Dobar zalet

Godišnji odmori, kao u nekom začaranom krugu, opet nam se nameću kao tema razmišljanja. Iako su vrućine već odavno počele, a svu njihovu žestinu osjetili smo na misnim slavljima s Papom, ipak mi se čini da je tek nakon završetka školske i akademske godine normalno razmišljati o odlasku na godišnji odmor. To vjerujem vrijedi za većinu hrvatskih obitelji, bez obzira na to imaju li ili ne nekoga svoga tko završava školu ili polaže ispite.

Prije ljetnih praznika donose se i brojne presudne odluke. To osobito vrijedi za učenike koji završavaju osnovnu i srednju školu. Njima poručujemo da se kroz naredne godine školovanja potrude što bolje pripremiti za zvanje koje su odabrali. Usput, samo podsjećamo, a poziv je Gospodin sigurno mnogim dečkima i curama već uručio osobno, da pri izboru ne treba zaboraviti ni duhovno zvanje. Postati svećenik, redovnik ili redovnica ne može se bez Božjeg poziva ili zvanja, ali mali broj duhovnih zvanja sigurno nije znak da Bog škrtari s "pozivnicama", nego prije da mnogi mladići i djevojke "pozivnice" neodgovorno i bez otvaranja odbacuju.

Već sam spomenuo Papu i gotovo nesnosne vrućine za vrijeme misa koje je služio u različitim našim gradovima. No oni koji su izravno sudjelovali na tim sv. misama, vjerojatno nisu osjetili samo vrućinu sunca, nego i toplinu srca Svetoga Oca, Božjeg čovjeka koji istinski voli naš narod. Iako je već u godinama i teško je pokretan, ipak se rado odlučio za tako naporno višednevno putovanje, s nekoliko letova zrakoplovom, s puno vožnji automobilom, uz neizbježno truckanje koje sigurno ni najmanje ne godi Papinu operiranom kuku i već iscrpljenom tijelu. Imajući na umu bolesnoga i staroga Papu, vjerujem da su mnogi hodočasnici svoje muke putovanja, duga pješačenja i višesatni boravak na suncu, prikazali Gospodinu kao žrtvu za njega i za sve vjernike kojima Sveti Otac dolazi donijeti riječi utjehe i nade.

Upravo tako, Ivan Pavao II. pozvao nas je da budemo narod nade, narod koji moli i narod koji vjeruje, da budemo i da ostanemo posve Božji. U Dubrovniku i u Banjoj Luci pokazao nam je i dva nova uzora življenja istinskog opredjeljenja za Boga i za bližnjega. Njih cijeloj Crkvi u Hrvata postavlja kao putokaze na putu svetosti i poziva nas da im se molimo, da im se divimo, ali još više da idemo njihovim stopama. I bl. Marija Propetog Isusa Petković i bl. Ivan Merz i te kako su aktualni i svatko od njih na svoj način pokazuje nam gdje smo kao vjernici previše mlaki, bez žara i bez zanosa za Onoga koji nam je predao cijeloga sebe.

Ljeto je vrijeme sazrijevanja. To se ne bi trebalo odnositi samo na voće i povrće, nego i na ljude. Neka nas ovi dani opuštanja od svakodnevnih ovozemaljskih briga priprave za istinske susrete s Bogom i s braćom ljudima. Neka nam odmor pomogne da bolje otvorimo oči i da se trgnemo iz sna te uočimo koji je cilj našega zajedničkog putovanja prema vječnom odmoru. Svima želim ugodan odmor i dobar zalet za nastavak životnog trčanja - ali uvijek u smjeru koji nam pokazuju Isus, naši novi blaženici i Sveti Otac.