Medaljica je nabožni predmet, obično ovalnog oblika, s naglašenim simboličnim značenjem, koji pobožni vjernici nose ili čuvaju kao oblik osobite pobožnosti.

Hodočasnici u sveta mjesta prvi su počeli nabavljati posebne spomen-predmete kojima su kasnije mogli dokazati svoju nazočnost na posjećenim mjestima, posebno na grobovima i crkvama mučenika i ostalih svetaca, u prvom redu Majke Božje. Nisu to bili još nabožni predmeti koji su pobuđivali na štovanje.

Medaljice s izrazitom religioznom namjenom počele su se širiti tijekom 15. stoljeća. U povodu održavanja jubilejskih svetih godina u Rimu su se počele kovati komemorativne medalje, pa je tako poznato da je za svete 1475. godine bila u opticaju posebna medaljica koja je hodočasnika podsjećala na taj događaj. Te su se medaljice obično blagoslivljale i uskoro su se povezale s posebnim oprostima. Iz te se prakse kod katolika razvio običaj nošenja prigodnih medaljica s likom svetaca, ponajčešće Majke Božje. Uskoro se kod nekih bratovština počeo širiti običaj zamjenjivanja škapulara prikladnijom medaljicom, koja se lakše mogla objesiti o vrat ili čuvati na drugome mjestu.

Najpopularnija medaljica, koju obično prati naziv "čudotvorna", vuče podrijetlo iz prve polovice 18. stoljeća. Njezin nastanak vezan je uz sv. Katarinu Laboure, kojoj se u Parizu 27. studenoga 1830. ukazala Majka Božja i uputila je da izradi i širi medaljicu s likom Bezgrešne Djevice, uz obećanje da će svatko tko bude nosio tu medaljicu dobiti velike milosti. Sestre milosrdnice sv. Vinka, kojoj je pripadala ova svetica, počele su nositi ovaj znak na svojim krunicama, a širenje ove medaljice potaknulo je i neobično obraćenje Židova Alfonsa Ratisbonnea, koje joj je potvrdilo nadimak "čudotvorne medaljice". Mnoge katoličke udruge prihvatile su tu medaljicu, među ostalima i pokret "Vojske Bezgrešne" sv. Maksimilijana Kolbea, koji od članova traži nošenje ove medaljice i svakodnevno moljenje teksta koji na njoj okružuje Gospin lik: "O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo."