Iako je 1. siječnja datum na koji smo navikli podvući crtu, napraviti analizu proteklog razdoblja te razmotriti planove za narednih 365 dana, Crkva svoju godinu započinje nekoliko tjedana ranije - na prvu nedjelju adventa. Vrijeme je to kada veliki broj ljudi intenzivnije žive svoj vjernički život. Kako kaže popularna adventska pjesma, "adventske ptice" bude iz sna i one "lijene ljude", koji se bar tada sjete da su i oni dio žive Crkve te počinju češće dolaziti u crkvene prostore. No, samim time, oni si također uzimaju za pravo da, poput iskusnih poznavatelja svoje "religiozne institucije", iznose iscrpna mišljenja o Crkvi, o njezinom životu i radu, a napose o njenim "zaposlenicima". Za takve ljude velika većina čitatelja ovog članka predstavlja "lizače oltara", s kojima vrlo često ulaze u žučne rasprave o mnogim vjerskim pitanjima. Međutim, kad dođu blagdani, svi se zajedno ipak nađemo pod istim krovom naše mjesne crkve.

Iz tog razloga vjerujem da nisam jedini koji je i ove godine na polnoćki bio svjedok crkve prepune ljudi, od kojih mnoge nikad prije nisam vidio, iako živim u gradu koji se nikako ne može nazvati velikim. Zato sam i počeo osjećati neku nekršćansku ciničnost i blagu razočaranost cijelim "događajem Božića". Kasnije, u iskrenom kajanju, pomalo sam se osjećao poput Don Quijotea koji je uzaludno vodio bitku s "vjetrenjačama" glede pitanja rada nedjeljom, zabrane abortusa, neophodnosti nedjeljnih misa i redovite ispovijedi, sotonizma u rock glazbi i sl. Nikako mi nije bilo jasno kako tim istim ljudima ne smetaju više svećenički automobili, moderni mobiteli, samostanske satelitske antene i ostale stvari te nadasve razni postupci pojedinih svećenika, kojima mi prigovarači argumentiraju i opravdavaju svoje nekatoličko ponašanje u svakom razgovoru o srodnim temama...

Gledajući bogato okićeni bor uz oltar u svakoj sam kuglici vidio brojne trenutke u kojima sam kroz proteklu godinu bio ismijan, stjeran u kut... Sjetio sam se dugotrajnih, mučnih razgovora u kojima su se nizale uvrede na moju Crkvu, u kojima su me ljudi često pokušavali pobiti teškim argumentima na koje brojni katolici jednostavno ne mogu pružiti nikakav odgovor.

Sve me to polako bacalo u očaj, jer u nekim situacijama čak i oni katolici koji bi trebali bezuvjetno stajati na obrambenim zidinama Crkve, padaju na ispitu. Prisjetio sam se tako i susreta mladih u Šibeniku i neobične propovijedi kardinala Bozanića u kojoj se on odlučio suočiti s problemima na koje mladi najčešće nailaze u svom vjerskom životu. Mladi su tada iznosili svoja mišljenja koja su anonimno prikupili u sklopu priprave za II. Zagrebačku nadbiskupijsku sinodu. Kako li se samo osjećao kardinal Bozanić kad je morao javno priznati da u Crkvi nema dovoljno komunikacije između svećenika i mladih. Bile su blage, ali izuzetno potrebne njegove riječi utjehe: "Iako osjećate poteškoće, zapreke i protivštine, koje vas mogu obeshrabriti u svjedočenju i naviještanju Krista u društvu, znajte da je Isusova riječ jača."

U našem životu često nedostaje Isusovog govora, stoga i ne čudi što smo kao Crkva (i laici i svećenici) prečesto promicatelji vlastitih, sebičnih i svjetovnih ideja, a rijetko svjedoci Božje objave, koja nam je po milosti Božjoj predana. "U početku bijaše Riječ..." - čuli ste zajedno sa mnom i ovog Božića. Nada se uistinu nalazi u Isusovoj riječi koja je glavni pokretač čitavog života i jedini put u Božje kraljevstvo.

Uopće ne sumnjam u to da ste se i vi, poput mene, često našli usred paljbe koja je nemilosrdno htjela uništiti vašu vjeru, ostavljajući u vama duboko razočaranje u Crkvu kojoj pripadate. Činjenica je da se od Crkve očekuju promjene. No, Crkvu zaista ne čine samo svećenici, već i svatko od nas laika koji ni u kojem slučaju ne smijemo sjediti skrštenih ruku. Bog pred nas stavlja zadatak da, počevši od sebe, živu Crkvu osovimo na noge te joj damo snagu i polet. Biti Kristov velika je sreća za svakog čovjeka i svaki bi katolik trebao biti ponosan na to, a kako svaka sreća raste dijeljenjem, od nas se očekuje da predano naviještamo Krista svim ljudima. Naravno da ćemo tu naići na mnoge probleme, no uz Njegovu zaštitu sve je lako.