VERITAS - br. 4/2004

>[SADRŽAJ]<

VATIKANSKA PRISJEĆANJA (15)

19. lipnja 2000.
Ponedjeljak. Vrijeme prekrasno, jer se negdje ispadala kiša i pročistio se zrak, kojega u Rimu ljeti ima sve manje. Naporan dan u ispovjedaonici, vjerojatno i zbog Međunarodnoga euharistijskog kongresa, koji je u Rimu upravo i otvoren u povodu Svete godine. Euharistiji obično prethodi ispovijed. A možda je navala i zbog ljetnih praznika koji su počeli ovoga tjedna. O podne sam bio u Hrvatskom veleposlanstvu pri Svetoj Stolici, koje se nalazi vrlo blizu Trga sv. Petra, zapravo najbliže što se može zamisliti. Pozvani smo radi informacija o skorim posjetima predsjednika Mesića Vatikanu.

20. lipnja
Utorak, po sebi nenaporan dan. Dopodne je bilo dvadesetak ispovijedi, a popodne još manje, ali je pri kraju, kad sam se već spremao zatvoriti ispovjedaonicu, navalila skupina hodočasnika iz Hercegovine, ponajvećma iz Međugorja i okolice, te sam ostao prilično vremena dulje od predviđenoga. Bilo ih je preko dvadesetoro na ispovijedi. Drago mi je čuti hrvatsku riječ u dalekom svijetu.

21. lipnja
Sv. Alojzije, u kolegiju nekoliko imendana. Amerikanac Nevin (kakvo li je to ime?), slavi imendan, a pridružuju mu se i Brazilac, zapravo Talijan, Luigi Favaron, bivši provincijal, sada nekoliko mjeseci s nama na ispomaganju za Svetu godinu. Inače, valja primijetiti da se relativno puno Latino-Amerikanaca odazvalo i došlo pomoći tijekom Velikog jubileja, a iz Europe, osim Poljaka, gotovo da nema glasa.

25. lipnja
Nedjelja. U tri sata tridesetak ispovijedi. Bilo je skupina iz Kalabrije, ali i obitelji sa sjevera. Zanimljivo je malko analizirati profil osoba koje pristupaju. Većinom su to priprosti ljudi, ali ima i visokokvalificiranih, posebno liječnika i odvjetnika. Imao sam i časnike, karabinjere, policajke, novinare, industrijalce i političare. Općenito, sjevernjaci su dublje religiozni, dok su južnjaci površniji, ali jako emotivno vezani uz Crkvu. Obitelji su im brojnije, ali možda imaju slabije izoštren osjećaj za grijehe.

26. lipnja
Prošla je polovica Svete godine, kojoj se radujem, ali i priželjkujem svršetak. Dosta je naporno, svaki dan. U kolegiju imamo dosta promjena, jer neki odlaze na odmor, a dolaze zamjenici. Imamo i jednoga simpatičnog Amerikanca, zove se p. Francis Sullivan, ima 85 godina. U šali govorimo da je došao u Vatikan ostaviti kosti. Ovdje će biti do kraja Velikog jubileja. Zgodan starčić, šteta što govori samo engleski. Dobro će ipak doći, jer u ispovjedaonicama, osim talijanskog jezika, najviše traže engleski pa španjolski.

29. lipnja
Petrovo, u Vatikanu zapovjedni blagdan. Na ručku sam bio kod Svetog Jeronima, gdje je novoimenovani splitsko-makarski nadbiskup-metropolit, mons. Marin Barišić, pozvao rimske svećenike pred svečanost primanja palija, iste večeri na Trgu sv. Petra. Bilo je zgodno i ugodno društvance, svega dvadesetak svećenika, jer su mnogi već na odmoru, a od laika je jedino bio osobni prijatelj novoga nadbiskupa, veleposlanik Davorin Rudolf. Za vrijeme ručka bila je oluja s grmljavinom, ali je sve brzo prošlo, pa sam se nesmetano vratio pješice u Vatikan. No, kod večernje svečanosti na Trgu, opet se prolomilo nebo i mnogi su, posve pokisli, pratili svečanost do kraja.

30. lipnja
Petak, blagdan Srca Isusova. Nešto pojačan posjet ispovjedaonicama. Pravi doživljaj internacionalnosti naše Crkve. Imao sam i pet-šest hrvatskih ispovijedi, ali druge su nosile miris međunarodnoga. Bilo je penitenata iz Afrike, Brazila, Engleske, Austrije... U kolegiju kao gosta imamo Nizozemca p. Pashazija, kojega pamtim kao vojnog kapelana "Plavih kaciga" u zračnoj luci Pleso u Zagrebu, početkom rata 1991. godine. Puno je materijalne pomoći prikupio za naše izbjeglice i prognanike u Domu sv. Antuna.

2. srpnja
Nedjelja, uobičajeno mnogo posla. Sve samo Talijani. Tijekom tri sata dopodne, četrdesetak ispovijedi, nijedne na hrvatskom jeziku. Zato je protekli tjedan bio rekordan u pristupu naših ljudi: u sedam dana skoro tridesetak njih, pretežito hodočasnika iz Zagreba, ali i iz Splita i Stubičkih Toplica. Ljudi su doista ganuti susretom s Bazilikom sv. Petra, a kad još nađu ispovjednika za hrvatski jezik, zaista malo tko krije svoju radost. A priznajem da je i meni jako drago čuti domaću riječ.

3. srpnja
Ponedjeljak, ne baš mnogo posla, posebice popodne. Možda i zbog silne vrućine. Čini se da je danas bio dosad najtopliji dan u Rimu. Još sutra i onda odlazim na trotjedni odmor, a posebno me raduje što neću biti ovdje tih skorih dana, kad se održava veliki svjetski susret homoseksualaca, prava lakrdija i uvreda Velikom jubileju. Izabrali su baš Rim za vrijeme Svete godine. No, kako je ironično primijetio Andreotti, bilo je u povijesti mnogo lakrdija na račun Crkve, ali njih brzo zaboravljamo, a Crkva uvijek stoji i napreduje. Pomalo trijumfalistički, ali i realan govor, zar ne?