"I djeca i mladi moraju se vježbati u dijalogu i učiti pobijediti zlo dobrim te postati mirotvorcima kako nas Isus uči u Evanđelju. … Potrebno je svladati nepravdu pravdom, laž istinom, osvetu opraštanjem i mržnju ljubavlju."

(papa Ivan Pavao II.)

"Možda je jedna od slabosti u odgoju mladih strah od zahtjevnosti, strah od istine koju treba kazati i ponude koja izgleda teška. Jer, stvoren je ambijent u kojem se šansa za dijalog s mladima vidi u popuštanju. Pustimo ih pa ćemo ih imati. Pustimo ih, ne zahtijevajmo, pa ćemo moći razgovarati s njima. A Isus i don Bosco nisu tako postupali. Premda su doživljavali klonuća i zaustavljanja, čekali su i dočekali mnoge da krenu za njima i budu njihovi nasljedovatelji."

(zadarski nadbiskup Ivan Prenđa)

Nakon pastoralne Godine obitelji u kojoj se "izlagao zdrav katolički nauk o braku i obitelji i konkretna podrška u uzdizanju i odgoju djece", zadarski nadbiskup Ivan Prenđa najavio je "okretanje budućnosti" u pastoralnom djelovanju s mladima, kako bi "neprestano držali živom svijest da su u Crkvi krštenjem pribrojeni velikoj Božjoj obitelji, što ih obvezuje na suobličenje Kristu u njihovu životu i vladanju". Stoga je za blagdan sv. Stošije, svečano proglasio Godinu mladih. Prema riječima nadbiskupa Prenđe, Godina mladih želi se "usidriti u otajstvo euharistije koje čini korijen i tajnu duhovnog života vjernika i svih inicijativa mjesne crkve".

Pretjerano pisanje poruka šteti zdravlju, kako su zaključili talijanski liječnici. Oni, naime, poručuju ljudima, posebice mlađima, da neumjereno pisanje poruka može rezultirati akutnim tendonitisom (upalom tkiva koje povezuje mišiće s kostima). Talijanski listovi La Repubblica i Il Messaggero tom su problemu u svojim nedavnim izdanjima posvetili po pola stranice. Kao primjer navodi se jedna 13-godišnja talijanska djevojčica koja je završila kod ortopeda nakon prosječnog dnevnog utipkavanja najmanje stotinu SMS poruka!

U sezoni snježnih padalina, koje su mnogi jedva dočekali - jedna zanimljivost za snijegoljupce.

Eskimi razlikuju preko stotinu riječi za razne vrste snijega. Osoba koje govore eskimski jezik ima samo 57.000, otprilike koliko i stanovnika Karlovca ili Pule. Usprkos tome imaju razvijenu književnost i priznate pisce. Jezični stručnjaci još uvijek se spore oko točnog broja izraza za snijeg i nije im lako. Naime, teško je razlučiti točan broj, jer Eskimi govore čak pet različitih jezika i još nekoliko dijalekata. Osim toga, eskimski jezik je polisintetičan, što znači da kombiniranjem različitih korijena riječi stalno tvore nove riječi. Ipak, najmanje je dvadesetak riječi koje nisu kovanice i koje imaju različit korijen. Isto toliko je izraza i za led.

Zanimljivo: Za rat Eskimi nisu imali niti jednu jedinu riječ. O ratovima su čuli tek kad su počeli kontaktirati s Europljanima i Amerikancima.

Blagdan ovog sveca proslavili smo 31. siječnja

Sv. Ivan Bosco jedan je od najvećih svetaca 19. stoljeća. Potjecao je iz siromašne seljačke obitelji u selu Becchi kod Torina. Već je s 11 godina izrazio želju da postane svećenik, a obrazložio ju je ovako: "Želio bih se približiti svojim drugovima da ih oduševim za religiozne stvari. Mladi nisu nipošto loši, ali to postaju jer se o njima nitko ne brine."

Kad je kao mlad svećenik došao u Torino, grad u kojem je usred nagloga podizanja industrije bilo mnogo siromašnog proletarijat, otvorilo mu se izvanredno polje rada, osobito među zapuštenom mladeži prepuštenoj ulicama. Kao životno načelo svoga dušobrižničkog rada postavlja: "U svemu me moraju voditi ljubav i dobrota sv. Franje Saleškoga". Njegova neuništiva vedrina brzo mu je privukla mnoge. Kod toga svećenika im nije bilo dosadno. On je znao s njima pjevati, igrati, učiti, moliti, voditi ih u šetnje i na izlete. Svima je postao prijatelj, njegova soba bila im je uvijek otvorena, srce još više, njegovo vrijeme uvijek im je bilo na raspolaganju. Broj mladeži koja se okupljala oko Don Bosca postajao je sve veći. Nakon mnogo muka, naprezanja i nastojanja uspjelo mu je, ipak, osnovati takozvani oratorij, neku vrstu internata, u kojem su mladi mogli dobiti dublji odgoj. Među tom mladeži počela su se javljati i svećenička zvanja pa je don Bosco osnovao Salezijansku družbu koja će se brinuti osobito za siromašnu i zapuštenu djecu i mladež, nju pomagati, odgajati i spremati za život.

Svojim odgojnim radom i svojim ustanovama Don Bosco je postao poznat i izvan granica Italije. Mnogi su dolazili u Torino da ga vide, s njim razgovaraju i upoznaju se s metodama njegova rada. Don Bosco je umro godine 1888., a svetim ga je proglasio papa Pio XI. godine 1934. Salezijanska družba jedna je od najbrojnijih redovničkih zajednica u Crkvi.

* Prva djetetova sreća jest spoznaja da je voljeno.

* Našoj je udobnosti i oholosti lakše kazniti one koji su naporni, nego li ih blago podnositi i ustrajno ispravljati.

* Javno izrečene opomene, prijekori i primjedbe ne donose napredak.

* Neki misle da je davati milostinju savjet, a ne zapovijed. To je teška pogreška.

* Što je manje ljudske podrške, to Bog jače pokazuje svoju.

* Nije potrebno mlade samo ljubiti, već je nužno da oni i osjete da ih ljubimo. Ljubav uvijek trijumfira. Gdje vlada ljubav, vlada sreća. Gospodin nas je dao na svijet za druge.