|
VATIKANSKA PRISJEĆANJA (18)
Povratak turista
Kako se sve više bliži svršetak
Svete godine, zamjećuje se pojačani priljev turista, koji su dosad bili u sjeni
većine hodočasnika. Ipak, Bazilika sv. Petra još doživljava svakodnevne stiske,
a neki problemi čekat će do idućeg Jubileja na svoje eventualno rješenje.
LJUDEVIT MARAČIĆ
19. rujna 2000.
Utorak, dosta naporno. U četiri
sata, pedesetak ispovijedi, svega jedna na hrvatskom. Još se osjeća priljev
talijanskih hodočasnika, koji su se doista iskazali za ove Svete godine. To se
baš ne bi moglo reći za pripadnike ostalih katoličkih naroda. U Bazilici je
velika gužva i s turistima, jer se sve češće pojavljuju Japanci u velikim
grupama, a i oni iz drugih zemalja Dalekog istoka. Organizatorima njihovih
putovanja bilo je sugerirano da zbog mogućih gužvi odustanu od turističkih
posjeta za vrijeme Velikog jubileja, ali se sada, potkraj Svete godine, pojačao
njihov interes, pa zato i uočavamo sve veće stiske.
20. rujna
O podne sam pozvan u
Veleposlanstvo Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, gdje smo po običaju bili
petorica, dva iz Vatikanskog radija (Antunović i Sinković), zatim dopisnici iz
Rima (Tomašević i Bešker) i ja. Uz veleposlanika Marijana Šunjića bio je i
njegov zamjenik gosp. Silobrčić. Izvijestili su nas o odlasku gosp. Šunjića
potkraj listopada. Bilo je vrlo korektno, ali se ipak osjetilo njegovo žaljenje
što prerano prekida ovu službu u Rimu.
21. rujna
Popodne sam krenuo autobusom u
poznato rimsko marijansko svetište "Divino Amore", podalje od središta, pa je
trebalo dosta vremena da tamo i prispijem. Ondje sam našao članove Hrvatske
sekcije Međunarodnoga mariološkog kongresa, koji je u povodu Velikog jubileja
odabrao Rim kao mjesto svojeg održavanja. Našao sam stare prijatelje iz
Kevelaera, s Malte i Huelve. Bio je i o. Pavao Melada, te je ovom prigodom na
Hrvatskoj sekciji predstavljen veliki svezak, odnosno zbornik, priređen njemu u
čast. Zbog zauzetosti obvezama u Bazilici nisam mogao sudjelovati u cjelokupnom
radu naše sekcije, ali mi je i pola dana bilo dovoljno da osvježim stare
uspomene i obnovim vrijedna poznanstva s mnogim članovima Hrvatskoga mariološkog
instituta. Na povratku sam utrošio skoro dva sata na prijevoz autobusima, što
najbolje osvjetljava kaotično stanje prometa u Rimu, posebno sada za Velikog
jubileja. Dosta sam se iznervirao, dakako, bez koristi.
22. rujna
Bazilika je dosta popunjena,
ima mnogo hodočasnika, ali još više turista. Svi traže neke informacije i tu
nešto šepa. Kao veliko svetište Bazilika sv. Petra ima informativnu službu pri
ulazu, ali u samoj crkvi uzalud ćete potražiti neku pomoć. Mnogi se obraćaju
nama, jer nas vide u redovničkom odijelu i smatraju nas domaćinima, što u neku
ruku i jesmo, ali mi nemamo sve informacije, pa najčešće ostajemo bez odgovora.
Možda bi Bazilika mogla imati i neke službe koje drugdje postoje, kao svećenika
koji blagoslivlja osobe ili predmete, jer mnogi to traže, posebno vjernici
španjolskoga govornog područja, te se događa da nas vjernici zaustavljaju po
crkvi. Neki to čine "na licu mjesta", a neki od nas, poput mene, dovuku te
vjernike do ispovjedaonica i tu, ponešto izvan djelokruga znatiželjnika koji
škljocaju aparatima, obavljamo tu službu za koju nema zadužene osobe. Problem
je, također, s majkama koje žele premotati malu djecu. Dogodilo mi se ovih dana
da me jedna mlada Meksikanka zamolila da joj ustupim ispovjedaonicu da može to
obaviti. Srećom, u blizini je bila jedna slobodna manja udubina, dosta
zaklonjena, kamo sam uputio sretnu majku da premota mokro dijete. I to je dio
Svete godine!
23. rujna
Svakom ispovjedniku je velika
muka kad mu pristupi osoba koja ima zapreku primiti odrješenje. Najčešće je to
svakako slučaj rastavljenih i ponovno oženjenih osoba. Tako mi je danas
pristupio mladi bračni par, Talijani, s molbom da dobiju odrješenje. Dugo sam se
mučio da budem uvjerljiv u tumačenju da im ne mogu dati odrješenje, pa je na
kraju mlada žena briznula u plač, tako da sam je morao tješiti. Preporučio sam
im da se mole, jer je Bog milosrdan i da uskraćenje odrješenja ne znači
isključenje iz Crkve. Vidio sam ih kako dugo zajedno mole u klupama blizu naših
ispovjedaonica, a kada je trebalo izići jer se zatvarala Bazilika, odlazili su
pognute glave. Ipak, pogled prema meni i blagi pozdrav uvjerio me da razumiju i
našu tjeskobu što želimo biti vjerni crkvenim odredbama.
25. rujna
Velika stiska u Bazilici. Bilo
je nacionalno hodočašća švicarskih katolika. Njih oko 5.000. Prilično bučno, jer
su se i turisti natiskivali, znatiželjno škljocajući kad se pojavio Papa. Na
ručku smo imali apostolskog nuncija u Poljskoj, koji je i sam Poljak, što je
rijetka slučajnost. Dakako, napravili su mu svečani doček i ugostili za bogato
ponuđenim stolom. Bez Poljaka u Penitencijariji ne bi gotovo ništa išlo, zbog
čega nisam nimalo jalan, dapače. Oni zaslužuju svaku pohvalu. A to što često
ugošćuju svoje zemljake, ništa neobično. Vjerojatno bi tako bilo i s nekim
drugima, da su u većini.
30. rujna
Subota, sv. Jeronim. U domovini
sigurno mnogi slave našeg Dalmatinca. U Bazilici ima njegov oltar, na dosta
istaknutom mjestu, i tu će, kažu, staviti zemne ostatke bl. Ivana XXIII., da
budu dostupni njegovim štovateljima. Dakako, oltar će privući mnogo više
vjernika nego dosad. Ovdje je domovinska fešta kod Svetog Jeronima, gdje sam bio
na ručku. Uobičajeno društvo, vrlo ugodno raspoloženje. Zbog pojačanog ritma
ispovijedanja popodne nisam išao na večernju misu i na prigodni susret s
hrvatskom kolonijom preko Tibera.
(Nastavlja
se.)
|