Jedna od najpoznatijih Isusovih izreka svakako je ona: "Caru carevo, a Bogu Božje!" s kojom je "sredio" farizeje kad su ga pitali treba li plaćati porez caru. Bilo je to u vrijeme kad se o politici raspravljalo jednakom žustrinom kao i danas, uz razliku da bi vas jedna kriva izjava onda mogla stajati glave. Car je bio "bog i batina" i nije birao načine kako da se domogne sitniša svojih podanika. Iako je omjer bogatih i siromašnih bio sličan današnjem, carev životni standard je porezom mogao ugroziti nečiju egzistenciju. Ljudi su plaćali, gladovali, bunili se, prosvjedovali i tugovali za novcem koji su davali za nečiju bogatu trpezu.

Povijest je uistinu zabilježila surove činjenice koje su se nemali broj puta okretale oko novca te je čovjek iz svega toga puno naučio. Zašto biti žigosan titulom carinika ili otimača kad je moguće na fin i uljudan način ljudima oteti teško zarađeni novac, a da se oni još k tome osjećaju sretnima. Danas je vrlo lako kupiti "mačka u vreći". Zapravo, to činimo svakodnevno, ako malo bolje razmislimo.

Kupovina počinje s jutrom - kruh i mlijeko i naravno kavica u omiljenom bircu. Velika većina nas smatra da kava nije luksuz, no ako odšetate u neki europski grad i pokušate popiti kavu, jamačno će vas iznenaditi pitanje konobara: "Na šanku ili za stolom?". Iznenađujuće, ali istinito - u koliko odlučite sjesti, uredno ćete s nekoliko eura razlike platiti korištenje stolca i zrak koji ste disali sjedeći za ljepljivim stolom i ispijajući pola decilitra obojene gorke tekućine. Ako pri tome imate naviku uz kavu piti i vodu - i ona je luksuz za još nekoliko eura, ako je čista i izvorska, jer je inače uopće nećete dobiti. Međutim, kavu većina ljudi "mora" popiti jer bez nje "ne može normalno funkcionirati".

Veći apsurd svakako je cigareta koja kod mnogih dolazi "u paketu" s jutarnjom kavicom. Zbog one "caru carevo..." cijene su im astronomske, osim ako nisu prošvercane i "bez markice" koja im značajno diže "rejting"! Jutarnja "pljuga" pravi je ritual. Prvo je izvadiš iz kutije, onda zapališ te kroz nju dišeš par minuta. Kad izgori postane tako mala da je moraš zgnječiti u pepeljari i ponoviti cijeli ritual do dvadeset puta, koliko ih imaš na raspolaganju u jednoj kutijici.

Međutim, dan nam se ne sastoji samo od kave i od pušenja cigareta. Da bismo se osvježili u ovim vrućim ljetnim danima, potrebno je platiti ulaznicu za bazen. Točnije, potrebno je platiti korištenje mutne vode koja je mnogim bebaćima poslužila umjesto wc-a, a u kojoj se mi tako dobro osjećamo - osim ako voda nije pretopla. Tada prelazimo na sladoled koji je samo skuplja verzija mješavine šećera, mlijeka u prahu i puno zaleđene vode. Oni malo hrabriji platit će i pivo koje je, zbog "bazenskog ambijenta", tri puta skuplje nego u trgovini.

Nakon ugodnog poslijepodneva s bazena se obično vraćamo turističkim busićem koji nam za desetak kuna zamjenjuje desetak minuta hodanja. Tko će hodati po toj vrućini!? Snaga koja je ostala od koprcanja u bazenu skoro je na minimumu, ali sasvim slučajno primjećujemo plakate za noćni koncert. Slijedi razbijanje obiteljskih kasica-prasica, da bismo mogli otići u zadimljenu diskoteku ili u neku dvoranu i dobro se izvrištati u facu svom najdražem pjevaču. Ako su on, ona ili oni iz inozemstva, karta nam je preskupa, ali uz asistenciju tatinog (jednako suhog) novčanika, guramo se do prvog reda. Nakon dva sata skakanja i vikanja dan nam je potpuno ispunjen ako nas je netko sa scene bar slučajno pogledao! Ostaju samo dvije razočaravajuće činjenice: Prva je ta što to naše vrištanje njega (nju ili njih) uopće ne zanima, ali im poprilično punimo i ponos i preduboki džep tako da sve skupa izgleda vrlo sretno. Druga razočaravajuća činjenica je to da uočavamo kako nam je netko ispraznio novčanik, koji je još jutros bio dupkom pun. Prije nego što odemo na policiju još jednom analiziramo gdje smo sve bili, što smo sve plaćali i uvijek nam se čini da bi još koja kuna trebala preostati. Zbog toga ponovno preturamo sve pretince, posebno onaj za sitniš i zaključujemo da su nas gadno "preveslali"...

S obzirom da je korizma - vrijeme odricanja - još prilično daleko, nema smisla pozivati na odricanje. Međutim, prije nego što slijedeći put posegnemo za novčanikom, bilo bi dobro malo razmisliti na što trošimo svoj novac. Sunce je jako, izlozi prepuni, a osvježenje uvijek godi. Zato pametno rasporedite svoje kune tako da vam nešto preostane za sljedeći broj Veritasa! Do tada vam želim sretne i ugodne ljetne praznike!