Prigodom 100. obljetnice prvoga hrvatskog molitvenika, posvećenog štovanju sv. Antuna Padovanskoga, ovo deseto, izmijenjeno i dopunjeno, izdanje Cvjetnjaka objavila je Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Novi Cvjetnjak obogaćen je brojnim novim sadržajima pučke i liturgijske pobožnosti vjernika. Iz njegova sadržaja, u nekoliko nastavaka, donosimo vam kratki životopis Sveca svega svijeta.

Iz Asiza Antun je bio poslan u zabitan samostan u Montepaolu. Nitko ga nije poznavao i nitko ga drugi nije htio primiti, a on je upravo to i htio - služiti Gospodinu u molitvi, razmatranju, pokori i poniznosti. I najradije bi bio čitava svog života pred svima skrivao čar svoje mudrosti i dobrote, da Bog i opet nije stavio ruku na skretnicu njegova života.

Jednoga je dana bio pozvan da u nedalekom Forliju propovijeda prigodom svećeničkog ređenja. Svi su ostali toliko zadivljeni njegovom učenošću i zanosom njegovih riječi da nije više mogao ostati u skrovitosti. Morao je poći putovima Italije i Francuske da svijetu objavljuje radosnu evanđeosku riječ. Heretici su se nemilo širili - Antun ih je prihvaćao svojom dobrotom i obraćao svojom učenošću i pokorom. U samoj Crkvi bilo je mnogo zla - Antun ju je obnavljao i posvećivao. Sve uz najveće žrtve: "Propovijedao je, poučavao i ispovijedao toliko da je često ostajao bez jela sve do zalaza sunca", ostavio je zapisano njegov suvremenik.

Sv. Antun utemeljitelj je školstva u franjevačkom redu. Bio je profesor na sveučilištu u Bologni, Monpellieru, Tuluzu i Padovi, i napisao je propovijedi koje su mu zaslužile naslov Evanđeoskog naučitelja sv. Crkve. Vršio je, osim toga, dužnost starješine u provinciji i kustodiji. No on je uvijek i iznad svega ostao apostol dobrote, mira, pravde i svetosti. Nikada nećemo doznati kolikoj je sirotinji pomogao, koliko progonjenih zaštitio, koliko beznadnih utješio, kolikima vratio vjeru u Boga i pouzdanje u život, i koliko je tragedija spriječio: poznat nam je slučaj kako je jednom čudesnim svjedočenjem novorođenčeta dokazao nevinost žene pred ljubomornim mužem, a drugom je zgodom čudesno ozdravio ženu koju je suprug, u naletu bijesa, na smrt izranio. Nije potrebno naglasiti da je u dotičnim obiteljima uspostavio povjerenje i ljubav.