Kristovo uskrsnuće je događaj neposrednoga Božjeg zahvata u kojemu Isusovo mrtvo tijelo biva ponovno sjedinjeno s Njime, ali preobraženo, nematerijalno, suobličeno Duhu i nepodložno patnji. Kristovo uskrsnuće jedno je od najljepših Božjih djela za čovječanstvo i jedna je od najvećih tajna za čovjeka. To je spasenjski događaj u kome Bog objavljuje svoju vjernost i pravednost, jer On je "Vjerni i Istiniti" (Otk 19, 11), te označava početak novog eona u povijesti. Uskrsnuće je i povijesni i eshatološki događaj.

Kristov križ i Njegova smrt na križu, ljudski gledano, predstavljali su neuspjeh, poniženje i poraz. A bili su u stvari djelo Božje svemoći i nenadmašiva objava Njegove neizrecive ljubavi. Križ je preduvjet za novi život koji je dar od Boga. Taj novi život najavljuje upravo Kristovo uskrsnuće. Ono je događaj za cijelu vječnost, događaj vječno otvoren za budućnost. Svojim križem i uskrsnućem Krist je spasenje svijeta - prošloga, sadašnjega i budućega. Isus je "predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja" (Rim 4, 25). Novi i vječni savez Boga s čovjekom događa se isključivo po Kristovoj Pashi. Bog se definitivno objavio po Kristu i u Kristu. A istina o Bogu i čovjeku trajno je obećana svijetu po Crkvi i u Crkvi. Kristova trajna nazočnost zbiva se u navještaju vjere, a napose u sakramentima Crkve i u liturgiji.

Krist je Život što zauvijek pobijedi Smrt. Zato i kaže: "Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti i Podzemlja." (Otk 1, 17-18) Isusovo uskrsnuće je događaj kome nema ravna. Događaj nad događajima. Uskrsnuće se nije dogodilo ni u jednoj drugoj religiji.

Isusova ukazanja i svjedočanstva Njegovih prvih učenika, u prvom redu apostola, jesu ono što je mjerodavno. Ukazanja nas uvijek iznova fasciniraju. Na primjer sv. Luka govori o tome kako su se dvojica, koji bijahu na putu u Emaus, vratili u Jeruzalem, nakon što su putem susreli Uskrsloga. Okupljenoj jedanaestorici su ispripovjedili kako su uskrslog Isusa sreli na putu i kako su ga prepoznali tek u lomljenju kruha. Sv. Luka nastavlja izvještaj i kaže kako je Isus, dok su oni o tome razgovarali, stao posred njih, te im rekao: "Mir vama!" Riječima koje je govorio prilikom tog ukazanja pokazuje što je za učenike bilo važno shvatiti, a to je da je Uskrsli identičan Isusu iz Nazareta, i da se upravo u Njemu skrivao Sin Božji.

A sv. Ivan, dok opisuje Isusovo ukazanje apostolima, i u Tominoj nazočnosti, jasno ističe nekoliko činjenica. Apostoli su se okupili opet zajedno, nakon osam dana. Dakle opet u nedjelju. Možda su se sastali i u koji drugi dan u tjednu, ali Isus im se ponovno ukazuje baš u nedjelju. Ovdje je naglašena nedjelja kao dan Gospodnji, i u nedjelju se okupljaju oni koji vjeruju u Isusa i u njega se uzdaju. Važno je okupljati se u zajednici u Isusovo ime. Toma nije bio nazočan kad se Isus prvi puta ukazao apostolima, i tako nije doživio jedan milosni susret s Kristom, i zato nije mogao povjerovati kad su mu drugi apostoli govorili: "Vidjeli smo Gospodina!" (Iv 20, 25) Ivan zatim naglašava kako je Isus i ovog puta došao dok su vrata bila zatvorena, jer Njegovo uskrslo tijelo ne pripada trodimenzionalnom svijetu. Međutim, ne radi se ni o pojavi bilokacije ni o prividnom tijelu, kao što neki misle, jer Isus kaže Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." (Iv 20,27)

Dvojici na putu u Emaus pokazao se u drugom obličju, a opet drugačije jednog dana Pavlu, odnosno Savlu, pred Damaskom. Različitošću tih ukazanja Isus objavljuje svoju božansku narav. Ali ono što je za nas vjernike još puno važnije, jest naš osobni susret s Kristom. Za nas koji smo sigurni u Njegovu nazočnost u euharistiji, najvažniji susret s Uskrslim jest - zajedničko lomljenje i blagovanje kruha.