U povodu 150. obljetnice proglašenja dogme o Marijinu Bezgrešnom začeću papa Ivan Pavao II. pohodio je 14. i 15. kolovoza marijansko svetište u Lurdu.

Po dolasku u Lurd, Papa se zajedno s bolesnicima pomolio pred Špiljom ukazanja za dobro Crkve i svijeta. Dijelim s vama razdoblje života označeno fizičkom patnjom, no zbog toga ni u kome slučaju manje vrijedno, istaknuo je Sveti Otac u svom pozdravu na mjestu gdje se 11. veljače 1858. četrnaestogodišnjoj Bernardici Soubrious ukazala Bogorodica. Kao i svi lurdski hodočasnici, Papa je popio vodu sa čudesnoga vrela koje je Gospa pokazala sv. Bernardici, te darovao Majci Božjoj "Zlatnu ružu", visoko papinsko priznanje koje je papa Lav IX. prvi dodijelio posebno zaslužnim osobama, ustanovama, gradovima ili hodočasničkim središtima. Na kraju prvoga dana svoga hodočašća u Lurd papa Ivan Pavao II. s hodočasničkim mnoštvom okupljenim u lurdskom svetištu molio je krunicu, Otajstva svjetla, ispred Bogorodičina kipa.

Središnje svečano misno slavlje hodočašća u Lurd koje je na svetkovinu Marijina Uznesenja 15. kolovoza predvodio Sveti Otac okupilo je 300.000 hodočasnika.

Marija je primjer za naš hod, koji nije lagan. Čovječanstvo nosi u sebi rane grijeha, ali zlo i smrt neće prevladati. Marija je živi svjedok Kristove pobjede, istaknuo je Sveti Otac. Otajstvo Bezgrješnog začeća usko je povezano s otajstvom Marijina uznesenja na nebo, jer oboje naviještaju slavu Krista Otkupitelja i svetost Marije. Ponovno je poručio kako je potrebno poštivati život od začeća do naravne smrti. U suvremenom društvu u kojem se osjeća ozračje prezira dostojanstva ljudske osobe i u kojem prevladava potrošački mentalitet, postoji opasnost da se čak i vjera ideologizira. Voda, simbol Lurda, koja uvijek svježa izvire iz Krista Otkupitelja, simbol je novog života, što ga Krist dariva obraćenicima. Kršćanstvo je izvor života, a Marija je glavna čuvarica tog izvora, istaknuo je Ivan Pavao II. Posebno se obratio mladima i pozvao ih da iz otajstva vjere crpe snagu i usmjerenje svog života, kako bi postali svjedoci bitnih vrednota.

Papin posjet Lurdu, 104. je njegovo pastirsko putovanje i ukupno sedmi pohod Francuskoj. U toj je zemlji posljednji put boravio 1997., u prigodi proslave Svjetskog dana mladeži u Parizu.

Pismo predlaže ispravno shvaćanje djelotvorne suradnje između muškarca i žene u Crkvi i u svijetu, u priznavanju njihove različitosti. Posebnu pozornost dokument upravlja svijetu žena. Govoreći o tome što ovaj dokument Zbora za nauk vjere kaže o ženi, nakon dva dokumenta pape Ivana Pavla II., apostolskoga pisma "Mulieris Dignitatem" iz 1988. i "Pisma ženama" iz 1995. godine, nadbiskup Angelo Amato, tajnik te vatikanske ustanove, kazao je, kako prenosi IKA, da je novost u odgovoru na dvije točno zacrtane težnje današnje kulture. Prva snažno ističe podređeno stanje žene koja bi se, kako bi ostvarila samu sebe, prema muškarcu trebala postaviti kao protivnica. Postavlja se, dakle, suparništvo među spolovima, zbog čega identitet i uloga jednoga ide na štetu drugoga. Kako bi se izbjeglo to suprotstavljanje, druga struja teži brisanju razlika među spolovima. Ona smanjuje značenje tjelesne razlike, koja je nazvana "spolom", i smatra ju jednostavnom posljedicom društveno-kulturnih uvjeta. Tu se rađa osporavanje prirodne naravi obitelji koju čine otac i majka, zatim izjednačavanje homoseksualnosti s heteroseksualnošću, te prijedlog polimorfne seksualnosti, rekao je nadbiskup te pojasnio kako do takve težnje dolazi zbog pretpostavke da ljudska narav ne posjeduje u samoj sebi karakteristike koje bi ju na apsolutan način obilježile kao muškarca ili kao ženu.

Pred tim pogrešnim shvaćanjem Crkva ističe neke bitne vidike kršćanske antropologije, utemeljene na Svetome pismu. Biblijski tekst upozorava na tri važne činjenice. Čovjek je osoba, i to je u jednakoj mjeri muškarac, kao i žena, koji su u međusobnome odnosu. Drugo, kazao je nadalje nadbiskup Amato, ljudsko tijelo, obilježeno muževnošću i ženstvenošću, pozvano je živjeti u zajedništvu i međusobnome darivanju. Zbog toga je brak prva i temeljna dimenzija toga poziva. Treće, premda poremećena i zasjenjena grijehom, ta izvorna određenja Stvoritelja neće nikada biti poništena. Biblijska antropologija stoga savjetuje da se problemima vezanima uz razlike u spolovima, na javnoj ili privatnoj razini, pristupa odnosno, a ne konkurentski, istaknuo je nadbiskup Amato.

Papinsko vijeće za laike objavilo je 3. kolovoza odluku pape Ivana Pavla II. da se unutar toga Vijeća utemelji odjel za sport. Sport je, naime, jedna od najvažnijih i najosjetljivijih točaka suvremene kulture, makrokozmos bez granica, koji ima jedinstvenu priliku za promicanje cjelovitoga razvoja osobe, bratstva i mira, ističe se u izjavi Vijeća. Crkva stoga želi osnažiti svoju nazočnost u kulturi sporta, kako bi promicala spomenute vrednote i pružila pastoralnu skrb brojnim osobama koje na različite načine sudjeluju u sportskim aktivnostima i događanjima, kao što su, primjerice, raznovrsna međunarodna prvenstva ili Olimpijske igre. Novoutemeljeni odjel također će imati za zadaću poticanje mjesnih Crkvi na uključivanje u dušobrižništvo sporta, poticanje suradnje između katoličkih sportskih društava, kao i organiziranje i podupiranje različitih inicijativa, kojima bi se u svijetu sporta dalo svjedočanstvo kršćanskoga života.

U osobnom brzojavu bagdadskome kaldejskom katoličkom patrijarhu Emmanuelu III. Dellyju, Sveti Otac ističe duboku žalost zbog žrtava i svoju blizinu vjernicima u trenutku bolne kušnje. Iračkim kršćanima i njihovim duhovnicima Papa poručuje da će se moliti za njih i nastaviti se zauzimati za mir i pomirenje u "toj voljenoj zemlji". Izražava nadu da će se muslimanska većina u Iraku, svi koji vjeruju u jednoga, dobroga i milosrdnog Boga, pridružiti osudi nasilja, jer svi se moraju zajednički zalagati za povratak mira u toj napaćenoj zemlji.

Papinu poruku Tiskovni ured Svete Stolice objavio je 2. kolovoza, a zamjenik direktora o. Ciro Benedettini istaknuo je pritom kako su napadi osobito teški, jer su bili usmjereni na vjernike koji su se na dan Gospodnji okupili na molitvu. Smatra da posebno zabrinjava i činjenica da se napalo Crkvu koja se ustrajno i istaknuto zalaže za mir i solidarnost s iračkim narodom te zaključuje kako "očito postoje snage koje žele zaoštriti napetosti".

Napadi na četiri kršćanske crkve u Bagdadu i dvije u Mosulu u kojima su se vjernici okupljali na nedjeljno večernje bogoslužje i u kojima je ubijeno 11 osoba, izazvali su zgražanje i osudu u cijelome svijetu. To je prvi put da su cilj napada bile kršćanske crkve.

Papa Ivan Pavao II. darovao je Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi glasovitu ikonu čudotvorne Gospe Kazanske, koja se desetljećima čuvala u Vatikanu.

"Nakon što je prošla kroz razne zemlje i dugo vremena boravila u fatimskome svetištu u Portugalu, prije više od deset godina stigla je putem Providnosti u Papin dom. Od tada je našla svoje mjesto kod mene te je majčinskim pogledom pratila moje svakodnevno služenje Crkvi. Neka ta drevna slika Majke Gospodinove njegovoj svetosti Aleksiju II. i časnom Sinodu Ruske Pravoslavne Crkve iskaže ljubav Petrova nasljednika prema njima i prema svim vjernicima koji su im povjereni... Neka iskaže želju i čvrstu odluku rimskog Pape da zajedno s njima nastavi putem uzajamnog upoznavanja i pomirenja, da bi se ubrzao dan onoga punog jedinstva vjernika za kojeg je Gospodin Isus žarko molio", rekao je Sveti Otac u vatikanskoj dvorani Pavla VI. prije oproštaja od Gospine ikone koju je na kraju poljubio. Ikonu je Papa htio osobno predati patrijarhu Aleksiju, ali mu to nije bilo omogućeno. Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, koju pravoslavni vjernici slave po julijanskome kalendaru (28. kolovoza), u njegovo je ime to u glavnome ruskom gradu učinilo visoko izaslanstvo Svete Stolice na čelu s kardinalom Walterom Kasperom.

Papinu žarku molitvu Bogorodici da njen zagovor "požuri vrijeme punog jedinstva između Istoka i Zapada, punog jedinstvo među svim kršćanima" i srdačni pozdrav ruskome patrijarhu, nije, međutim dočekalo jednako raspoloženje s druge strane. Naime, rusko-pravoslavni patrijarh Aleksij II. - koji je u međuvremenu više puta osporio autentičnost ikone - ponovno je javno pozvao Katoličku Crkvu da se odrekne svojega "agresivnog misijskog rada među pravoslavnim vjernicima".

Ljudsko dostojanstvo i sloboda jesu ciljevi razvoja, no njih neće biti moguće ostvariti bez sredstava koja jamče stvaran napredak u zdravstvu, školstvu i infrastrukturi, ističe se u Izjavi sudionika međunarodnoga studijskog seminara o siromaštvu i globalizaciji, koji je u organizaciji Papinskoga vijeća za Pravdu i mir 9. srpnja održan u Vatikanu. Na seminaru su sudjelovali predstavnici Ujedinjenih naroda, Svjetske banke, Međunarodnoga monetarnog fonda, kao i predstavnici svjetskih vlada. U završnome dokumentu još jednom je upućen poziv bogatim zemljama na ispunjavanje ranije preuzete obveze o izdvajanju 0,7% nacionalnoga brutto-proizvoda za pomoć zemljama u razvoju. Izražena je potpora svim novim inicijativama, kojima bi se mogla pružiti što učinkovitija pomoć najsiromašnijim zemljama.

Već je mnogo učinjeno u svrhu smanjivanja dugova koji pritišću siromašne zemlje, ali isto tako još mnogo toga treba učiniti kako bi se mogli osloboditi zastrašujućih posljedica siromaštva - rekao je prigodom tog seminara Papa. Pozivajući još jednom bogate zemlje na poštivanje obveze solidarnosti, Sveti je Otac također istaknuo da zemlje koje primaju pomoć darovana sredstva moraju trošiti odgovorno i transparentno. Potrebna nam je, dakle, nova kreativnost u ljubavi, kako bismo pronašli djelotvornija sredstva za što pravedniju raspodjelu svjetskog bogatstva, ističe Papa.

U glavnome gradu Demokratske Republike Kongo Kinshasi održan je sredinom srpnja Međunarodni misiološki kongres, čija je središnja tema bila misijsko poslanje Crkve u trećemu tisućljeću. Kongres je priredila Kongoanska biskupska konferencija, a raspravljalo se o misijskom poslanju laika, dragovoljnom radu u misijama, misionarskoj duhovnosti, budućem razvoju Papinskih misijskih djela i drugom. U tijeku kongresa predstavljena je i poruka pročelnika Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata kardinala Francisa Arinzea, a u kojoj je osobito istaknuta važnost inkulturacije liturgijskoga slavlja.