Adventski vijenac okružuje mekoću pogače, resi i štiti toplinu Kruha nebeskoga, ovija izvor dobrote i pomirenja, uranja u miomiris ljubavi i milosrđa. Kruše radosti, Riječi vječna, mano rajska po kojoj je sve postalo, probudi srca koja se u zaboravljivosti i omamljenosti prepuštaju surogatima istine, koji piju pića od kojih se još više žeđa i jedu kruh od kojeg se gladni!

Gledam nedirnutu pogaču na okruglom stoliću, iz koje izrastaju križolike zrake i dijele kruh na četiri jednaka dijela. U svakoj četvrtini zadjenuta svijeća uspravno stremi prema visini, očekujući dah plamena koji će joj upaliti uzdignuti stijenj. Velika priprema u kojoj diše zaokružena cjelina četiriju godišnjih doba i razdjelnice Božjega plana: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak.

Bog znakom križa pali prvu svijeću i nedogledna se praznina ispunja svemirom. U svakoj duši pohrani se sjećanje koje će se očitovati na kraju punine vremena, kad i vrli znanstvenici budu dokučili i priznali da čitav vidljivi svemir ima oblik križa. Bit će to svijetu znak da se ispunilo vrijeme drugoga Kristova dolaska, da je otpočeo dan u kojem će ljubavlju i milosrđem suditi žive i mrtve.

Stvoritelj znakom križa pali i drugu svijeću, svjetlost ispunja sobicu u kojoj je molila nazaretska Djevica. Glasonoša Gabrijel izroni iz guste svjetlosti, blagim pogledom obujmi Marijinu zatečenost i tihim joj glasom navijesti plan Očev. Predanost Gospina srca ispuni utjelovljenjski bljesak, radost čistoće i glazba stvaranja; nagradi Božja milost čovjekovu poslušnost, ovjenča je ljubavlju i milosrđem, prože dobrotom i neraskidivom vjernošću. Punila je Djevica srce svjetlom dara nebeskoga i hranila tijelom plod utrobe svoje. Donijela je svijetu obećanje dano prorocima, Novorođenče iz čijih je raskriljenih ruku križolika svjetlost ispunila betlehemsku štalicu, unijela mir u vjerna srca i donijela nelagodu i protivštinu mnogim zavedenim dušama.

Tvorac pripaljuje i treću svijeću i plamen prožiga dolinu svijeta, zasljepljuje demone na golgotskoj uzvišici i prelijeva se u Sinove rane. Lažac prividom očaja, smrti i bezizlaza, zaustavljenu svjetlost na trenutak prekriva koprenom gustog mraka, likujući nad opačinama posrnulog čovjeka, puneći Isusove oči, kožu i mišiće grijesima neraskajane braće i sestara. Otkupitelj pred licem Božjim u ime sviju oprašta neprijateljima, mržnji, zlobi, raskolu i osvetoljubivosti, čisti grešnike od grijeha i baca nečistoću i ljigavost u ponor onkraj svjetlosti, u utočište neprijatelja od početka, ustaje od mrtvih u obnovljenom tijelu i ostavlja nam sebe u posvećenim hostijama, kruhu koji će nas čistiti i braniti od spletki i podvala Zloga, u nebeskoj hrani u kojoj struji život vječni, u kojoj se rasplamsava stvaralačka i obnoviteljska ljepota križa.

Gospodin plamenom ljubavi užiže i četvrtu svijeću. Povijest i vrijeme teturaju pred naletom konačnog dana, izlijevaju se pred podnožje križa, donose riječi i djela cijelog čovječanstva, svih ljudskih stvorenja, svakog pojedinca, oslikavaju i prikazuju razlog vlastitom postojanju, klanjajući se onome koji sve vidi, sudi i oprašta. Veliki znak preplavljuje sve vidljivo i nevidljivo, ocrtava se na svakom srcu i svakoj duši, širi se vertikalno u Božjoj volji i horizontalno nad našim putovima od početka do kraja i od konca prema početku. Alfa i Omega, svenazočnost i sveživotnost, Riječ po kojoj je sve postalo i u kojoj sve traje, diše i ljubi. Kruh života, hrana kojom smo ispunjeni, svjetlost kojom smo zadojeni, izvor s kojim smo suobličeni, ljepota koja nas ovija raznobojnošću neprolazne ljepote godišnjih doba, presliku koji se rađa iz svjetlosne punine.

Dijete, Kruh koji se daje, ovijen mudrošću četiriju svijeća i živim plamenovima koji titraju u milozvučnosti Gospina glasa, nedužnim pogledom prožima moje zasjenjeno srce, moje nedorečene misli i moja nesuvisla htijenja. Bistri me svojom čistoćom, pokazuje mi smisao došašća, otkriva mi tajnu svoga rođenja. On je onaj koji nas očekuje, on je onaj koji iščekuje da mu se približimo skrušena srca, iskreni, bez dvoznačnosti, ljudskih umišljaja, đavolske lukavosti i himbe. On je onaj koji je došao da bi se darovao, da bi unio radost u pustoš zavedenih srdaca, da bismo i mi postali čistom djecom Božjom.