Bili su to dani kada su pobožni kršćani molili i postili. Obično su to bila tri dana u tjednu, srijeda, petak i subota, koji su nosili pokorničko obilježje. Tradicija tzv. Četiriju vremena (latinski: Quatuor tempora, odakle i naziv: Kvatre) prvotno je bila vezana uz posvećenje vremena na početku novoga godišnjeg doba. Nesigurno je podrijetlo ovoga pobožnog običaja. Kada se ova praksa pojavila u kalendaru Rimske Crkve, vjerojatno krajem 4. stoljeća, govorilo se o tri razdoblja, na početku ljeta, jeseni i zime, a vezano uz žetvu pšenice, uz trganje grožđa i uz berbu maslina. Bilo je to "pokršćanjenje" sličnih svetkovina koje su označavale pogansku godinu, premda neki pokušavaju otkriti vezu i s hebrejskim kalendarom. Papa Grgur Veliki, krajem 6. stoljeća, dodao je i četvrto razdoblje molitve i posta, da naznači početak proljeća.

Proslava Četiriju vremena obično se u Rimu obavljala posjećivanjem određenih bazilika, pa su se tako vjernici srijedom okupljali u bazilici Svete Marije Velike, petkom u bazilici Svetih dvanaest apostola, a subotom u bazilici sv. Petra. Budući da je slavljenje tih dana u pučkoj religioznosti izazvalo osjećaj svečanosti, ali uz čuvanje pokorničkoga obilježja, proširio se običaj, sve do nedavna, da se u tim vremenima obavljaju ređenja onih koji su se odlučili za svećeništvo. Srijedom bi se najavila njihova imena, petkom bi bili predstavljeni zajednici, a ređenja su se obavljala za vrijeme subotnjeg bdjenja. Ovaj običaj, nastao je u Rimu, a proširio se po cijeloj Zapadnoj Crkvi.

Nakon koncilske liturgijske reforme postupno su se izgubile značajke kvatrenih dana, ali je mjesnim crkvama ostavljena mogućnost da odaberu vlastita vremena za svoje potrebe. Ti su dani, obično svedeni samo na subotu, posvećeni duhovnoj obnovi zajednice određenim bogoslužjem, molitvama, djelima pokore i milosrđa, a sve na velike nakane Crkve i svijeta. Tako su zimske Kvatre, pred Božić, posvećene kršćanskoj dobrotvornosti (karitasu) i zahvali Bogu za primljena dobročinstva. Proljetne Kvatre, na početku Korizme, posvećene su pokori i obraćenju, u duhu tog razdoblja. Ljetne Kvatre, nakon Duhova, posvećene su molitvama za posvetu ljudskog roda i za urod zemlje, a jesenske Kvatre, sredinom rujna, posvećene su molitvi za svećenička i redovnička zvanja te za kršćansku izgradnju mladeži. Svećenici su pozvani, u nedjelje kojima počinje kvatreni tjedan, vjernike podsjetiti na spomenute nakane i potaknuti ih da se svojevoljno uključe molitvom i djelima milosrđa.