VERITAS - br. 7-8/2003.

>[SADRŽAJ]<

MLADI

ZAVEDENI "LUDOŠĆU" BOŽJIH VELIKANA

Papin izazov

Istina je, bit će onih koji će nas nazivati i ludama i sanjarima zbog naše vjere i svjetonazora, ali "ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi". Uostalom u svojoj "ludosti" nismo sami - uz nas je cijela Crkva, za nas svjedoče mnogi koji su proputovali ovim svijetom prije nas. Među njima su i naši novi blaženici: Marija Propetog Petković i Ivan Merz.


NEVENKA GAŠPAROVIĆ

"Čovjekova vrijednost sastoji se u onome što on jest, a ne u onome što on radi ili pak što on posjeduje; mali niski ciljevi ne mogu nikada utažiti žeđ za srećom i puninom, koja je u vašemu srcu; zadaću, što ju je Božja Providnost povjerila svakomu od vas, nitko drugi ne može ispuniti nego vi sami osobno".

Tako je mladima u Hrvatskoj poručio Papa nakon misnog slavlja na riječkoj Delti. Mladima, koje poziva da budu "jutarnja straža", "narod blaženstva", i gleda na njih s "povjerenjem i pouzdanjem".

   

Baš se ova rečenica, koju sam tek kasnije uočila, uklopila u nedavno doživljeni sukob mišljenja. Netko bi možda rekao ništa zabrinjavajuće, samo uobičajena prijateljska uvjeravanja na kavi, no čini se da je stvar ipak ozbiljnija. Naime, ta su se uvjeravanja s one druge strane svela na sljedeće zaključke: čovjeka čine obrazovanje, posao, grad u kojem živi, ugled u društvu. "Sreća u jednostavnom životu pojam je za luzere i boeme, i suprotna je pojmu realizma koji potiče stalno nove životne ambicije". A među tim ambicijama nikako "ne može biti", recimo, zadovoljstvo s malim stvarima, život u sadašnjem trenutku i bez planova do sigurne mirovine, ili jednostavnije - život bez opterećenja.

Mnogi tako žive - vječito nezadovoljni. Traže se u poslu, u nekoj drugoj osobi - i svaki put kad pomisle da su dostigli sve svoje ciljeve, da će konačno biti sretni - ipak "nešto ne štima". Većina njih pritom se smatra dobrim kršćanima, nositeljima vjere i tradicije, mudrim osobama, a prije svega navedenoga - istinskim intelektualcima. I smrtno bi se uvrijedili da im samo pokušate ukazati da su u bilo kakvoj zabludi.

   

Poznavajući mjerila ovoga svijeta, Papa podsjeća baš na tu jednostavnu činjenicu - "Čovjekova vrijednost sastoji se u onome što on jest, a ne u onome što on radi ili pak što on posjeduje" - koju ćemo svi bez imalo oklijevanja potvrditi, ali ćemo je u praksi često zaboraviti. A to i nije tako teško u svijetu koji osobu cijeni prema kupovnoj moći, prema dobrom izgledu, modernoj odjeći, "visokom društvu", "intelektualnim dostignućima", vječnim ambicijama za brže, bolje, više… Kolike je okolina prezrela ili izolirala, još u školskim klupama, samo zato što nisu ispunjavali neki od tih uvjeta. A malo tko može se pomiriti s društvenim neodobravanjem, i unatoč tome usuđuje se biti sretan i ispunjen.

Ovim nas jednostavnim riječima Papa zato podsjeća da je svatko od nas Osoba, jedna i jedinstvena. Da svaka ta osoba ima svoju posebnu zadaću u ovome svijetu, i nije samo bezlični dio društvene zajednice. Tako se i žeđ za srećom i puninom koju svjesno ili nesvjesno nosi u srcu, može utažiti samo ako se u to srce dobro zaviri, bez obaziranja na sugeriranja, (ne)odobravanja i (ne)razumijevanja sa strane.

Ako gledamo površno, učinit će nam se da za takve, prilično hrabre, pothvate nitko ne mari, posebno ne mladi, naši prijatelji, kolege. Ali treba vjerovati onima čiji se pogled ne zaustavlja samo na vanjštini. Papa prvi u istim tim mladima, koji su ponekad povodljivi, površni ili lakovjerni, vidi nositelje Svjetla u novom tisućljeću, nositelje nade "Crkve i Pape", a u "radosnim i zamišljenim licima" mladih diljem svijeta, u zemljama koje je posjećivao za svojih pastirskih putovanja, vidi "naraštaj spreman velikodušno nasljedovati Krista i izgrađivati civilizaciju ljubavi"! Nadam se zato i vjerujem kako ćemo pamtiti i "u srcu prebirati" poruke koje nam je Papa ostavio boraveći među nama na svom 100. i 101. putovanju svijetom.

   

Istina je, bit će onih koji će nas nazivati i ludama i sanjarima zbog naše vjere i svjetonazora, ali "ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi" (1 Kor 1, 25). Uostalom u svojoj "ludosti" nismo sami - uz nas je cijela Crkva, za nas svjedoče mnogi koji su proputovali ovim svijetom prije nas. Među njima su i naši novi blaženici: Marija Propetog Petković i Ivan Merz. Papa nas je pozvao da slijedimo njihove uzore, da živimo autentično, da živimo s Bogom. A to ne znači ništa drugo nego živjeti u slobodi i punim plućima. To znači imati mir i biti radostan. I što god vam tko pričao, ne dajte se smesti - to je jedini pravi i cool način života.

>[SADRŽAJ]<