Gradić Fribourg sa svojih 32.000 stanovnika preko godine ugošćuje oko 10.000 studenata koji pohađaju fribourško sveučilište koje omogućuje studiji i na francuskom i na njemačkom jeziku. Mnogobrojni redovnici, poput cistercita i cistercitkinja, dominikanaca i dominikanki, franjevaca i klarisa kapucinki, sestara svetoga križa te i ponekih novih redova poput "Verbe de vie" pokazuju dugu katoličku povijest ovoga kraj koja je jednako i danas živa. Gregorijansko pjevanje večernje molitve na latinskom jeziku svakodnevno je prisutno, upravo kao i rad s ministrantima ili predavanja na fakultetu. Mnogi govore da je "civilizacija smrti" zavladala Zapadom, no ovdje u Fribourgu i dalje je vidljiva prisutnost kršćanske civilizacije.

- Najprije, to je moguće prema našim Konstitucijama koje predviđaju da se može birati priora i provincijala iz druge provincije, uz suglasnost dotične provincije. Tako se lani dogodilo i meni. Nisam to ni očekivao, ni u snu mi nije bilo da će mene predložiti. Završavao sam svoju doktorsku disertaciju i više sam razmišljao o obrani disertacije. I jedne večeri, dok sam pisao uvod disertacije, došao je jedan subrat k meni u sobu i rekao mi: "Ti si predložen. Hoćeš li prihvatiti?" Ostao sam zatečen. Dali su mi ipak nekoliko dana za razmišljanje. O tome je moralo odlučivati i provincijsko vijeće u Zagrebu. No ovakav izbor nije nikakvo posebno iznenađenje za ovu zajednicu, jer ona je međunarodnog karaktera. Samostan broji 24 člana. Dio je Švicarske provincije i većina braće su Švicarci. To je kuća studija i formacije. No, u samostanu ima osam nacija, jer brojne dominikanske provincije šalju svoje bogoslove nama na studij. Godinama sam ovdje u zajednici. Ovdje sam završio svoj studij i započeo doktorat. S njima sam živio, tako da ih poznajem, a i oni mene znaju.

- Dok su me subraća predlagala za priora pazila su baš na taj aspekt i na to da me služba priora ne sprječava u daljnjem znanstvenom radu i studiju. U ovom se samostanu taj vid posebice ističe. Na ovdašnjem Sveučilištu radim kao viši asistent; držim predavanja na katedri moralne teologije. Uz to sam upisao i magisteriji iz filozofije, koji se nadam ubrzo privesti kraju.

Ovdje je potpuno drugačiji način života u odnosu na to kako se živi kod nas u Hrvatskoj. Ja jesam prior samostana, ali samostanske službe su tako raspoređene da sve funkcionira. Na početku akademske godine stvaramo svoj godišnji plan i program koji je, uglavnom, okosnica našeg djelovanja. Tada također određujem i zajedničke službe u zajednici. Imam povjerenja u subraću, a svaki od njih obavlja svoju službu. Tako mi ostaje dosta slobodnog vremena i za osobni rad i za susrete s braćom. Bar jednom godišnje nastojim nasamo razgovarati sa svakim subratom, tako da se svaki brat može slobodno izraziti o tome kako on vidi život u zajednici, što bi trebalo poboljšati, te što on osobno može učiniti u tom vidu. U dogovoru sa subraćom prihvatio sam još i predavanja na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Nekoliko puta tijekom akademske godine imam blok sate iz filozofije sv. Tome Akvinskoga i za sada sve dobro funkcionira.

- Odavno to tinja. Iako mi nije nikada predavao, moj učitelj je bio pokojni o. Tomo Vereš koji je puno na tome radio. Proučavao je Tomu Akvinskoga. Pa sam ja malo po malo, gledajući njega i u kontaktu s njime, upoznavao Tomu Akvinskoga i on mi ga je približio. On je i započeo prijevod, ali ga je smrt u tome zaustavila. Još prije smrti govorio mi je o potrebi stvaranja ekipe suradnika koja bi prevodila to djelo. Ostavio mi je i oporuku da dovršim drugo prošireno izdanje Izabranog djela Tome Akvinskog koje će na jesen biti objavljeno u izdanju Nakladnog zavoda Globus u Zagrebu. U tom vidu smo i planirali početak prijevoda djela "Summae theologiae" Tome Akvinskog. Tomo Vereš je već preveo prvih 13 pitanja prvog djela Sume teologije. Zatim je i o. Augustin Pavlović nastavio prevoditi, međutim i njega je smrt u tome spriječila tako da je za sada prevedeno 50 pitanja prvoga dijela Sume. Još jedan dio prihvatio je prevoditi i Stjepan Kušar, s kojim sam ostao u kontaktu. Tako s te strane projekt jest još uvijek u nastajanju, a trajao bi pet do deset godina. Projekt bi mogao zaživjeti tako da bismo u roku od dvije do tri godine mogli imati preveden prvi dio "Summae theologiae".

- Ponekad me, kad dođem u Hrvatsku, pitaju: "Jesu li Švicarci vjernici?" Možda se takva slika stvorila u Hrvatskoj da su ovdje uglavnom nevjernici, ateisti, ili da im nije stalo do vjere. Pitaju me također: "Idu li Švicarci u crkvu?" Tako imaju dojam da su Švicarci hladnog mentaliteta. No, ja ih tako ne doživljavam. Kad ih upoznate malo izbližega, onda vidite da su stvari drugačije. Ima vjernika i ovdje! Ima ih i u "masovnom broju", samo to ovisi od župe do župe, a ovisi i o svećeniku. Prije nekoliko dana bio sam u jednoj župi gdje svaki dan imaju klanjanje pred Presvetim. Bio je radni dan, a na misi sedamdesetak osoba. Ne starijih, nego mladih parova! Može se stvarno susresti dosta uvjerenih vjernika. Jedna od razlika koje se mogu primijetiti jest ta da je ovdje liturgijski život vrlo aktivan. Od ulaza u crkvu do izlaza pazi se da liturgija bude skladna i lijepa. Dosta privlače mješoviti zborovi, polifono pjevanje i koral. I kod nas znaju dolaziti u crkvu upravo zbog tog našeg višeglasnog pjevanja. Tada i ljepota euharistije privlači ljude. Raširen je i rad po grupama koje su onda vrlo žive unutar župe. Rad s ministrantima, ljetovanja s mladima, svojevrstan duhovni turizam dosta je razvijen. Ljudi odlaze na duhovne vježbe, povlače se u osamu po samostanima i redovničkim kućama. A i hodočašća su također prisutna i privlače i mlade i stare.

- Da, u Švicarskoj je praksa da pastoralna vijeća imaju vrlo važnu, gotovo presudnu riječ. Zato se u nekim župama često osjeti da je svećenik spriječen kod planiranja pastoralnog rada. Ovlasti vijeća su se s vremenom proširile i često je upozoravano na mimoilaženja koja su se uvriježila kao praksa u Švicarskoj, a smetaju i mjesnim biskupima. Događa se da pastoralna vijeća biraju svećenika za svoju župu, prema profilu svoje župe. Ponekad se raspiše natječaj u kojem se traži svećenik na samo određeni postotak radnog vremena. Time se gubi pravo značenje svećenika u zajednici. Teško je ponekad i samim biskupima. U nekim župama teolozi laici su imenovani kao voditelji župe, jer nedostaje svećenika. Svećenik dođe s vremena na vrijeme radi misnih slavlja, jer ne stigne obići sve župe koje ima u svojem sektoru ili u pastoralnoj jedinici koje se restrukturiraju i proširuju tako da se jedan svećenik ponekad brine za više župa. Svećenik ima svoju plaću, a o drugim financijskim pitanjima odlučuje ekonomsko vijeće. Opasnost je da se svećenika doživljava više kao službenika s radnim vremenom. Postoji ipak puno više vidova u kojima svećenik obogaćuje zajednicu. Svakako treba uključivati i laike jer mogu puno obogatiti i pomoći župnicima u katehizaciji i vođenju raznih skupina. Prekrasan je primjer župnika koji je pozvao roditelje da poučavaju vjeronauk u župi. Javilo se nekoliko roditelja i održavali su nekoliko sati vjeronauka djeci, među kojima je bilo i njihove djece za sakramente. Tako da ne samo župnik, već i roditelji mogu pratiti djecu te to ima posve novo značenje za djecu koja se pripremaju za sakramente.

Kakav je odnos između teologa laika i biskupa ?

- Treba tražiti jedan skladan odnos i ne sukobljavati se. Ponekad se dogodi da teolozi laici u svojim zahtjevima uvjetuju biskupa s prijetnjom da će sami početi slaviti svetu misu. Ekstrema ima uvijek. Poznajem nekoliko ovdašnjih teologa laika, pastoralnih suradnika i suradnica koji stvarno vole Crkvu i koji je neumorno rade u župnoj zajednici. Ima žena pastoralnih suradnica koje su vrlo angažirane, tako da to stvarno može biti prekrasno. Ima s druge strane onih koji ponekad pretjeraju sa svojim zahtjevima. Ovdje se ustalio običaj da laici teolozi i pastoralni suradnici propovijedaju na misama. Treba paziti da svećenik ipak ima svoju ulogu i u tim vijećima, ne radi kontrole niti zbog prevlasti, nego radi dobra zajednice u kojoj i za koju skupa rade.

- Uglavnom se to svodi na zamjene preko ljeta i za velike svetkovine. U ovom dijelu romanske Švicarske postoji pet gradova gdje se Hrvati okupljaju na misna slavlja. Zatim u misiji u Bernu, ali odem i u druge misije kad me zovu za zamjenu. Ovdje u Fribourg dolazi franjevac dva puta mjesečno iz Lausanne; ima dosta mladih i djece tako da su roditelji tražili da im djeca imaju bar vjeronauk i pripravu za sakramente. U dogovoru s svećenikom iz Lausanne prihvatio sam to. Vidi se da se to djeci svidjelo, ne samo zbog roditelja. Volio bih s tom generacijom i nastaviti da im vrijeme nakon krizme ne bude neko udaljavanje, makar su djeca dosta povezana s crkvenom zajednicom. Nastojim se, s vremena na vrijeme, naći s njima, ponekad i u nekom drugom okruženju, a ne samo ovdje u crkvi, te razgovaramo i o drugim temama. Ljudi su me prihvatili pa se često jave kad se sretnemo u gradu. Redovito me pozivaju u svoje obitelji i drago im je kad svećenik dođe kod njih. A mladi se isto tako vole okupiti pa smo tako organizirali i nogometnu ekipu "Poskok", i idemo na turnire. Kad sam slobodan rado odem s njima. Baš se ovog ljeta ženio i golman naše ekipe pa me zvao da ih vjenčam. Ljudi vole taj kontakt sa svećenikom i zato mislim da se puno više može učiniti upravo u tom jednom osobnom kontaktu. Ja kao svećenik propovijedam u crkvi ponekad i pred 500 ljudi. Ali katkad se pitaš ima li stvarno učinka to što si rekao. Velika je masa i često se nema izravnog kontakta. A ovako, te male skupine za vjeronauk i ti osobni kontakti puno, puno više znače ljudima.