Mi ljudi, kršćani, baš smo sretnici, jer možemo slaviti i rođendan samoga Boga! Bog nas je pohodio u ljudskom tijelu. Začet je po Duhu Svetom u krilu Bezgrešne Djevice Marije, živio je u njezinu trbuhu kroz devet mjeseci, a zatim je rođen kao mala beba, da bi s nama proživio cijeli ljudski život, sve do smrti. Njegov rođendan, dakle, očitovanje je Božje ljubavi prema ljudima i poziv da se toj ljubavi predamo i da Isusa u njegovoj ljubavi nasljedujemo.

Isus je svojim rođenjem postao član naše ljudske obitelji - svake obitelji. Iz iskustva znamo da svaki rođendan u obitelji ujedno znači i radost za sve njezine članove. Razlog je slavlja, veselja, opuštenosti i dobrog raspoloženja u kući. Iako slavlje rođendana iziskuje i određene pripreme i priličan trud oko toga da se priredi sve što je za slavlje potrebno, ipak radost zbog slavlja uvelike nadmašuje sve ono što je potrebno uložiti u jednu zajedničku proslavu. Radost srca i duha nadilaze i sve materijalne troškove i očituju da je doista istinita Isusova riječ da čovjek ne živi samo od kruha, nego i od blage riječi, osobito od riječi Božje. Zato obiteljska slavlja, obilježena vjerničkim sadržajima, imaju posebnu vrijednost, jer nas uvode u ono što nas nadilazi i što ne možemo niti dokučiti. Slavlja s Isusom upravljaju naša srca i duše prema nebeskoj gozbi, prema radostima susreta i druženja s Gospodinom i s braćom ljudima, prema slavljima koja tek možemo naslutiti. Temelj tih radosnih raspoloženja je međusobna ljubav i želja da tu ljubav ne ugasi ni sama smrt.

Upravo u te nove i nedokučive stvarnosti uvodi nas Isus kroz slavlja svojih otajstava: utjelovljenja, rođenja, krštenja, navještaja spasenja, euharistije, uskrsnuća... Svi njegovi susreti s ljudima, već od samog začeća i rođenja pa sve do uskrsnuća i uzašašća, bili su trenuci slavlja, radosti i sreće, i to onih radosti koje ništa zemaljsko ne može pomutiti ili umanjiti. I onda kada je kod ljudi nailazio na protivljenje ili na osudu, Isus je svima ipak iskazivao ljubav i želio je svaku osobu uvesti u ono za što čovjek ovdje na zemlji živi, u tajnu vječnosti, u tajnu života s Bogom koji nas neizmjerno voli.

Početak nove godine ujedno označava i početak novih ljudskih nastojanja oko mira i međusobne ljubavi. Kada bi bilo više ljubavi među ljudima i kada bi svaki čovjek, zbog Boga i zbog brata čovjeka, obuzdavao svoje neuredne sklonosti, svaki novi početak doista bi značio još jedan korak na putu prema boljoj budućnosti za cijeli ljudski rod. Prečesto se puno toga izgovori na početku nove godine, ali premalo je iskrenosti i u samim našim riječima, a još manje je ima u željama i u nastojanjima da svatko od nas bude istinski graditelj mira, ljubavi, solidarnosti, bratstva među ljudima, odnosno onih vrijednosti na koje nas poziva novorođeni Spasitelj. On nas potiče da u svjetlu evanđelja preispitamo svoje savjesti i da se njegovom pomoću suprotstavimo svemu što nas odvlači od Boga i od bližnjih, svemu što ruši naše uzvišeno dostojanstvo kojim nas je utjelovljeni Bog obdario.