VERITAS - br. 6/2004

>[SADRŽAJ]<

VATIKANSKA PRISJEĆANJA (17)

25. kolovoza 2000.
Blagdan sv. Ljudevita. Po običaju, ovdje se svečano slave imendani i rođendani. Subraću sam počastio zagrebačkom šljivovicom (većini se ne sviđa) i domaćim čokoladnim poslasticama (to već klizi bolje). U Bazilici je bilo puno posla, bez prekida. Imao sam i dvije hrvatske skupine, jednu iz Splita (osam njih) i drugu iz Osijeka (pet). Čini se da su neki drugi izvan mojeg turnusa tražili hrvatsku ispovijed, kako su mi rekli kolege, ali je teško biti na raspolaganju cijeli dan, pogotovo kad se slave imendani.

26. kolovoza
Imao sam zanimljiv susret pred ispovjedaonicom. Pristupila mi djevojka i na tečnom talijanskom jeziku pitala može li za svoje pravoslavne roditelje, u povodu 25. obljetnice braka, dobiti papinski blagoslov, koji je uobičajen za katolike u takvim prigodama. Bio sam zatečen, pa da dobijem na vremenu, upitao sam je kojoj pravoslavnoj Crkvi pripada. Rekla je da su iz Beograda. Nastavili smo, dakako, razgovor na hrvatskom (odnosno srpskom) i vrlo se brzo sporazumjeli. Preporučio sam joj da se najprije obrati svojem pravoslavnom episkopu u Trstu, koji je nadležan za srpske pravoslavce u Italiji i da pokuša tamo isposlovati prigodni blagoslov. Ako zapne, neka se javi pa ćemo vidjeti što se može učiniti. Razišli smo se ipak s pomalo gorkim osjećajem da sam mogao i više učiniti. Inače Beograđanka sa svojim roditeljima već desetak godina živi u Torinu i čini mi se da nema neke komplekse s obzirom na katolike i Hrvate.

27. kolovoza
Vrlo neobičan jubilejski skup u Bazilici. Uz uobičajenu nedjeljnu stisku, zbog posebnog režima kretanja, teško je bilo iz bližega sudjelovati na prigodnom slavlju upriličenom za ljude koji su doživjeli ili se bave transplantacijom organa i njihovih 5.000 rođaka i prijatelja. Mnogi su bili i u kolicima, pa je u Bazilici kretanje bilo ograničeno. Bili su i predstavnici nekatoličkih zajednica, pa je vladalo posebno osiguranje.

28. kolovoza
Sv. Augustin, imendan o. Generala. Budući da naša kuća u Vatikanu izravno spada pod upravu vrhovnog poglavara Reda franjevaca konventualaca, i mi smo osjetili tu prigodu. U ispovjedaonici je bilo jako puno posla, preko sedamdeset ispovijedi, sve uglavnom talijanske obitelji. Bilo ih je dosta sa Sicilije, srećom iz neokatekumenskih zajednica, pa na ispovijed dolaze dobro pripremljeni. Zanimljivo da u Cataniji, odakle ih je najviše došlo, ima skoro 10.000 članova ovih zajednica. Hrvatskih ispovijedi nije baš bilo osobito mnogo. Bila je jedna skupina maturantica iz Zeline, ali ih se malo ispovjedilo.

31. kolovoza
Slobodan četvrtak. Iskoristio sam vrijeme za obilazak obližnjih katoličkih knjižara, kojih ima podosta u neposrednoj blizini Bazilike sv. Petra. Tu se ugodno osjećam, uvijek izlazim s nekoliko knjiga u vrećici, ali i s praznijom novčarkom, jer lire klize jako brzo. Podvečer me s Trga sv. Petra telefonski nazvao naš sjemeništarac iz Zagreba, Ivan Penava, i poželio da se vidimo. U Rimu je kao maturant, s kolegama, pa se prisjetio i mene, što me jako obradovalo. Ostali nisu imali vremena.

1. rujna
Eto, započinje i treća trećina Velikog jubileja. Prvi petak u mjesecu rujnu, ali bez nekih osobitih gužvi, čak i nešto manje nego za drugih vikenda. Čudi me kako u Bazilici sv. Petra nema dovoljno pučkih pobožnosti, što dakako vrijedi i za prve petke. Ovdje se ne osjeća, na primjer, ugođaj svibanjskih pobožnosti, nije osobito posjećena ni korizmena pobožnost križnog puta, a rijetki su i ostali izvanliturgijski skupovi. Vjerujem da Papa nije baš oduševljen time.

2. rujna
Subota, puno posla jer je skora beatifikacija pape Ivana Dobroga privukla doista mnogo njegovih štovatelja. Neki već najavljuju da će njegov kult u Bazilici sv. Petra ubrzo konkurirati apostolskom prvaku. Grob Ivana XXIII. u kripti Bazilike svakodnevno je zatrpan svježim cvijećem, a neizvjesno je predvidjeti što će tek biti kada njegove smrtne ostatke uskoro prenesu u veliku Baziliku, gdje počivaju samo pape s odobrenim štovanjem, oni koji su beatificirani ili kanonizirani.

3. rujna
Prekidam na dva tjedna djelatnost u Vatikanu i odlazim petnaestak dana na odmor u domovinu. Doista sam se toga poželio, jer je ljeto bilo ne samo vruće, nego i jako naporno. Umjesto mene ovdje ostaju dva slovenska subrata, koji će preuzeti brigu i za hrvatski jezik. Srećom, dobro se služe našim jezikom koji su imali priliku dobro upoznati za vrijeme studija u zajedničkom sjemeništu u Zagrebu. Inače, protekli tjedan bio je po broju ispovijedi rekordan za mene: oko 350 ispovijedi, ali skoro sve na talijanskom jeziku i vrlo malo na hrvatskom i slovenskom. Vraćam se 17. rujna, kada me očekuju još tri mjeseca Velikog jubileja, ali možda i nešto manje posla i više slobodnog vremena.