Ove riječi kojima se papa Ivan Pavao II. oprostio od nas na kraju trećega pastirskog pohoda Hrvatskoj, vjerojatno će nam još dugo odzvanjati u srcima. Papa svoja putovanja ne odabire slučajno, pa je tako i ovo svoje 100. putovanje izvan Vatikana, s namjerom odabrao, želeći očito taj značajan jubilej proslaviti upravo s Hrvatima. Čime smo to zaslužili, ostaje nam da se pitamo, ili možda bolje, čime tek trebamo zaslužiti iskazanu nam vjeru Petra naših dana.

Donosimo neke odjeke Papina boravka i zanimljivosti vezane uz njegov posjet Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Sam Papa rekao je uoči dolaska u Hrvatsku kako je cilj njegova posjeta "utvrditi u vjeri braću i sestre katoličke zajednice, koji su u doba vjerskog progona ostali vjerni Kristu i bez straha se suočavaju sa izazovima sadašnjeg trenutka da bi ga nastavili svjedočiti s hrabrošću". A za Hrvatsku, "zemlju označenu svjedočenjem neustrašivih svjedoka evanđelja", kaže i ovo: "U ovih trinaest godina od ponovno stečene neovisnosti, učvrstili su crkvene strukture i sada se posvećuju prodornijem evangelizacijskom djelovanju".

Po povratku u Vatikan, boravak u Hrvatskoj spomenuo je na prvoj općoj audijenciji na Trgu sv. Petra. Podsjetio je na glavne naglaske svog putovanja i boravka u Dubrovniku, Osijeku, Rijeci i Zadru.

Hrvatske žene Papa je potaknuo, da po uzoru nove blaženice Marije Propetog Petković, pruže Crkvi i društvu svoj duhovni i moralni doprinos; u Osijeku je podsjetio na jedno od središnjih učenja Drugoga vatikanskog sabora prema kojemu je svetost poziv svakog kršćanina, a vjernike laike pozvao je da potpuno iskoriste milost krštenja i potvrde - jer samo tako mogu biti "apostoli pomirenja i moralne izgradnje". Na svetkovinu Duhova, u Rijeci, Papa je istaknuo i potvrdio prvotnu društvenu vrijednost ustanove obitelji, tražeći za nju povlaštenu pozornost i konkretne mjere, koje će podupirati njezino zasnivanje, razvoj i postojanost. Na kraju, Papa se prisjetio posljednje etape svog putovanja, Zadra, "grada bogata poviješću", na blagdan Blažene Djevice Marije Majke Crkve. "Taj marijanski blagdan, koji se nastavlja na svetkovinu Duhova, dao nam je ponovno doživjeti ozračje dvorane Posljednje večere. Kao i tada, također danas Marija nastavlja biti prisutna u crkvenoj zajednici: to je ponizna i nenametljiva prisutnost, no prisutnost koja potiče na molitvu i život po Duhu; to je kontemplativna prisutnost, kadra dozvati u svijest pastirâ i vjernikâ prvenstvo nutarnjeg života, slušanja i prianjanja uz Božju riječ, nužni uvjet za uvjerljivi i djelotvorni evanđeoski navještaj."

I za kraj osvrta na svoje jubilarno pastirsko putovanje Papa još jednom ističe: "I tijekom ovog putovanja mogao sam utvrditi koliko je kršćanstvo pridonijelo umjetničkom, kulturalnom, ali ponajprije duhovnom i moralom razvoju Hrvatske i njezinog naroda. Na tom će čvrstom temelju dragi hrvatski narod moći sada, na početku trećeg tisućljeća, nastaviti izgrađivati svoju povezanost i stabilnost, kako bi se skladno integrirao u zajednicu europskih naroda. Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku! Ona će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi."

Također, Papa je već ranije naglasio i kako je cilj posjeta Bosni i Hercegovini, uz proglašenje blaženim Ivana Merza, i "poduprijeti tamošnje katolike na njihovome važnome putu opraštanja."

Velika je to zadaća, posebice kad se uzme u obzir da deseci tisuća katolika s područja Banjolučke biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije te ostalih krajeva BiH još uvijek čekaju povratak u svoje župe i domove. A na područje biskupije koja je u svom središtu imala čast ugostiti poglavara Katoličke Crkve, dosad se, prema riječima domaćeg biskupa Franje Komarice, vratilo tek 3% katolika. No, i unatoč tome "što smo kao biskupija i metropolija teško ranjeni, i sada se trudimo činiti dobro svima, ustrajno radeći na pomirbi utemeljenoj na istini, na pravdi i na iskrenom oprostu, praštajući istodobno drugima njihova zlodjela i moleći druge za oproštenje zbog zlodjela počinjenih od pripadnika Katoličke Crkve, sadašnjih i prijašnjih naraštaja, u ovim našim krajevima, koji su naša mila i jedina naša Domovina", rekao je biskup Komarica u pozdravnom govoru na Petrićevcu.

Uz oko sedamdeset tisuća vjernika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih zemalja, na misi su sudjelovali biskupi iz Hrvatske i ostalih zemalja, oko 620 svećenika i redovnika i više od 500 redovnica.

U svojoj propovjedi, uz izraze bliskosti i ljubavi ispaćenom kraju, Hrvatima katolicima, ali i vjernicima ostalih Crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, Papa donosi i riječi nade: "Novi polet, što ga je u novije doba zadobio naš put k uzajamnome razumijevanju, međusobnome poštivanju i bratskoj solidarnosti, razlog je radosti i nade za ovaj kraj". Jer, "jedino u ozračju istinske pomirbe spomen na tolike nevine žrtve i njihove patnje neće biti uzaludan i poticat će nas graditi nove odnose bratstva i razumijevanja". Lik novoga blaženika Ivana Merza, Papa nudi kao uzor punine kršćanske zrelosti, a podsjećajući kako je ime Merza za čitav jedan naraštaj mladih značilo raspored života i djelovanja, želi da tako bude i danas. "Vaša domovina i vaša Crkva, draga mladeži, doživjele su teške trenutke i sada valja raditi kako bi se život ponovno u potpunosti pokrenuo na svim područjima. Obraćam se zato svima vama te vas pozivam da se ne povlačite nazad, da ne popuštate pred napašću malodušnosti, nego da povećate pothvate kako bi Bosna i Hercegovina ponovno postala zemlja pomirbe, susreta i mira", rekao je Sveti Otac obraćajući se mladima. Upravo o mladima, istaknuo je Papa, ovisi i budućnost tih krajeva: "Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti čekajući da vam netko drugi riješi teškoće, nego zlo odlučno priječite snagom dobra".

Na kraju misnoga slavlja Sveti Otac je predao mladeži križ koji je izradio Branko Ivanković, pozvavši ih da po zagovoru Ivana Merza prihvate Krista i svjedoče ga svojim životom. U križ su ugrađene relikvije novoga blaženika, a putovat će svim župama biskupija Bosne i Hercegovine.

Papino stoto apostolsko putovanje i treći posjet Hrvatskoj naišao je na veliki odjek u svjetskim medijima. Izdvajamo vatikanski poluslužbeni dnevnik L'Osservatore Romano, koji u svom izvješću o završetku Papina trećeg pohoda Hrvatskoj, između ostalog, piše: "Veliki zagrljaj kojim su ga hrvatski vjernici dočekali u Rijeci i dirljivi prijem koji mu je iskazan u Zadru, stavili su pečat srca na hodočašće koje je imalo okus velikoga vjerskog slavlja. Doista, oko Pape je treperila nepokorena duša naroda što se tijekom stoljeća kalila u obnoviteljskom 'ognju' Duha".

Dan uoči dolaska Svetog Oca, 4. lipnja, u Rijeci je priređena humanitarna nogometna utakmica svećeničkih ekipa iz Italije i Hrvatske, pod pokroviteljstvom Caritasa Riječke nadbiskupije. Prilog od prodanih ulaznica bio je namijenjen dječjem domu "Izvor" u Selcima. U talijanskoj reprezentaciji igrali su redovnici kapucini, a u hrvatskoj župnici, kapelani, redovnici i bogoslovi iz različitih dijelova Hrvatske kao i iz hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj. Pobijedila je hrvatska reprezentacija s 4:0. Humanitarna akcija započela je inače još u korizmi, prodajom prigodnih uskrsnih čestitki koje su osmislili mladi i djeca. U akciji je ukupno prikupljeno 12.000 kn koje će biti uručene Dječjem domu.

Dr. Bojan Glažar, hrvatski plivački maratonac, otplivao je istoga dana, u čast Pape i njegova trećeg pohoda Hrvatskoj, vatikansko-hrvatski maraton pod geslom "Sveti Otac Ivan Pavao II. svjetlo, nada i mir". Otplivao je dionicu od Omišlja do Rijeke, a na obali su ga prigodnim programom i duhovnim pjesmama dočekali vjeroučenici riječke medicinske škole.

Hrvatski novčarski zavod izdao je tri prigodne medalje: dvije u zlatu i jednu u srebru, za sve četiri biskupije koje je Papa pohodio. Izgled i pojedinosti o medaljama autora ak. kipara Stjepana Divkovića, mogu se naći na web stranici www.hnz.hr.

Peta sjednica Odbora Hrvatske biskupske konferencije za pripravu i obilježavanje Srednjoeuropskoga katoličkog dana (SEKD) održana je 11. lipnja u prostorijama Tajništva HBK-a u Zagrebu, pod predsjedanjem biskupa Vlade Košića. Članovima Odbora predstavljena je knjižica “Krist - nada Europe”, koja će služiti kao materijal za osam euharistijskih slavlja tijekom cijele godine na kojima će se posebno moliti za zemlje sudionice u projektu SEKD-a. U knjižici su objavljene i dvije verzije, dulja i kraća, pastirskoga pisma biskupa Srednje Europe u povodu početka Srednjoeuropskoga katoličkog dana. Na sjednici se razgovaralo i o itinerariju križa Svjetskog dana mladih koji će od početka srpnja do kraja kolovoza ove godine biti pronošen kroz svih osam zemalja SEKD-a. U Hrvatsku će se križ donijeti 11. kolovoza iz Slovačke i bit će pronesen kroz zemlju, a iz Hrvatske će se križ 17. kolovoza prenijeti do Češke. Točna mjesta na koja će križ biti donesen još nisu odabrana, a predloženo je da se taj događaj u Hrvatskoj nazove "S križem na putu pomirenja".

Noć bdjenja i molitve za Srednjoeuropski katolički dan u svim biskupijama osam zemalja sudionica dogovorena je za 18./19. listopada ove godine, a organizirala bi se najvjerojatnije u jednoj crkvi u biskupiji.

U bolnici u Osijeku u nedjelju ujutro, 6. srpnja, umro je umirovljeni biskup đakovački i srijemski Ćiril Kos. Preminuo je u 84. godini života, 59. godini svećeništva i 30. godini biskupske službe. Tijelo biskupa Kosa 8. srpnja popodne položeno je u kriptu katedrale Sv. Petra u Đakovu. Gospodin mu udijelio vječni pokoj!

Biskup Ćiril Kos rođen je 19. studenoga 1919. u Ribić Brijegu kod Ivanca. Klasičnu gimnaziju završio je na Širokom Brijegu, a teologiju u Đakovu. Za svećenika je zaređen 9. srpnja 1944. u Đakovu. Od kolovoza 1944. do pred kraj listopada iste godine obavljao je službu kapelana u Srijemskoj Mitrovici. Od 1946. do 1951. bio je župnik u Trnjanima. Od 1951. do 1959. bio je duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Uhićen je i od komunističkih vlasti osuđen, a zatvorsku kaznu izdržao je u Osijeku i u Staroj Gradiški, od 5. listopada 1959. do 5. travnja 1962. Od 1962. do 1973. obavljao je službu tajnika Biskupskog ordinarijata u Đakovu, a od 1973. do 1974. službu kapitularnog vikara. 6. veljače 1974. imenovan je đakovačkim ili bosanskim i srijemskim biskupom, a zaređen je 17. ožujka 1974. U tijelima Biskupske konferencije obavljao je različite službe, od kojih je najznačajnije dugogodišnje vodstvo Vijeća biskupske konferencije za katehizaciju. 6. veljače 1997., nakon 23 godine pastirskog služenja, upravu biskupije predaje sadašnjem biskupu Marinu Srakiću.