>[SADRŽAJ]<
| NAŠ OSVRT |
POZIV MILOSRDNIM SAMARIJANCIMA
Upomoć!
MARKO PUŠKARIĆ
Kraj 2004. i početak 2005. godine obilježio je razorni potres na jugu Azije, koji je potom izazvao rušilački plimni val (tsunami) koji je odnio sve pred sobom. Tijela poginulih, čiji je broj iz dana u dan neprestano rastao, razorene kuće i razlupane brodice, slike su koje nas ne prestaju šokirati niti dvadesetak dana nakon ove velike kataklizme. Više od 150.000 poginulih i nekoliko milijuna siromašnih ljudi koji su ostali bez ičega, jasan su i rječit poziv na pomoć. On je upućen cijelome svijetu, a napose onima koji bi morali prednjačiti u ljubavi i solidarnosti prema bližnjima, dakle, nama kršćanima.
Evanđelje nas uči da ne pitamo tko je naš bližnji, nego da u bratu čovjeku koji se nalazi u nevolji prepoznamo Kristovo patničko lice i da mu bez oklijevanja priskočimo u pomoć. Evanđeoska slika milosrdnog Samarijanca, koji se zaustavio nad nepoznatim, ali izranjenim, bratom čovjekom, očistio mu rane, posadio ga na svog magarca i smjestio ga u gostinjac, plativši koliko je potrebno za njegovo liječenje, poziva nas na djelovanje - sada i odmah.
Pridružujemo se akcijama tolikih svjetskih i domaćih organizacija koje prikupljaju pomoć za stradale u Aziji, a napose vjernike pozivamo da se uključe u akcije Hrvatskog Caritasa i da svojim novčanim prilozima, ljubavlju i molitvom pomognu koliko god mogu. Isus nas poučava da i udovički novčić (mali dar, ali od srca) vrijedi puno pred Bogom, jer on ljubi onoga koji je spreman odreći se svoga, da bi pomogao drugome. Biblijska udovica je ujedno i slika osobe koja se pouzdaje u Božju providnost, da će Gospodin darivatelju uzvratiti stostruko i da će se pobrinuti da on nikada ne oskudijeva u onome što mu je za život nužno. Tako darivanje, uz to što je jasan izričaj ljubavi prema bližnjemu, postaje i izraz vjere u Boga koji upravlja našim životima i brine se za čovjeka - više nego za bilo koje drugo živo biće.
Nova godina i novi početak doista će nam biti od Boga blagoslovljen, ako ne zatvorimo svoja srca za one kojima smo poslani biti tješitelji i pomagači. Od nas se u ovoj godini ili u današnje vrijeme očekuje još i više. Dok slušamo potresne priče preživjelih i gledajući brojnu siročad, užasava i sama pomisao da njihovo teško stanje, uzrokovano gubitkom roditelja ili najbližih, neke osobe, očito ne bojeći se ni Boga ni ljudi, iskorištavaju za trgovinu ili za svodništvo. Kao vjernici pozvani smo ne samo u sebi se protiviti tome, nego i stvarati javno mnijenje koje će žestoko ustati protiv takvih pojava u društvu. Dužni smo i poticati donošenje što strožih zakona koji će sprječavati i kažnjavati počinitelje takvih i sličnih zlodjela protiv brata čovjeka. Možemo utjecati i na to da se kod nas i u svijetu zakoni koji sankcioniraju takve zločine protiv maloljetnih osoba, još više i strože primjenjuju, a ne da se događa to da zapadni svijet svojom nemoralnom potražnjom utječe na porast kriminala u dijelu Azije pogođenom posljednjim katastrofalnim plimnim valom. I to je jedna od zadaća vjernika: izgrađivati društvo po mjeri Evanđelja, društvo čiji je temeljni zakon (ustav) ljubav prema bližnjemu.