|
VATIKANSKA PRISJEĆANJA (16)
Ostati
"bez riječi"
Za vrijeme Svete godine mnogi su
dali svoj osobiti prilog, ali posebni jubilejski pečat utisnuli su mladi
sredinom kolovoza Svete godine. Ne samo brojem, nego zanosom i primjerom...
LJUDEVIT MARAČIĆ
5.
kolovoza 2000.
Gospa Snježna. Velika fešta u Bazilici Svete
Marije Velike, gdje kao spomen na snijeg uvečer sa stropa bacaju latice cvijeća.
Ipak, dan je prilično oblačan, čak i tmuran, nakon dulje vremena, ali nije
osjetljivije zahladilo. U Bazilici sv. Petra zapažena je skupina hodočasnika
biciklista iz Cremone, koji su nakon šest dana vožnje do-vozili u Vatikan na
jubilejski oprost. Mnogi su bili i na ispovijedi. Ujutro je neki župnik iz Marka
doveo skupinu svojih vjernika, s njima se pripremio, prvi ispovjedio i potom
služio misu za svoje hodočasnike.
7. kolovoza
Ponedjeljak, ali vrlo naporan dan. Dopodne su bile
gužve, posebno zbog skupina skauta i dobrovoljaca Velikog jubileja, koji se
posebno okupljaju i pripremaju sada uoči Jubileja mladih. Bilo je i manjih
simpatičnih grupica, kao što je skupina od dvadesetak hodočasnika iz Torina,
koji su pješice četrdeset dana hodočastili do Rima, da bi ovdje obavili svoje
jubilejske pobožnosti. Mnogi su se ispovjedili. Ili pak, opet jedna skupina
biciklista, ovaj put iz Ivreje, koji su sedam dana putovali biciklima na Jubilej
u Rim.
8.
kolovoza
Utorak. Popodne je u Bazilici odjekivala pjesma i
molitva pripadnika tradicije. Članovi "Bratstva Pija X.", Lefevreovih
pristalica, zatraživši diskretno dozvolu da kod groba sv. Petra obave jubilejske
pobožnosti, u vrlo velikom broju, gotovo su okupirali veliku crkvu. Bilo je
mnogo svećenika odjevenih u strogo crne reverende staroga kroja, bilo je i
redovnica, okupljenih s pukom oko nekoliko svojih biskupa. Njihov molitveni
susret, uz mnogo simpatizera i znatiželjnika, trajao je sat i pol. Sve je bilo
na latinskom jeziku. Ipak, ostao je mučan dojam da se radi o braći koja
tvrdoglavo srljaju u raskol. Vatikanski policajci i čuvari reda poštivali su ovu
skupinu, jer nije izazivala, premda je osjetno prekoračila neka ograničenja
iznesena u pismenoj dozvoli.
9. kolovoza
Srijeda. U popodnevnom dijelu dežurstva imao sam i
skupinu mladih iz Splita. Njih skoro dvadesetoro došlo je pješice iz Splita,
preko Rijeke i Trsta, do Rima. Prešli su put u tridesetak dana. Dečki su
prepješačili cijeli put, a djevojke su im se pridružile u Perugi, odakle su
zajedno pješice hodočastili do Rima. Dakle, bilo je i naših hodo-časnika.
16. kolovoza
Srijeda, dan bez generalne audijencije, jer su tri
dana u cijelosti posvećena Jubileju mladih. Oni dolaze u skupinama u Baziliku
sv. Petra, pa je uveden poseban režim kretanja, strogo ograđenim prostorom, te
smo tako mi u našoj zoni ispovijedanja ostali odsječeni, gotovo bez posla. Mladi
su se uglavnom već ispovjedili na tri stotine mjesta u Circo Massimo, gdje se
izmjenjuje, kako kažu, oko dvije tisuće svećenika. No, kad se u Bazilici
primijetilo da je gotovo nemoguće doći do ispovjedaonica, promijenili su režim
kretanja, pa su nastale velike gužve pred našim ispovjedaonicama.
17. kolovoza
Četvrtak, trebao bi biti slobodan dan, ali zbog
izuzetne situacije, svi smo zauzeli svoja "radna mjesta". Nakratko sam se
pozdravio sa skupinom mladih iz Zagreba, s kapelanom zagrebačke župe sv. Antuna,
o. Tomislavom, ali je doista bila stiska te sam samo nekoliko njih uspio vidjeti
i dogovoriti se da ćemo u subotu zajedno posjetiti vatikanske vrtove. Zaista,
nazočnost mladih premašuje sva očekivanja, pa su zbog velikog broja morali uz
Sveta vrata otvoriti još jedan ulaz, a mladima je ostavljeno svega petnaestak
minuta da obave pobožnosti i zadovolje svoju znatiželju. A mnogi su toliko
sanjali i priželjkivali taj susret. No, imat će priliku to ostvariti uskoro na
otvorenom, zajedno s Papom. Popodne sam u slobodno vrijeme posjetio Trg sv.
Petra i promatrao nebrojene povorke mladih, koje su se sa svih strana slijevale
u jednu rijeku, ulazeći strpljivo u Baziliku. Takvo nešto još nisam vidio.
Toliko zastava da ih je bilo nemoguće sve prepoznati, a bilo je i hrvatskih
trobojnica. Vatikanski vatrogasci velikim šmrkovima rashlađuju oznojene
hodočasnike, koji se ne otimaju ugodnom osvježenju iz zraka.
18. kolovoza
I dalje traje prava opsada Bazilike sv. Petra.
Zbog velike navale i dalje mlade propuštaju kroz dvoja otvora, jer Sveta vrata
nisu mogla prihvatiti toliko mnoštvo. Već sada broj mladih hodočasnika premašuje
predviđenu brojku od milijun hodočasnika. A divno ih je gledati po Bazilici,
kako osvajaju i zauzimaju svaki slobodni kutak, naprave mali krug, pa se zajedno
mole ili čitaju Bibliju. Mislim da je velika većina zaista došla istinski
motivirana na Veliki jubilej. Predvečer je njihov broj oko Bazilike naglo opao
jer je oko Koloseuma predviđen veliki Križni put, kao sastavni dio Jubileja, pa
su mladi hodočasnici pozvani da sudjeluju, te je zbog toga Bazilika i poprimila
"uobičajeni" izgled nakon trodnevne opsade, kada je, procjenjuju, dnevno ulazilo
više od 300.000 mladih hodočasnika.
19. kolovoza
Subota. Dopodne se još dosta mladih vrtjelo po
Bazilici. Neki su još tražili ispovijed, ali se primjećuje da se središte
njihova okupljanja pomiče prema rimskom predgrađu Tor Vergati, gdje se noću
očekuje oko dva milijuna mladih na bdjenju s Papom. Ne znam samo kako podnose tu
vrućinu i žegu, u dosta lošim higijenskim uvjetima. Kod ispovijedi se osjeća
vonj znoja, očito je da su umorni, ali to ni najmanje ne smeta, jer ovakav znoj
potvrda je pokore koja se dragovoljno prihvaća.
20. kolovoza
Nedjelja. Preko televizije sam pratio i noćno
bdjenje i dio jutarnje mise u Tor Vergati. Ostajem bez riječi. Zaista, svaka je
riječ suvišna i nesposobna izraziti ono što čovjek u sebi sada osjeća.
(Nastavlja
se.)
|