Na mlade se više ne može utjecati odozgor, ne može im se više ništa nametati! - jedan je od zaključaka nedavne TV-tribine. Dobro jutro - svima onima koji su se upravo probudili iz dubokog sna i do tog zaključka tek sada došli. Naime, mladima se nikada, a ne samo sada, nije moglo nametanjem nešto "usaditi". I ne samo mladima; na napad nametanjem svaki čovjek automatski reagira - odmicanjem.

Nekako mi se čini da većina onih koji s mladima žele raditi, ili ih je rad s mladima "zapao" po dužnosti, potpuno zaboravljaju da su i sami nekad bili mladi. I kako su oni reagirali na određene stvari i pojave. Mladost je doba u kojem se uči, no, ako bolje razmislimo, i cijeli život je doba u kojem uvijek nešto novo učimo - bez obzira koliko godina imali. Iako, s određenim brojem godina i nekom diplomom, magisterijem, a posebice doktoratom, u džepu, često mislimo da ništa više ne trebamo učiti.

Ljudi s takvim stavom pišu i analiziraju, organiziraju velike skupove i sastavljaju obećavajuće programe. No, sve je to uzalud. Jer, ako ne dolazi iz srca i na temelju pravog shvaćanja težnji mlade osobe koju pred sobom trebaju imati - sve to kroz neko vrijeme "ode u vjetar", a mladima se onda ogorčeno prišivaju karakteristike onih koji "više ništa ne slušaju i ne zanimaju se ni za kakve pozitivne, moralne, kršćanske vrijednosti".

Gotovo svi prolaze određeno razdoblje u kojem postoji izrazito zanimanje samo za nekoliko stvari - provod, druženje, zaljubljivanje, druženje, pa provod… No, i u tom naizgled "interesno ograničenom" razdoblju itekako postoji zanimanje i za drugo. Kako pridobiti mlade, zainteresirati ih? Jednostavno.

Činiti radosno i sa srcem što god činili. Vjerovati u ono što se čini. I vjerovati u one kojima se obraćamo, smatrati ih vrijednim osobama, sebi ravnima, a ne "praznom pločom" koju tek treba ispisati. Sve vrijednosti koje se mladima nude, postoje već u njihovu srcu, ako su u obitelji nešto od toga primili. Samo ih treba potaknuti da iziđu na vidjelo. Jer, u današnje doba medijskog diktata vrlina je - imati što manje vrlina. Oni koji misle drukčije često su ismijavani i izolirani u društvu. Ako se nešto treba ukazati mladima - to je da se ne srame svojih ideala i svoga mišljenja i onda kada se ono razlikuje od svih ostalih. Posebice onda. Da, biti drukčiji nego što to trend nameće nije ništa sramotno, nego naprotiv - nešto što će ih učiniti ponosnima i posebnima. I, naravno, pokazati primjerom kako to izgleda.

Ako su mladi toliko nepopravljiv slučaj, zašto je Papa toliko oduševljen njima? Jeste li ikada u njegovim riječima i gestama primijetili ono što od mnogih čujemo: "mladi su danas nezainteresirani, mladi su zapali u potpuno beznađe, drogiraju se, opijaju, nasilni su…"? Naprotiv! Papa o mladima i mladima govori s mnogo optimizma i vjere - koja ih potiče: Mladi europskoga kontinenta žeđaju Krista, jer traže istinu i sreću i jer su sposobni za velike stvari. I dalje: "Vama, mladi, pripada budućnost svijeta i Crkve, Krist očekuje mlade jednako kao što je očekivao i mladića koji ga je upitao: 'Koje mi je dobro činiti da imam život vječni?'. Gospodinov odgovor: 'Ako hoćeš u život ući, opslužuj zapovijedi' tiče se svakoga pojedinog od vas. Prihvaćajući zapovijedi Isusa Krista i vjerno idući za njim iskusit ćete radost vlastitu onima koji dopuštaju da ih zahvati Božja ljubav i koji postaju njezini revni i nesebični svjedoci!" (Poruka hrvatskoj katoličkoj mladeži na njezinu susretu u Splitu 1996.)

U svijetu crnih vijesti - čini se da smo svi postali skloni crnilu, odnosno pesimističnom gledanju na stvari. A znamo staru mudrost - da su ljudi koji čine velika djela - optimisti.

Od nas kršćana, katolika, očekuje se da budemo sveti. Je li u današnje doba moguće biti svet? Obraćajući se u prvoj godini novoga tisućljeća mladima Papa na to odgovara: "Ako bi se moralo računati samo na ljudske snage, taj bi pothvat s pravom izgledao nemogućim. Naime, dobro poznajete i svoje uspjehe i svoje poraze; znate kakvi tereti vise nad čovjekom, kakve mu opasnosti prijete i kakve su posljedice njegovih grijeha. Ponekad možemo biti obeshrabreni i čak misliti da nije moguće ništa promijeniti, ni u svijetu ni u nama samima". No, "premda je put težak, ipak sve možemo u Onome koji je naš Otkupitelj. Ne obraćajte se, stoga, nikome drugome doli Isusu. Ne tražite drugdje ono što vam samo On može dati, budući da 'nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti'. S Kristom svetost - božanski plan za svakoga krštenika - postaje ostvariv. Računajte s Njim; vjerujte nepobjedivoj snazi Evanđelja i neka u temelju vaše nade bude vjera. Isus hoda s vama, obnavlja vam srce i jača vas snagom svojega Duha."

Toga svega trebaju biti svjesni i oni stariji, koji, izgleda, obeshrabreni slikom današnjeg društva gube nadu u budućnost i u snage budućnosti. A prije svega jedne jedine činjenice - vlastitim snagama možda se ne množe, ali u radu na polju Dobra nismo sami…

U ovo radosno uskrsno vrijeme - posebno nam je aktualna Papina poruka:

"Mladi sa svih kontinenata, ne bojte se biti sveci novoga tisućljeća! Razmatrajte i ljubite molitvu; budite dosljedni s vašom vjerom i velikodušni u služenju braći, djelatni udovi Crkve i graditelji mira… Gospodin vas želi za neustrašive apostole svojega Evanđelja i za graditelje novoga čovječanstva… Ako vjerujete da je Krist objavio ljubav Očevu prema svakom stvorenju, nećete moći izbjeći svekolike napore da pridonesete izgradnji novoga svijeta, utemeljenog na snazi ljubavi i opraštanja, na borbi protiv nepravde i svake fizičke, moralne i duhovne bijede, na usmjeravanju politike, ekonomije, kulture i tehnologije na službu čovjeku i njegovome cjelovitom razvoju."

I ne znam jeste li primijetili, ali Papine riječi, nikako i nikad ne zvuče kao "nametanje odozgor".