O, Oče, glavu tvojega sina Isusa, koja arkanđelima ulijeva strah, udaraju štapom. Lice u koje anđeli željno upiru svoj pogled, popljuvali su i pljuskama pokrili Judejci. Brada mu je istrgnuta, izudaran je, vuku ga za kosu. A ti, preblagi, šutiš i prešućuješ te radije želiš da strada jedan, tvoj jedinac, da bude popljuvan i ispljuskan, nego da propadne sav narod. Tebi neka je hvala i slava, jer si od pljuvanja, pljuski i udaraca, koje je tvoj Isus primio, za nas izvukao terijak, lijek protiv otrova u našim dušama.

Drugim riječima, lice Isusa Krista predstavlja crkvene velikodostojnike, preko kojih, kao preko lica, upoznajemo Boga. Po tom licu vjerolomni Judejci, odnosno spomenuti zlotvori, pljuju kada kleveću i proklinju velikodostojnike, što Gospodin zabranjuje, govoreći: "Glavara naroda svoga ne proklinji" (Dj 23, 5).

Naposljetku, vojnici ga razapeše na križ. Ivan kaže: "Vojnici pak, pošto ga razapeše, uzeše njegove haljine", itd. (19, 23).

Učenici bježe, znanci i prijatelji nestaju, Petar ga niječe, Sinagoga ga kruni trnjem, vojnici ga razapinju, Judejci ga psuju, ismjehujući ga i daju mu da pije žuč i ocat. Ruke njegove, bile su čavlima probodene. Noge koje su hodile po moru, bile su pribijene na križ. Lice koje snažno sjaji poput sunca, prekriveno je samrtnim bljedilom. Ljubljene oči, kojima ni jedno stvorenje nije nevidljivo, zatvorile su se u smrti. Čija je bol poput moje? U svemu ovome u pomoć mu je pritekao jedino Otac, u čije je ruke povjerio svoj duh, govoreći: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj" (Lk 23, 46). To je rekao "i prignuvši glavu", on koji nije imao kamo nasloniti glavu, "predade duh" (Iv 19, 30).

Ali, jao, jao, čitavo otajstveno Kristovo tijelo, odnosno Crkva, iznova se razapinje i ubija! A u tome tijelu neki su glava, drugi su ruke, pa noge, a neki su trup. Svakoga dana vojnici, tj. zlodusi, razapinju to Kristovo tijelo, podbadanjem kao da bodu čavlima. Judejci, pogani i krivovjerci ga psuju, daju mu da pije žuč i ocat boli i progona. To, uostalom, nije iznenađujuće: "Svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni" (2 Tim 3, 12).

Stoga je ispravno rečeno: "Bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; i pošto ga izbičuju, ubit će ga". Tim riječima, kao dragocjenim biljkama, pripravi si pomast, Laodicejski anđele, i premaži njome oči svoje duše kako bi ugledao svjetlost i mogao čuti da ti je rečeno: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila".

Najdraži, molimo ustrajno i pobožno da se Gospodin Isus Krist udostoji obasjati oči naše duše vjerom u svoje Utjelovljenje, u žuč i pomast svoje Muke, kako bismo, u sjaju svetaca i anđela, postali dostojni promišljati o istome Sinu Božjemu koji je sama svjetlost.

Neka nam to dade onaj koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.