| VERITAS - br. 1/2005 |
>[SADRŽAJ]< |
|
MEĐUNARODNA JAVNA UDRUGA VJERNIKA Vojska Bezgrešne Uz početak niza "Veritasovih" priloga o sluzi Božjem, mučeniku, fra Placidu Corteseu, kojega mnogi nazivaju "Creski Kolbe", a u povodu rođendana sv. Maksimilijana Kolbea (8. siječnja 1894.), mučenika u bunkeru gladi u logoru Auschwitz, želimo iznijeti nekoliko značajnih činjenica koje su vezane uz Kolbeov život i djelovanje, osobito uz vjerničku udrugu Vojska Bezgrešne. Nešto o povijesti udruge Vojska Bezgrešne (skraćeno VB, a međunarodna kratica je MI, Militia Immaculatae) osnovana je u Rimu 1917. godine, u Međunarodnom kolegiju franjevaca konventualaca. 2. siječnja 1922. Vojska je dobila pravni status unutar Crkve, u svojstvu "Pia Unio", pobožne udruge, i to preko dekreta kardinala Pompilja, vikara Svetoga Oca za rimsku biskupiju. Četiri godine kasnije, 18. prosinca 1926., papa Pio XI. objavio je "Brevijar" kojim je dodijelio brojne oproste članovima upisanim u "Vojsku Bezgrešne", dok je 23. travnja 1927. taj isti Papa još jednim "Brevijarom" uzdigao Vojsku Bezgrešne na još više dostojanstvo - "Primarie". Cilj Cilj je Vojske Bezgrešne: "Dati se na djelo obraćenja grešnika, nevjernika, shizmatika, itd., no nadasve masona, kao i na djelo posvećivanja sviju, i to pod zaštitom i po zagovoru Bezgrešne." Njen je cilj, dakle, nastojanje oko obraćenja grešnika, nekatolika, kao i posvećenja sviju, odnosno, ljubav prema svim ljudima, neovisno o vjerskim i nacionalnim razlikama, kako bi ih se privelo k sreći što je predstavlja približavanje Bogu, ishodištu svake sreće, kao i konkretna ljubav prema Bogu, a to je posvećenje. Sve to pod zaštitom i uz zagovor presvete Djevice Marije - Bezgrešne. Svi dobro znademo kako je Mariju Bog učinio Posrednicom svih milosti. Uistinu, nitko se ne obraća niti se posvećuje bez milosti Božje, budući da je upravo milost Božja uzrok obraćenja i posvećenja; duša, naime, želi surađivati s takvom milošću. Zbog toga se, međutim, ne može govoriti niti o obraćenju niti o posvećenju bez pomoći Bezgrešne, Majke božanske milosti. U tom smislu, što se više netko približi toj Djeliteljici božanskih milosti, to će više milosti primati; to će se lakše posvetiti i sudjelovati u posvećenju svoga bližnjega. Logično je, dakle, da djelo obraćenja i posvećenja duša započinje pod zaštitom i uz posredništvo Bezgrešne. Uvjeti Onaj tko želi dati svoj doprinos djelu žrtvovanja za druge mora, očito, početi od sebe. On se sâm, dakle, treba uvijek sve više približavati Bezgrešnoj, kako bi od Nje zadobio milosti koje će mu pomoći ljubiti Boga na sve savršeniji i konkretniji način u svakom trenutku svoga svakodnevnog života. Najsavršeniji je oblik tog približavanja potpuno predanje, posveta sebe kao predmeta i kao vlasništva. Stoga je, dakle, glavni i najbitniji uvjet pripadnosti Vojsci Bezgrešne potpuna posveta sebe Bezgrešnoj.
I ne samo to, već, uvidjevši koliku slatkoću donosi približavanje Bezgrešnoj, koliku snagu u kušnjama, koliku utjehu u teškoćama, nastoji sve to - tu svoju sreću - podijeliti s onima koji ga okružuju, privesti ih sve Bezgrešnoj, kako bi za Nju osvojio njihova srca; nastoji, dakle, postati Njenim istinskim Vojnikom. U tom je smislu prvi i temeljni uvjet je sljedeći: "predati se posvema Bezgrešnoj kao sredstvo u Njenim bezgrešnim rukama". Postoji i drugi uvjet, a to je nošenje Čudotvorne medaljice. Nije riječ o bitnom uvjetu, ali on svakako predstavlja vanjski znak potpunoga unutarnjeg predanja Bezgrešnoj. Ta se medaljica obično naziva "Čudotvornom", budući da je Bog po njoj izveo nebrojena obraćenja. Bezgrešna neprestano spušta brojne i najraznolikije milosti na one koji je s vjerom nose na grudima. Medaljica potječe iz godine 1830. Sama ju je Bezgrešna otkrila Katarini Labouré, novakinji sestara milosrdnica u Parizu. Veliki broj primljenih milosti potvrđuje vjerodostojnost ovog ukazanja. Za pravno valjanu pripadnost VB i za dioništvo u oprostima koji su joj dodijeljeni, neophodno je biti kršten, te biti član Katoličke Crkve. Nadalje je potrebno unijeti svoje ime i prezime u registar članova u jednome od kanonski uspostavljenih sjedišta Vojske. Sredstva Kojim se sredstvima služi VB? Dobrim primjerom, molitvom, trpljenjem i radom: uobičajena su to sredstva kojima se promiče dobrobit duša. Primjer potiče na nasljedovanje; molitva, žrtva i trpljenje privlače božanske milosti, dok izvanjska djelatnost dovodi do obavljanja zadatka, budući da se duša koja se želi uzdići do dobra ne opire svjesno božanskoj milosti, jer je obično krase šutljivost i diskrecija. Vojska se Bezgrešne, dakle, služi svakim - razumije se, dopuštenim - sredstvom, koje bi moglo dovesti do cilja. Što se tiče molitve, članovi se nastoje - koliko je moguće - obratiti Bezgrešnoj bar jednom na dan sljedećim zazivom, koji je otisnut na Čudotvornoj medaljici: "O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo i za sve one koji se Tebi ne utječu, a naročito za neprijatelje svete Crkve i za sve one koji su Tebi preporučeni." Na taj način, ovom kratkom molitvom, oni u zagrljaj primaju sve ostale članove, kao i sve ostale duše razasute po čitavome svijetu. Bit i duhovnost VB Bit VB sastoji se u činjenici da ona pripada Bezgrešnoj na bezuvjetan, neopoziv i bezgraničan način; da u svakom pogledu pripada Bezgrešnoj. Stoga onaj tko uđe u VB i postane njenim dijelom, postaje u potpunosti vlasništvom Bezgrešne. Samim tim činom postaje ujedno i Isusovim vlasništvom, kao što Marija pripada Isusu. Ukoliko savršenije pripadamo Njoj, utoliko smo na savršeniji način Isusovi, no uvijek u Njoj i po Njoj: dakle, na najlakši i najsigurniji način. Preko Isusa, potom, postajemo vlasništvom Božjim. Pripadati Bezgrešnoj stoga predstavlja bit VB. Pokret se naziva Vojskom, budući da se onaj koji je njegovim dijelom ne ograničava samo na potpuno predanje Bezgrešnoj, već nastoji - koliko je do njega - za Nju ujedno osvojiti i srca drugih, kako bi Joj se i oni na isti način predali. On za Nju želi osvojiti što je moguće veći broj srca svih onih koji sada žive, te koji će živjeti u bilo kojem vremenu do svršetka svijeta. To je bit Vojske Bezgrešne. No, koja je njena duhovnost? Duh je taj koji daje život, koji pokreće. Duhovnost VB stoga mora oživljavati sve njene pripadnike, kako bi postajali sve savršenijim vojnicima Bezgrešne; kako bi svakoga dana u sve većoj mjeri postajali predmetima i vlasništvom Bezgrešne, te kako bi sa sve većim žarom za Nju osvajali srca svojih bližnjih. Što više budu oživljeni tim duhom, to će u većoj mjeri biti vojnici Bezgrešne. Za utjehu revnim dušama valja kazati kako se suština predaje vlastitoga bića Bezgrešnoj ne sastoji u mislima trajno upravljenima Njoj, već u volji. U tom smislu osoba predana savjesnom obavljanju svojih dužnosti ne prestaje biti vlasništvom Bezgrešne, iako u datom trenutku možda na Nju i ne misli.
o. Maksimilijan Kolbe (Spisi 1226) Sv. Maksimilijan Kolbe, mučenik Rajmund Kolbe rođen je 8. siječnja 1894. u mjestu Zdunska Wola (Poljska). Sjemenišne dane u Redu franjevaca konventualaca proveo je u Lavovu, a 4. rujna 1910. obukao je redovničko odijelo, uzevši redovničko ime fra Maksimilijan. Studij je započeo u Krakowu, a dovršio u Rimu, gdje je i zaređen za svećenika 28. travnja 1918. Još kao klerik 16. listopada 1917. sa skupinom fratara osnovao je pokret pod nazivom Vojska Bezgrešne. Doktorirao je iz filozofije i teologije, a po povratku u Poljsku, u Krakow, radio je kao profesor filozofije i crkvene povijesti. Bio je slabog zdravlja te je u više navrata boravio u lječilištima. U siječnju 1922. pokreće list "Vitez Bezgrešne", koji će u nekoliko narednih godina postići milijunske naklade, a mnogi fratri svoje radno mjesto naći će u vlastitoj tiskari koja će se stalno osuvremenjivati. Krajem 1927., skupa s redovnicima, izgradio je Niepokalanow, grad Bezgrešne, u kojemu povećava svoj navjestiteljski rad putem tiska, a od 1938. i putem vlastitog radija. 1930. godine odlazi u Japan te uskoro otvara samostan u Nagasakiju, a potom i Grad Bezgrešne. I ondje pokreće list "Vitez Bezgrešne", na japanskom jeziku, a uskoro širi svoje misijsko djelovanje i na daleku Indiju. 1936. vraća se u Poljsku. 1939. prvi put je uhićen, da bi uskoro bio pušten na slobodu. 17. veljače opet je uhićen i smješten u varšavski zatvor Pawiak. U svibnju iste godine prebačen je u logor Oswiecim (Auschwitz), gdje kao zatvorenik nosi broj 16670. Krajem srpnja jedan zatvorenik iz njegovog bloka uspio je pobjeći, a za kaznu nacisti su 10 zatvorenika iz istoga bloka poslali u bunker gladi. O. Maksimilijan nije bio među osuđenicima, ali se javio da u bunkeru gladi dragovoljno zamijeni oca obitelji, koji je bio osuđen na smrt glađu. 31. srpnja 1941. ušao je u bunker gladi u kojemu je ispovijedao i tješio osuđenike na smrt. Njegovi supatnici umirali su jedan za drugim, a na kraju je o. Maksimilijan u bunkeru ostao sam. 14. kolovoza nacisti su ga ubili injekcijom fenola, ne želeći više čekati da se bunker konačno isprazni. Na svetkovinu Velike Gospe njegov tijelo je spaljeno u logorskom krematoriju. 17. listopada 1971. papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim, a njegov sunarodnjak papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 10. listopada 1982. |
||
>[SADRŽAJ]<