VERITAS - br. 5/2004

>[SADRŽAJ]<

USPOMENE

VATIKANSKA PRISJEĆANJA (16)

Ostati "bez riječi"

Za vrijeme Svete godine mnogi su dali svoj osobiti prilog, ali posebni jubilejski pečat utisnuli su mladi sredinom kolovoza Svete godine. Ne samo brojem, nego zanosom i primjerom...


LJUDEVIT MARAČIĆ

5. kolovoza 2000.
Gospa Snježna. Velika fešta u Bazilici Svete Marije Velike, gdje kao spomen na snijeg uvečer sa stropa bacaju latice cvijeća. Ipak, dan je prilično oblačan, čak i tmuran, nakon dulje vremena, ali nije osjetljivije zahladilo. U Bazilici sv. Petra zapažena je skupina hodočasnika biciklista iz Cremone, koji su nakon šest dana vožnje do-vozili u Vatikan na jubilejski oprost. Mnogi su bili i na ispovijedi. Ujutro je neki župnik iz Marka doveo skupinu svojih vjernika, s njima se pripremio, prvi ispovjedio i potom služio misu za svoje hodočasnike.

7. kolovoza
Ponedjeljak, ali vrlo naporan dan. Dopodne su bile gužve, posebno zbog skupina skauta i dobrovoljaca Velikog jubileja, koji se posebno okupljaju i pripremaju sada uoči Jubileja mladih. Bilo je i manjih simpatičnih grupica, kao što je skupina od dvadesetak hodočasnika iz Torina, koji su pješice četrdeset dana hodočastili do Rima, da bi ovdje obavili svoje jubilejske pobožnosti. Mnogi su se ispovjedili. Ili pak, opet jedna skupina biciklista, ovaj put iz Ivreje, koji su sedam dana putovali biciklima na Jubilej u Rim.

8. kolovoza
Utorak. Popodne je u Bazilici odjekivala pjesma i molitva pripadnika tradicije. Članovi "Bratstva Pija X.", Lefevreovih pristalica, zatraživši diskretno dozvolu da kod groba sv. Petra obave jubilejske pobožnosti, u vrlo velikom broju, gotovo su okupirali veliku crkvu. Bilo je mnogo svećenika odjevenih u strogo crne reverende staroga kroja, bilo je i redovnica, okupljenih s pukom oko nekoliko svojih biskupa. Njihov molitveni susret, uz mnogo simpatizera i znatiželjnika, trajao je sat i pol. Sve je bilo na latinskom jeziku. Ipak, ostao je mučan dojam da se radi o braći koja tvrdoglavo srljaju u raskol. Vatikanski policajci i čuvari reda poštivali su ovu skupinu, jer nije izazivala, premda je osjetno prekoračila neka ograničenja iznesena u pismenoj dozvoli.

9. kolovoza
Srijeda. U popodnevnom dijelu dežurstva imao sam i skupinu mladih iz Splita. Njih skoro dvadesetoro došlo je pješice iz Splita, preko Rijeke i Trsta, do Rima. Prešli su put u tridesetak dana. Dečki su prepješačili cijeli put, a djevojke su im se pridružile u Perugi, odakle su zajedno pješice hodočastili do Rima. Dakle, bilo je i naših hodo-časnika.

16. kolovoza
Srijeda, dan bez generalne audijencije, jer su tri dana u cijelosti posvećena Jubileju mladih. Oni dolaze u skupinama u Baziliku sv. Petra, pa je uveden poseban režim kretanja, strogo ograđenim prostorom, te smo tako mi u našoj zoni ispovijedanja ostali odsječeni, gotovo bez posla. Mladi su se uglavnom već ispovjedili na tri stotine mjesta u Circo Massimo, gdje se izmjenjuje, kako kažu, oko dvije tisuće svećenika. No, kad se u Bazilici primijetilo da je gotovo nemoguće doći do ispovjedaonica, promijenili su režim kretanja, pa su nastale velike gužve pred našim ispovjedaonicama.

17. kolovoza
Četvrtak, trebao bi biti slobodan dan, ali zbog izuzetne situacije, svi smo zauzeli svoja "radna mjesta". Nakratko sam se pozdravio sa skupinom mladih iz Zagreba, s kapelanom zagrebačke župe sv. Antuna, o. Tomislavom, ali je doista bila stiska te sam samo nekoliko njih uspio vidjeti i dogovoriti se da ćemo u subotu zajedno posjetiti vatikanske vrtove. Zaista, nazočnost mladih premašuje sva očekivanja, pa su zbog velikog broja morali uz Sveta vrata otvoriti još jedan ulaz, a mladima je ostavljeno svega petnaestak minuta da obave pobožnosti i zadovolje svoju znatiželju. A mnogi su toliko sanjali i priželjkivali taj susret. No, imat će priliku to ostvariti uskoro na otvorenom, zajedno s Papom. Popodne sam u slobodno vrijeme posjetio Trg sv. Petra i promatrao nebrojene povorke mladih, koje su se sa svih strana slijevale u jednu rijeku, ulazeći strpljivo u Baziliku. Takvo nešto još nisam vidio. Toliko zastava da ih je bilo nemoguće sve prepoznati, a bilo je i hrvatskih trobojnica. Vatikanski vatrogasci velikim šmrkovima rashlađuju oznojene hodočasnike, koji se ne otimaju ugodnom osvježenju iz zraka.

18. kolovoza
I dalje traje prava opsada Bazilike sv. Petra. Zbog velike navale i dalje mlade propuštaju kroz dvoja otvora, jer Sveta vrata nisu mogla prihvatiti toliko mnoštvo. Već sada broj mladih hodočasnika premašuje predviđenu brojku od milijun hodočasnika. A divno ih je gledati po Bazilici, kako osvajaju i zauzimaju svaki slobodni kutak, naprave mali krug, pa se zajedno mole ili čitaju Bibliju. Mislim da je velika većina zaista došla istinski motivirana na Veliki jubilej. Predvečer je njihov broj oko Bazilike naglo opao jer je oko Koloseuma predviđen veliki Križni put, kao sastavni dio Jubileja, pa su mladi hodočasnici pozvani da sudjeluju, te je zbog toga Bazilika i poprimila "uobičajeni" izgled nakon trodnevne opsade, kada je, procjenjuju, dnevno ulazilo više od 300.000 mladih hodočasnika.

19. kolovoza
Subota. Dopodne se još dosta mladih vrtjelo po Bazilici. Neki su još tražili ispovijed, ali se primjećuje da se središte njihova okupljanja pomiče prema rimskom predgrađu Tor Vergati, gdje se noću očekuje oko dva milijuna mladih na bdjenju s Papom. Ne znam samo kako podnose tu vrućinu i žegu, u dosta lošim higijenskim uvjetima. Kod ispovijedi se osjeća vonj znoja, očito je da su umorni, ali to ni najmanje ne smeta, jer ovakav znoj potvrda je pokore koja se dragovoljno prihvaća.

20. kolovoza
Nedjelja. Preko televizije sam pratio i noćno bdjenje i dio jutarnje mise u Tor Vergati. Ostajem bez riječi. Zaista, svaka je riječ suvišna i nesposobna izraziti ono što čovjek u sebi sada osjeća.

(Nastavlja se.)

>[SADRŽAJ]<