Gotovo svakodnevno se susrećemo s različitim vrstama izvješća, analiza i procjena stanja u kojemu se nalaze naša djeca, mladi i obitelji. Otvaraju se savjetovališta, objavljuju se brojevi telefona, vode se kampanje protiv nasilja u obitelji, protiv svih oblika ovisnosti i najavljuju se različiti projekti pomoći višečlanim obiteljima. Psiholozi, socijalni radnici i druge stručne osobe mladim obiteljima, djeci i mladeži nude svoju pomoć, poučavaju ih kako ostvariti ispravnu međusobnu komunikaciju i svojim savjetima ih usmjeravaju prema društvenim vrijednostima.

I Crkva, sa svoje strane, mladim ljudima je osobito bliza. Bar se takav dojam može steći iz različitih izjava, propovijedi, govora i susreta koji se organiziraju upravo za ovu dobnu skupinu. Biskupi ih ohrabruju i potiču na veću odlučnost u životnim opredjeljenjima, na svjedočko življenje vlastite vjere u skladu s Evanđeljem. Pozivaju ih da svoje želje i traženja ostvaruju u čvrstoj povezanosti s Kristom, koji ih na poseban način voli i želi ih usrećiti svojom ljubavlju i blizinom.

Ali sve to izgleda da nije dovoljno mladima koji kao da uvijek traže još nešto. Traže odgovore na svoja brojna pitanja - i to sad i ovdje. Žele konkretnu pomoć i da društvo i Crkva ne budu samo deklarativno na njihovoj strani. Traže ostvarenje svojih želja u ljubavi i braku, a u isti mah se boje velike odgovornosti. Strah ih je hoće li uspjeti naći zaposlenje, hoće li moći kupiti stan ili kuću i hoće li uspjeti pravilno odgajati vlastitu djecu u društvu koje je u praksi gotovo neprijateljski raspoloženo prema njihovim opravdanim traženjima. Puno je planova i projekata, na društvenom, crkvenom ili na njihovom osobnom planu, a uvijek je premalo sredstava za ostvarenje svih tih projekata i planova. Obeshrabruje ih težak podstanarski život njihovih kolegica i kolega koji su već uplovili u bračne vode, a onda je netko od njih odjednom ostao bez posla i u dugovima i kreditima do grla. Ni malo ih ne potiče na rađanje vlastite djece pojava da brojne rodilje samo tako gube radno mjesto, čim moraju čuvati trudnoću ili kad se žele više vremena posvetiti svojim malenima. Osjećaju se bespomoćno i nezaštićeno pa zato mnogi mladi svoje godine mladenaštva produžuju do u nedogled studijem ili bavljenjem onim što ih veseli, ali nije izvor sigurnosti za budući zajednički život s osobom koju vole.