Ovih preduskrsnih dana i tjedana u našoj javnosti naveliko se raspravlja o najnovijem filmu Mela Gibsona, Muka Kristova (Pasija). Film, na do sada najjasniji način, prikazuje posljednje sate Kristova života, njegovu smrt i uskrsnuće. Iako je u njemu puno nasilja i krvi, film zaslužuje svaku pohvalu i preporuku za gledanje, jer iz njega jasno izvire poruka Kristove ljubavi prema čovjeku, pa i prema neprijateljima. Isus svojim dragovoljnim trpljenjem za spas čovječanstva, sve poziva da ga nasljeduju u toj ljubavi koja ne poznaje granice. Njegova, za neupućene uzaludna i besmislena, patnja i smrt, izraz su ne samo Božje solidarnosti sa svakim čovjekom koji trpi, nego i izvor snage i poziv čovjeku da svoj križ nosi skupa s Gospodinom. Naše patnje u njemu nalaze svoj puni smisao. Vode nas do shvaćanja da je trpljenje pravednika siguran put u vječnost, u susret s uskrslim Gospodinom. Isus svojom smrću pobjeđuje i samu smrt, a svojim uskrsnućem otvara nam vrata neba.

Uoči Blagovijesti navršila se godišnjica smrti našeg svećenika fra Vjekoslava Mičude, okrutno ubijenog u samostanu u Vinkovcima. Nekoliko dana nakon fra Vjekine godišnjice smrti završeno je i suđenje njegovu ubojici. Dobio je 28 godina zatvora.

Kad razmišljamo o ovoj okrutnoj smrti i o iznenadnom kraju života mnogih ljudi, vjerojatno svim vjernicima pred oči iskrsne pitanje: Zašto, Gospodine? Zbog čega dopuštaš da tako stradavaju i nevini ljudi? A Otac kao da samo pokazuje prstom na Raspetoga. Preko Svetoga pisma govori nam da on ni svoga Sina nije poštedio, prije svega da bi nam vratio izgubljeno Božje sinovstvo i da bi nam po njemu dao život vječni. Nitko nikada nije pokazao veću ljubav prema čovjeku od Sina čovječjega - Isusa Krista. Dragovoljno se predao u smrt, da bi nas obdario životom vječnim.

Temelj Božjeg postupanja s nama je ljubav. Kada nam se čini da nas Bog udara i kažnjava, govori nam da nas tako odgaja za dobro - prije svega za ono vječno.

Već sam spomenuo jedno suđenje i presudu onome koji je na okrutan način usmrtio nevina čovjeka. Iako je presuda pravedna, te premda je kazna stroga i dugotrajna, ona ne može udovoljiti ljudskoj težnji za vječnom pravdom - onom koja je čovjeku nedokučiva. Tu pravdu može izvršiti samo Bog. A taj Bog govori nam i primjerom pokazuje da je ljubav jedini način na koji se može pobijediti mržnja, zlo i grijeh. Nikakva osveta nikada nikoga nije učinila sretnim. Samo opraštanje i pomirenje čovjeku donose mir u dušu i vraćaju mu životni smisao ovdje na zemlji, a vječno blaženstvo na nebu.

Nedužni Isus pokazuje nam da sud i svoju vječnu obranu prepustimo Gospodinu. Bog nas poučava da cilj našega ovozemnog putovanja nije grobna jama, nego nebesko kraljevstvo. A u njega se ulazi opraštanjem i ljubavlju - pa i prema neprijateljima i prema onima koji nas ubijaju.