VERITAS - br. 9/2004

>[SADRŽAJ]<

VATIKANSKA PRISJEĆANJA (19)

1. listopada 2000.
Nedjelja, kišovito vrijeme. Na Trgu je kanonizacija kineskih mučenika, uz sudjelovanje mnogo vjernika, dakako najmanje iz Azije. Inače, to je, čini mi se, prvi put da ove Svete godine kiša ometa liturgijska okupljanja na Trgu sv. Petra.

2. listopada
Dosta neobičan raspored. Dopodne je Bazilika bila zatvorena, jer su na Trgu, pod povremenom ali slabom kišom, slavili misu zahvalnicu za jučerašnje kanonizacije, kako traje običaj već jako dugo, pa je na kraju i Papa došao među narod i podijelio mu svoj blagoslov. Kažu da je na misi bilo oko 5.000 vjernika. Popodne smo pak u Bazilici imali ograničeno kretanje. Najprije su Ukrajinci imali dvosatnu molitvu, s lijepim pjevanjem, oko oltara sv. Jozafata, gdje se inače češće susreću ovi grkokatolički vjernici, kojih sve više vidimo u Vječnom Gradu. Potom je uslijedila misa zahvalnica kardinala Sodana, u povodu 50. obljetnice njegova svećeničkog ređenja. Bilo je zaista mnogo biskupa, svećenika i diplomata, pa je opet u Bazilici bio krkljanac, a vani je kiša obilato nadoknađivala ono što je mjesecima dugovala. Do mene su se uspjeli probiti neki hrvatski hodočasnici, njih sedam-osam, iz hrvatskih misija u Njemačkoj.

3. listopada
Vrlo naporan dan. Imao sam rekordan broj ispovijedi na hrvatskom jeziku. Nešto manje od pedeset, od toga većina iz Mostara. Hodočasnici su strpljivo čekali, neki i po sat i pol, svoj red na ispovijed. To su uočili i neki moji susjedni kolege, pa su za večerom zgodno komentirali, uz vrlo birane riječi za njihovo ponašanje. Bilo mi je ugodno slušati.

6. listopada
I danas je bilo dosta hrvatskih ispovijedi, dvadesetak. No, nisu sve bili hrvatski hodočasnici. U posljednje vrijeme zapažam da dolaze i neki grkokatolički bogoslovi iz Makedonije, koji dobro govore hrvatski, odnosno miješaju ga sa srpskim. Prošli su sjemenišno školovanje u Subotici, u tamošnjem "Paulinumu", pa rado održavaju vezu s hrvatskim svećenicima. Inače žive u ukrajinskom zavodu, a ponekad ispomažu u Bazilici kao redari, posebno u ovoj Svetoj Godini.

7. listopada
Subota. Ujutro su u Baziliku unijeli kip Gospe Fatimske, koji je popodne izložen na Trgu, gdje je Papa s biskupima i pukom molio krunicu. Mjesec listopad je vrijeme krunice, pa je lijepo zamišljeno da se i na taj način naglasi marijanski karakter Velikog jubileja. Ispovijedi je bilo poprilično, većinom onih iz pobožnosti. Završio sam tjedan koji je donio izuzetno visok broj hrvatskih ispovijedi: oko 75! Osjećam se ohrabrenim, jer vidim da nisam ovdje samo radi stranih vjernika, makar me katolički kozmopolitizam nimalo ne frustrira. Dapače. Tako će ovaj broj pri hrvatskoj ispovjedaonici u Bazilici poboljšati inače niski postotak hrvatskih ispovijedi u odnosu na talijanske. Čini mi se da zasad iznosi nešto preko pet posto.

8. listopada
Nedjelja. Dopodne je Bazilika zatvorena, jer na Trgu svoj Jubilej slave katolički biskupi. Ima ih oko 1.500, uz mnogo više laika. Ne znam točno koliko ima hrvatskih biskupa. Čini mi se da sam nabrojio desetak. Slavlje pratim preko televizije, jer je mnogo bolji pregled, a kamere približavaju mnoge detalje koji se inače ne vide na prostranom Trgu.

9. listopada
Zamoran ponedjeljak, ne toliko po broju, koliko po sastavu penitenata. Ima dana kada doista svećenik napušta ispovjedaonicu ohrabren, čak i osokoljen, ali ima i dana, kao upravo ovaj na izmaku, kada se unatoč uloženom naporu čini da nema puno koristi od truda kada s druge strane nema mnogo raspoloživosti. To je bio i ostaje križ svećenika i ispovjednika. Inače, u Bazilici je bilo veliko nacionalno hodočašće mađarskih vjernika, oko 5.000 naših sjevernih susjeda, pa ih je Papa pozdravio na njihovu jeziku. Na ručku je kod nas bio biskup Bogetić, moj zemljak iz Premanture, koji se nakon Jubileja biskupa vraća na Tajvan, gdje se nalazi kao duhovnik u jednom sjemeništu Neokatekumenskog puta. Uvijek drag i neposredan, samo šteta što uvijek dolazi kad sam u vremenskom škripcu, jer me pritišće popodnevna služba.

10. listopada
Utorak - prosječan dan. Oko šezdeset ispovijedi u pet sati dežuranja. Pretežito su bile mlađe talijanske obitelji, ponešto i sa sjevera. Imao sam i petnaestak hrvatskih ispovijedi. Bio je to dio brojnoga biskupijskog hodočašća iz Zadra (oko 600 hodočasnika), za koje je o podne na oltaru Katedre sv. Petra misu služio nadbiskup Prenđa. Bilo mi je drago čuti taj govor, koji nekako povezuje dalmatinski izgovor i istarsku melodiku. Pretežito su bili otočani iz zadarskog arhipelaga. Ostaju u Rimu nekoliko dana, uz vrlo bogat program. Nakratko sam uspio pozdraviti zadarskog nadbiskupa.