zagrebu informativni biskupijski postupak za njegovo proglašenje blaženim. Tko želi dublje, temeljitije i svestranije upoznati izuzetni lik Ivana Merza, posegnut će za njegovim životopisima iz pera dr. Kniewalda, oca Vrbaneka ili o. Bože Nagya. Sve zanimljivosti vezane uz njegov život i rad mogu se također naći i na Internet stranici www.ivanmerz.hr. Na tim smo stranicama pronašli i neke njegove misli, od kojih, za kraj, izdvajamo sljedeće: "Volim čovječanstvo, volim male, nepoznate ljude, koji na svojim leđima nose sav teret historije." "Učiniti djelo ljubavi čovjeku koji trpi temelj je svakog duševnog života." "Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani." "U katekizmu piše: ako se čovjek moli za se, onda je to iz nužde, a ako se moli za drugoga, onda je iz karitasa i ta molitva više vrijedi. Molimo se dakle jedan za drugoga." |
||
>[SADRŽAJ]<