Navršilo joj se vrijeme da rodi (usp. Lk 2, 6). To je "punina vre­mena, dan spasenja, dan dobrote".

Od Adamova pada do Kristova dolaska bilo je "prazno vrije­me"; doista, Jeremija kaže: "Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna" (Jr 4, 23), jer je đavao sve razorio, bio je to "dan bola i bolesti". U Psalmu piše: "Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli" (Ps 41, 4); bila je to "godina prokletstva" i doista u knjizi Postanka stoji: "Zemlja neka je zbog tebe prokleta" (Post 3, 17).

Ali, danas se "navršilo vrijeme da se rodi". Svi smo primili od punine tog vremena. U Psalmu piše: "Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga" (Ps 65, 5).

Sveta Djevice, tebi neka je hvala i slava, jer danas smo obasuti dobrima tvoga doma, tj. tvoga krila. Mi, koji prije bijasmo prazni, sad smo puni; mi, koji prije bijasmo bolesni, sad smo zdravi; mi, koji prije bijasmo prokleti, sad smo blagoslovljeni, jer kako je rečeno u Pjesmi nad pjesmama: "Mladice su tvoje vrt mogranja" (Pj 4, 13).

Evanđelist nastavlja: "I porodi sina svoga, prvorođenca" (Lk 2, 7). To je dobrota, to je raj! Pohitite, stoga, pohlepni, lakomi, zelenaši, vi koji novac volite više nego Boga, pohitite i kupite bez novca i bez zamjene, žita i brašna što ga je Djevica izvukla iz riznice svoga krila.

Dade na svjetlost svoga sina. Kojeg sina? Sina Božjega, samoga Boga. O ženo, sretnija od svake druge žene, koja si od Boga Oca dobila sina! Kakva bi slava obasjala bijednu ženu, da ima sina vladara ovoga svijeta? Još veća je slava Marijina, koja Sina dijeli s Bogom Ocem.

"Rodi Sina svoga." Otac mu je dao božanstvo, Majka čovještvo; Otac mu je dao veličanstvo, Majka nemoć. Rodi Sina svoga, Emanuela, tj. onoga koji je "Bog s nama": tko će, stoga, biti protiv nas?

Kao što Izaija kaže: "Stavi na glavu kacigu spasenja" (Iz 59,17). Kaciga je čovječnost, glava je božanstvo; glava je skrivena ispod kacige, božanstvo je skriveno ispod čovječnosti. Zato se nitko ne mora bojati: pobjeda je na našoj strani, jer s nama je naoružani Bog.

Hvala ti i slavna, Djevice, jer tvojom je zaslugom Bog s nama. "I porodi sina svoga, prvorođenca", tj. rođenoga od Oca prije svih vjekova; i "prvorođenca među mrtvima" ili "prvorođenca među mnogom braćom".

"Povi ga i položi u jasle" (Lk 2, 7). O siromaštva, o poniz­nosti! Gospodar svega povio je u povoje kralja anđela i položio ga u staju. Srami se, o nezasitna lakomosti! Propadni, ljudska oholosti!

"Povi ga". Uoči da je Krist na početku i na kraju svojega života bio povijen u povoje. "Josip kupi platno, skinu tijelo i zavi ga u platno" (Mk 15, 46). Blažen onaj tko svoj život završi zavijen u povoje krsne nevinosti.