| VERITAS - br. 7-8/2004 |
>[SADRŽAJ]< |
|
VJERNICI I KUPOVANJE NEDJELJOM Radimo do iznemoglosti Sve je prepuno aktivnosti, a o pravom (fizičkom) odmoru nigdje ni slova. Realno gledajući danas je i šest prospavanih sati odmor, s obzirom da nam ritam života ponekad i to uskraćuje. Stoga ne čudi što problematika godišnjih odmora, i odmora općenito, postaje sve aktualnija. TOMISLAV UROIĆ
Jedna od najaktualnijih tema iz te sfere svakako je zabrana rada trgovina nedjeljom. Sve je počelo na inicijativu Katoličke Crkve, koja se zalagala da se uoče neke nepravde u hrvatskom društvu koje su ugrožavale prava čovjeka, u ovom slučaju zaposlenih u trgovinama. Nakon što je prikupljeno više od 300.000 potpisa koji su inicijativu podržali, donesen je (kakav-takav) Zakon koji je masovno pozatvarao trgovine. Nedugo nakon toga Ustavni sud je Zakon poništio i eto nas opet na startu. Puno truda bez veze. Moćnici su opet pobijedili, a ispostavilo se da je i Zakon na njihovoj strani. Glavni krivac za cijelu aferu s "neradnim nedjeljama" postala je Crkva. Naime, nakon tužbe velikih trgovačkih lanaca Ustavnom sudu, stvoren je dojam u javnosti kao da je taj zakon donijela Crkva, a ne Sabor. U cijeloj priči Crkva je kriva samo zbog toga što je podržala inicijativu, a to što mi još i danas nemamo kvalitetan zakon koji bi štitio običnog čovjeka i njegovo pravo na odmor, može se prilijepiti jedino političarima i kapitalističkim izrabljivačima siromašne radne snage.
Ako govorimo otvoreno, moramo priznati da je krajnji apsurd što se jedna institucija, kao što je Crkva, morala pobuniti protiv evidentnog kršenja Zakona. Pa zar nisu već dovoljno daleko iza nas vremena kad je jedino Crkva imala školovane ljude koji su se mogli boriti za dobrobit naroda? Čemu danas služe pravni fakulteti, ako ne mogu stvoriti jednog pravnika koji će znati da svaki čovjek (radnik) ima pravo na plaćeni rad i pravo na odmor nedjeljom, te da mu se to pravo ne može oduzeti, što je zajamčeno Ustavom i nekim međunarodnim ugovorima koje je prihvatila Hrvatska? Nije tu u pitanju samo odmor - tu je u pitanju ljudsko dostojanstvo i poštenje, jer nisu rijetki slučajevi kad je rad nedjeljom plaćen slabo ili nikako. Posve je logično da su dodatne zakonske zabrane potpuno nepotrebne, dokle god postoje ljudi koji su ih sposobni zaobići. Odluka Ustavnog suda pokazala nam je samo da smo mali i nemoćni i da pravila igre ne diktiramo mi, nego netko veći. Stoga, ako se želimo tome usprotiviti, morat ćemo udružiti snage, promijeniti taktiku i pogledati problem iz drugačije perspektive.
Zar je nedjeljno zajedništvo postalo samo idilična priča naših baka i djedova, ili i mi volimo sjesti "sa svojima" oko stola i uživati u zajedništvu. Vjerujte mi, lijepo je to! Ali ne samo meni i vama, već i onoj teti koja vam svake nedjelje prodaje svoj osmjeh, dok njezina obitelj jede hladan ručak koji je pripremljen u subotu navečer. Ona na to nedjeljno zajedništvo očito nema pravo. Budimo iskreni: zabraniti rad pekari možda i nema puno smisla, jer svi volimo svježi kruh na nedjeljnom stolu, međutim, ako nekome šest dana u tjednu nije dovoljno da kupi kosilicu ili pilu, onda je ne treba kupovati ni u nedjelju. Vjerovali ili ne, ali za mnoge katolike nedjeljom poslije ručka vrijeme je za šoping. Pa ako je trgovina iz tjedna u tjedan otvorena nedjeljom, očito da u njoj netko kupuje. Gdje je tih 300.000 apstinenata koji su svoju apstinenciju od nedjeljne kupnje ovjerili potpisom? Zašto su se ti ljudi tako lako ohladili? Zar je nedjeljno zajedništvo postalo samo idilična priča naših baka i djedova, ili i mi volimo sjesti "sa svojima" oko stola i uživati u zajedništvu. Vjerujte mi, lijepo je to! Ali ne samo meni i vama, već i onoj teti koja vam svake nedjelje prodaje svoj osmjeh, dok njezina obitelj jede hladan ručak koji je pripremljen u subotu navečer. Ona na to nedjeljno zajedništvo očito nema pravo. Zar smo uistinu toliko bezosjećajni i sebični? Bili smo na probnom roku i ako smo u tih par nedjelja poludjeli bez dućana, onda zaista nismo zaslužili da se zovemo katolicima. Katolik nije katolik, ako nije u stanju od sedam dana odvojiti bar jedan za odmor, ako ne zna sjesti, popričati, zaboraviti posao, brige, obveze... i posvetiti nekoliko trenutaka odmoru, Bogu, obitelji, prijateljima...
Zakon je takav kakav već jest - prepun rupa koje će oni koji "znaju i smiju" uvijek dobro iskoristiti, no ako zaista smatramo da je još nekome (osim nas) potreban nedjeljni odmor, onda nam otvorena vrata trgovina ništa ne smetaju, jer nemamo namjeru kroz njih proći. Nedjelju je zaista moguće iskoristiti na tisuće načina - eksperimentirajte! |
||
>[SADRŽAJ]<